Nova znanstvena otkrića ponovno su skrenula pažnju na fascinantne mentalne sposobnosti morskih stvorenja, ovaj put glavnu ulogu imaju sipe, koje su uspješno položile kognitivni test prvotno osmišljen za djecu.
Riječ je o varijaciji poznatog Stanfordskog testa sa sljezovim kolačićem, u kojem se od djece traži da odgode zadovoljstvo u zamjenu za veću nagradu. U klasičnoj verziji, dijete koje uspije ne pojesti jedan kolačić 15 minuta, kasnije dobiva dva.
Znanstvenici su taj test prilagodili životinjama, uključujući vrane, papige, pse, a sada i sipama (Sepia officinalis), glavonošcima poznatima po svojoj inteligenciji, ali i životu u okrutnom ekosustavu gdje su stalno izloženi opasnosti.
Test samokontrole: Čekanje zbog boljeg obroka
U eksperimentu iz 2021. godine, tim istraživača sa Sveučilišta u Cambridgeu predvođen dr. Alexandrom Schnell, postavio je sipama dva obroka: manje omiljen komad sirovog škampa i omiljeni živi škamp, smješten u komore koje su se otvarale u različitim vremenskim intervalima.
Sipe su morale donijeti odluku, pojesti odmah dostupnu manje ukusnu hranu, ili pričekati i dobiti bolju. Znakovi na vratima komora označavali su kada će se otvoriti, a sipe su naučile prepoznavati te znakove i donosile odluke koje ukazuju na sposobnost samokontrole.
Rezultati su bili iznenađujući, sve sipe su bile sposobne čekati i do 130 sekundi na ukusniji obrok, pokazavši ponašanje usporedivo s nekim vrstama primata i ptica.
U kontrolnim uvjetima, kada su vrata s boljom hranom ostala zatvorena, sipe su brzo odustajale, što upućuje na razlikovanje između mogućeg i nemogućeg dobitka.
Povezanost samokontrole i sposobnosti učenja
Drugi dio studije testirao je koliko su sipe sposobne učiti i prilagoditi se novim pravilima. Naučile su razlikovati dva vizualna znaka povezana s nagradom, a kad su znakovi zamijenjeni, sipe koje su se brže prilagodile promjeni bile su iste one koje su pokazale veću samokontrolu u prvom testu.
Takva povezanost ukazuje na kompleksniju razinu kognitivne obrade, uključujući predviđanje budućih događaja i promišljeno donošenje odluka.
Zašto bi morska životinja trebala znati čekati?
Za razliku od primata, papiga i vrana, koje koriste alate i žive u društvenim skupinama, sipe su usamljene životinje bez poznatih sposobnosti za pohranu hrane ili alatnu upotrebu. Pa zašto razvijati ovakve sposobnosti?
Znanstvenici nagađaju da je strategija lova i preživljavanja ključna. Sipe veći dio dana provode kamuflirane i čekajući, a svaki izlazak u potragu za hranom povećava rizik da postanu plijen. Odgađanje zadovoljstva može biti evolucijski korisna prilagodba, čekanje boljeg plijena uz manju izloženost opasnosti.
Formiranje lažnih sjećanja i epizodičko pamćenje
Osim samokontrole, ranija istraživanja otkrila su i da sipe posjeduju epizodičko pamćenje, a 2024. godine znanstvenici su prvi put zabilježili slučaj formiranja lažnog sjećanja kod sipa, što dodatno potvrđuje da je riječ o neuobičajeno inteligentnim beskralježnjacima.
“Ovi rezultati pokazuju da sipe posjeduju razinu samokontrole sličnu kralježnjacima s velikim mozgom”, zaključila je Schnell u izjavi za medije.
Studija je objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the Royal Society B, a znanstvena zajednica poziva na daljnja istraživanja glavonožaca, kako bi se bolje razumjeli mehanizmi njihove spoznaje, ali i preispitala naša percepcija životinjske inteligencije.
Pogledajte video:
