Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata obilježila je na zagrebačkom Mirogoju Dan sjećanja na prisilno odvedene i nestale Hrvate u Vojvodini, javlja HRT.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za braću Abjanović iz sela Morović, sudionici su se prisjetili tragične sudbine vojvođanskih Hrvata iz 1990-ih — žrtava likvidacija, progona i etničkog čišćenja. Tijekom tog razdoblja više od 40 tisuća Hrvata bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, mnogi su završili u logorima, a nekoliko desetaka osoba ubijeno je ili nestalo.
Ni nakon 30 godina nema odgovora
Vesna Abjanović, kći nestalog Mate Abjanovića, istaknula je kako obitelji i dalje nemaju nikakve informacije o sudbini svojih najmilijih.
“Nema traga o njihovom nestanku, nemamo odgovor na pitanje tko je naredio ovaj zločin, nemamo odgovorne za ovaj zločin”, poručila je.
Poziv na zajednički napor
Državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH Zvonko Milas naglasio je kako hrvatsko društvo mora učiniti više da bi se obiteljima nestalih napokon pružili odgovori i pravda.
“Mislim da je doista potrebno da sazrijemo svi i da učinimo dodatne napore kako bi ove obitelji doista saznale gdje su njihovi najmiliji”, rekao je Milas, javlja HRT.
Zločini bez kazne: Protjerivanje Hrvata iz Srijema 1990-ih
Protjerivanje Hrvata iz Srijema početkom 1990-ih jedna je od manje poznatih, ali izuzetno tragičnih epizoda srbijanske agresije i etničkog čišćenja. Bila je to prisilna migracija potaknuta zločinačkim pritiscima velikosrpskih političkih struktura, podržanih tadašnjim režimom Slobodana Miloševića, a dijelom i specijalnim postrojbama srbijanske Službe državne bezbednosti tzv. Crvene beretke.
Procjenjuje se da je tijekom etničkog čišćenja između 20 i 30 tisuća pripadnika starosjedilačke hrvatske zajednice u Srijemu bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Iz Banata i Bačke protjerano je još 10 do 20 tisuća.
Iako se sve događalo u vrijeme najžešće srbijanske agresije, nasilje nad Hrvatima u Vojvodini odvijalo se izvan bilo kakvih vojnih operacija, kao organizirana kampanja zastrašivanja i istiskivanja čitave zajednice.
Hrvati koji su ostali u svojim selima suočili su se s bombama bačenim u dvorišta, prijetećim grafitima, fizičkim napadima i ubojstvima, od kojih mnoga nikada nisu rasvijetljena. Kuće i imanja protjeranih ubrzo su naseljavali Srbi iz Hrvatske.
U protjerivanju je posebnu ulogu imala Srpska radikalna stranka na čelu s Vojislavom Šešeljem, koji je 6. svibnja 1992. u većinski hrvatskim Hrtkovcima održao zloglasni skup na kojem su javno čitana imena nepoželjnih Hrvata. Taj događaj postao je simbol progona vojvođanskih Hrvata.
Iako su od tih događaja prošla više od tri desetljeća, počinitelji i organizatori etničkog čišćenja nikada nisu odgovarali.
Još 1991. u Zagrebu je osnovana Zajednica protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata, s ciljem čuvanja sjećanja na ove žrtve i ukazivanja na nepravdu koja do danas nije ispravljena. Slična nastojanja i dalje održavaju politički predstavnici Hrvata u Vojvodini, koji pozivaju na istinu, priznanje i pravdu za sve nestale i protjerane.
