Poznata novinarka i nekadašnja savjetnica bivše predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, Mirjana Hrga, oglasila se na društvenim mrežama povodom aktualnih napetosti i rasprava oko održavanja kulturnih događaja srpske zajednice u Hrvatskoj. U objavi na Facebooku poručila je kako smatra neprimjerenim održavanje manifestacija koje promoviraju srpsku kulturu u studenome, mjesecu obilježavanja stradanja Vukovara i hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu.
“Hrvatska nije Švedska. Ne pravimo se glupi. U 11. mjesecu ni na koji način ne smije biti provocirano sjećanje na hrvatske žrtve”, napisala je Hrga.
Naglasila je kako razumije emocije koje ovih dana dolaze do izražaja u javnosti, iako nasilje izričito ne podržava.
“Osuđujem ono što se događa, ali razumijem. Bih li ja to dopustila? Ne bih. I što sada da policija napravi? Da puca na svoju djecu?”, istaknula je Hrga.
Dodala je da previše ljudi na političkoj sceni glumi da živimo u Švedskoj te da pobjedničkom narodu ne priliči da ga se uvlači u gubitničko blato.
Hrga je pritom poručila kako rodoljublje ne smije prerasti u netrpeljivost:
“Mi, normalni rodoljubi, nećemo oprostiti ako zbog širenja srpske kulture netko pljune Jovu samo zato što se zove Jovo, a možda je bolji od svih nas koji se busamo u hrvatska prsa. Taj sram kao Hrvatica teško bih podnijela.”
Svoju objavu završila je apelom da se tenzije smire i da se, kako je navela, svi zaustave prije nego što se prijeđe granica dobrog ukusa i poštovanja.
Cijela objava:
Hrvatska nije Švedska.
Ne pravimo se glupi.
Tek sad sin koji se rodio one godine kad mu je tata poginuo braneći Hrvatsku od “Jugoslavenske narodne armije” ima onoliko godina koliko mu je imao tata kad je poginuo u ratu!
Postoji li mogućnost da je to dijete unutar – ne pretjerano svjesnog dijela društva – odgojeno da ode na koncert neke srbijanske pjevačice (cajke)?
Da, moguće je.
Što to govori?
Da ima loš glazbeni ukus i da mu ne smeta što je ona srpkinja.
Za njega ona prodaje pjesmu i zabavu.
Dakle – ključan je “proizvod”.
Ali kad ti prodaješ “srpsku kulturu” u mjesecu obilježavanja najveće patnje hrvatskog naroda stradalog od srpske čizme, e onda prijatelju provociraš.
U 11 mjesecu ni na koji način ne smije biti provocirano sjećanje na hrvatske žrtve.
Na moje veliko razočaranje, dobit ćeš ovo zlo koje se sada događa.
I zato – osuđujem li ovo što se događa?
Osuđujem.
Ali razumijem.
Bih li ja to dopustila?
Ne bih.
I što sada da policija napravi?
Da puca na svoju djecu?
Možda je tamo mali s početka priče.
Da ih pusti da slobodno prijete?
Gdje će to stati…
Pretežitoj političkoj sceni koja se pravi da smo Švedska, poslana je jasna poruka.
Razumijemo da je Tuđman morao pokupiti i komunjare da bi izgradio Hrvatsku, ali nakon 35 godina stvarno je dosta.
I sada, čini mi se da takvi, više nego ikada, gube strpljenje i dolazi do izražaja ono što je oduvijek bilo u njima ali su prikrivali – ne osjećaju Hrvatsku.
Naravno da se onda postavlja logično pitanje:
Ako nećeš ovo što je, a što ti prijatelju hoćeš?
I zato pitanje vlasti:
Kakva srpska kultura dok pokapamo mrtve?
Pitanje za oporbu:
Tko je od vas bio na ispraćaju onog nesretno poginulog Francuza u Vukovaru?
Svi ovi neoriginalni ili u prijevodu upregnuti u srpsko-ljevičarsku propagandu ponavljaju da je Thompsonov koncert u Zagrebu bio prekretnica.
Za koga?
Hrvatima to nije bila vijest. Mi znamo koliko nas ima.
Taj podatak uznemirio je ove druge.
Trebali su ga dobro iščitati.
Ne prelazite mjeru dobrog ukusa i poštovanja ako ste odlučili živjeti u zajedništvu.
Mi, normalni rodoljubi, nećemo vam oprostiti ako zbog vašeg “širenja srpske kulture”, nekulturni Hrvat pljune Jovu samo zato što se zove Jovo a možda je bolji od svih nas koji se busamo u hrvatska prsa.
Taj sram kao pripadnica hrvatskog naroda teško bih podnijela.
I zato bilo bi dobro da svi stanu.
Pobjedničkom narodu ne priliči da ga se uvlači u gubitničko blato.
To trebaju riješiti sa svojim političkim predstavnicima, a ne s folklornim društvom iz Srbije.
