Nakon trgovinskog dogovora između EU-a i SAD-a, postignutog u Škotskoj između Ursule von der Leyen i Donalda Trumpa, ekonomist Neven Vidaković upozorava: “SAD je dobio sve, Europa samu sebe isključuje iz utakmice.”
Dogovor, koji uključuje carinu od 15% na većinu europske robe, obvezu kupnje američkih energenata u vrijednosti 750 mlrd. dolara, te ulaganja EU-a u SAD od čak 600 mlrd. dolara, izazvao je lavinu reakcija – od zabrinutosti gospodarstvenika do političkog negodovanja.
„Amerika je pobijedila. Europa ne zna što je potpisala“
“SAD je dobio sve. Sad ste pročitali što sve dobiva Amerika, a što Europa. To je kristalno jasno”, rekao je Neven Vidaković za HRT.
Ključno pitanje koje postavlja: Tko zapravo ulaže tih 600 milijardi dolara? Je li riječ o novcu iz europskog proračuna ili o privatnim poduzećima?
“Ako su to privatna poduzeća – kako ih je Komisija uopće mogla obvezati? Ako se radi o centralnom planiranju iz Bruxellesa, imamo ozbiljan problem. Ovo djeluje kao jednostrani diktat, a ne koordinirani dogovor”, upozorava Vidaković.
Nema plana, nema detalja, samo obveze
Prema dostupnim informacijama, detalji sporazuma nisu još predstavljeni članicama EU-a. Vidaković ističe da je takav postupak neozbiljan:
“Ako se tek naknadno objašnjava dogovor, znači da nema koordinacije između Komisije i država članica. A to nije način na koji EU treba funkcionirati.”
Autoindustrija pod dvostrukim udarom
Sporazum navodno štiti europsku autoindustriju od još većih carina (do 30%), no Vidaković ističe da se radi o privremenom ublažavanju realnog problema. Njemačka, kao i Hrvatska, ovisi o jednom sektoru – oni o automobilima, mi o turizmu. Kineska konkurencija već potkopava poziciju europskih proizvođača, a američko tržište ionako nikad nije bilo osvojeno.
“Automobilska industrija neće propasti, ali je pred njom 20 godina stagnacije,” drži Vidaković.
Europa se zatvara prema Kini, a nema vlastite ponude
Vidaković vidi problem i u europskom pokušaju da se kineska poduzeća izbace iz europskog tržišta.
“To se ne radi ekonomskim sredstvima, nego političko-administrativno. I to samo pokazuje koliko Europa više nije konkurentna.”
Podsjeća na dodjelu projekta izgradnje pruge Dugo Selo – Rijeka indijskoj kompaniji, a ne kineskoj, kao i na najave novih infrastrukturnih natječaja u kojima će se nadmetati Kinezi, Turci i Indijci.
“Dok EU izbacuje konkurente, gubi tržišta i znanje. A Kinezima je najvažnije samo jedno – da europska poduzeća ne osvoje vlastito tržište.”
EU gubi globalni položaj, a prodaje to kao uspjeh
“SAD i Rusija ratuju, Kina investira, a EU samo dobiva obavijesti koliko mora kupiti oružja i energenata.”
Vidaković sarkastično zaključuje da je europska politika postala umjetnost predstavljanja poraza kao pobjede.
“Nema više kriza – samo ‘izazovi’ i ‘taktička preslagivanja’. Ali realnost ne možete zaustaviti retorikom.”
Posebno upozorava na pad njemačkog BDP-a tri godine zaredom i opasnu tišinu iz Berlina.
“Ako najveće europsko gospodarstvo pada, a političari govore da je sve u redu, onda netko ne vidi stvarnost.”
Europa u obrambenoj poziciji – bez plana, bez vizije
Sporazum EU-a i SAD-a pokazuje da je Europska unija ušla u pregovore s defanzivnog položaja – i iz njih izašla s novim obvezama, bez ikakvih garancija za vlastitu robu, industriju i dugoročni interes.
U pitanju je ne samo ekonomska, nego i politička kapitulacija, kažu kritičari.







