Da je život na otocima složeniji i skuplji nego na kopnu, jasno je i onima koji nikada nisu kročili na hrvatski škoj. No u uvjetima inflacije i stalnih poskupljenja, sve češće se među otočanima postavlja pitanje: tko im kroji svakodnevicu i postoji li uopće politička volja da se očuvaju sve malobrojnije i krhke otočne zajednice?
Od 10. travnja poskupjele su otočne iskaznice koje omogućuju povlašteni i besplatni prijevoz na obalnim linijama. Premda se otočani ne bune – iskaznice nisu dugo poskupljivale – veću zabrinutost izazivaju najave o novim koncesijama i promjenama brodara, piše HRT.
Jesu li interesi otočana uopće uzeti u obzir?
Kritike na račun posljednjih natječaja za trajektne i brzobrodske linije sve su glasnije. Otočani tvrde da nije provedeno zakonom propisano usuglašavanje plovidbenih redova, a lokalne vlasti traže promjene jer novi prijedlozi, kažu, ne prate stvarne potrebe stanovništva.
“Zadnji natječaji nisu napravljeni po Zakonu o obalnom linijskom prometu. Nisu usuglašeni plovidbeni redovi, a to pokazuje činjenica da otočke lokalne samouprave traže izmjene”, rekao je Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora.
Primjer dolazi iz Tkona na Pašmanu, gdje su izgradnjom nove trajektne luke riješili gužve, ali i dalje čekaju povećanje broja linija tijekom cijele godine.
“Naši zahtjevi odnose se na cjelogodišnje linije, prvenstveno za otočane koji rade na kopnu. Otok je u ekspanziji i zaslužuje bolje povezivanje”, rekao je Anđelo Palaškov, načelnik Tkona.
Agencija: “Red plovidbe usklađujemo s lokalnim zajednicama”
Iz Agencije za obalni linijski promet poručuju da se red plovidbe usklađuje na godišnjoj razini u suradnji s lokalnim zajednicama, ali i da sve ovisi o proračunskim mogućnostima.
“Kriteriji odabira koncesionara jasno su propisani zakonima i uredbama. Vrednuju se tehničke karakteristike broda, kapacitet, starost, a važan je i iznos koji brodar traži za obavljanje javne usluge”, pojasnila je ravnateljica agencije Paula Vidović.
No upravo ti kriteriji, kažu mali brodari, ne odgovaraju stvarnim uvjetima na terenu.
“Na liniji za Sali–Zaglav imamo brod za 180 putnika koji nikada nije pun, čak ni ljeti. Novi kriteriji traže veći brod, što je potpuno nelogično. Takav brod zimi neće moći uplovljavati zbog vremenskih uvjeta, a ljeti zbog prenapućenosti luke. Kvaliteta usluge za otočane će pasti”, upozorava brodar Dražen Montana.
Otočani ostaju i bez posla, a brodovi dolaze iz dalekih brodogradilišta
Dodatan problem je što će dio posade – mahom otočana – ostati bez posla. Ističu i da nije svejedno gdje je brod građen – u Hrvatskoj ili, primjerice, u Indoneziji – jer brodovi nisu jednaki, niti su prilagođeni Jadranu.
Za otočane, simbol tih promjena je brod Takovo, kakvih na Jadranu više nema i kakvi se u Hrvatskoj više ne grade, piše HRT.
U konačnici, bodule najviše zanima jedno pitanje:
Zbog koga se raspisuju koncesije i voze brodovi – zbog brodara i papira ili zbog ljudi koji na tim otocima žive svaki dan?
