Prijedlog s društvenih mreža izazvao je veliku raspravu. Hoće li to zaustaviti pretjerano dizanje cijena i inflaciju?
U jeku visoke inflacije, stalnih poskupljenja i sve izraženijih razlika u cijenama identičnih proizvoda među trgovinama, na Facebook stranici Halo inspektore pojavio se prijedlog koji je odmah privukao pozornost javnosti: uvođenje istaknute preporučene maloprodajne cijene (RRP) na prehrambene i druge osnovne proizvode.
Riječ je o praksi prisutnoj u brojnim zemljama Europske unije i svijeta, gdje proizvođač na ambalaži jasno navodi cijenu koju smatra poštenom i održivom – cijenu po kojoj trgovci mogu, ali i ne moraju, prodavati proizvod. Cilj je, tvrde zagovornici, zaštita potrošača od manipulacija, veća tržišna transparentnost i ograničavanje neopravdanih razlika u cijenama.
Primjeri iz inozemstva
U zemljama poput Španjolske, Francuske, Velike Britanije, pa čak i SAD-a i Južne Koreje, preporučena cijena (engl. Recommended Retail Price – RRP) već je godinama standardna praksa. Takva cijena obično se temelji na proizvodnim troškovima, distribuciji i planiranom profitu za sve u lancu – proizvođače, distributere i trgovce.
U rijetkim slučajevima, trgovci prodaju proizvode ispod te cijene kako bi privukli kupce ili ponudili akcijske cijene, dok je prodaja po višim cijenama rizična, jer potrošači lako mogu prepoznati “napuhane” marže i odlučiti se za konkurenciju.
Trenutno stanje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, isticanje preporučene cijene je rijetkost, osobito kod prehrambenih proizvoda. Potrošači su često suočeni s činjenicom da identični proizvodi imaju različite cijene ovisno o lancu trgovina – ponekad i razlike od više desetaka posto.
Uz to, iako službeni podaci govore o inflaciji od 5-6%, građani osjećaju da su stvarna poskupljenja osjetno veća. Mnogi još uvijek preračunavaju cijene iz eura u kune, što dodatno otežava snalaženje pri kupnji.
Potencijalne prednosti i izazovi
Zagovornici prijedloga tvrde kako bi uvođenje preporučenih cijena povećalo tržišnu disciplinu, spriječilo manipulacije i omogućilo potrošačima lakšu orijentaciju pri kupnji.
S druge strane, trgovci bi mogli dočekati ovaj prijedlog “na nož”, jer bi im ograničio prostor za uvođenje dodatnih marži koje nisu opravdane troškovima.
Preporučena cijena trebala biti samo orijentir, a ne zakonski propisana vrijednost, kako se ne bi ugrozila tržišna konkurentnost. No isticanje takve cijene na ambalaži – kao u drugim državama – nije protivno pravilima slobodnog tržišta, već može funkcionirati kao oblik samoregulacije.
Mogući put naprijed
Ako bi se model RRP-a uveo u Hrvatskoj, to ne bi značilo uvođenje nove obveze za trgovce, već poticanje proizvođača da istaknu preporučenu cijenu. Time bi se stvorila referentna vrijednost koju bi potrošači lako mogli usporediti s cijenom u trgovini.
U konačnici, odgovornost za odluku i dalje bi bila na kupcu, ali bi raspolagao s više informacija – a informirani potrošač je, kako kažu, najbolji korektiv tržišta.
