Tijekom Hladnog rata, američka obavještajna agencija CIA prikupila je niz izjava i informacija koje su dovele u pitanje identitet Josipa Broza Tita, predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Jedan od ključnih izvještaja temelji se na razgovoru s Marijanom Johnom Markulom, koji je tvrdio da je poznavao “pravog” Tita prije 1937. godine, te da je osoba koja se od tada predstavljala kao Tito – zapravo sovjetski agent. Markul je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio američki vojnik.
Nestanak pravog Tita?
Markul je izjavio da je Tito kojeg je poznavao u Jugoslaviji prije 1937. godine nestao u Sovjetskom Savezu i da je bolovao od tuberkuloze. Posljednji put ga je navodno vidio u Parizu, 1935. ili 1936. godine, i tvrdi da je bio sto posto siguran da je to bio pravi Tito. Nakon toga, tvrdio je, Tito je nestao bez traga.
Sumnje nakon 1953. godine
Godine 1953. Markul je posjetio Jugoslaviju i imao priliku sresti osobu koja se tada predstavljala kao maršal Tito. On je odmah posumnjao u njezin identitet – osoba s kojom je razgovarao imala je blagi ruski naglasak i govorila tiho i smireno, za razliku od oštrog, odlučnog tona pravog Tita kojeg je poznavao. Njegovi su rođaci i drugi poznanici u Jugoslaviji također izrazili sumnju, tvrdeći da je Tito poslije 1937. počeo govoriti s ruskim akcentom, što nije bio slučaj ranije.
Također, Markul je u razgovoru s američkim agentima izjavio kako je raniji Tito bio visok 180 cm, a ovaj samo 170 cm. Također, Markul je tvrdio i da su pravom Titu nedostajala dva prsta na lijevoj ruci, dok je ovaj nakon Drugog svjetskog rata imao sve prste.
Razgovor s Aleksandrom Rankovićem
Markul je također razgovarao s Aleksandrom Rankovićem, tadašnjim visokim dužnosnikom jugoslavenske tajne policije i jednim od najutjecajnijih ljudi u zemlji. U tom razgovoru Markul je rekao Rankoviću da vjeruje kako osoba koja se predstavlja kao Tito nije pravi Tito. Ranković je navodno brzo promijenio temu, izbjegavajući daljnji razgovor o toj temi.
Markul je naveo da Rankovića poznaje još iz 1927. godine kada su zajedno bili u zatvoru zbog aktivnosti vezanih uz radnička prava. Ranković je, po Markulovim riječima, tada bio “terorist”, ali je kasnije postao “vrlo suptilan i moćan čovjek” – i vjerojatno najvažnija osoba u Jugoslaviji, čak ispred samog Tita.
Navodni pravi identitet – “General Nikolai Lebedev”
Jedan liječnik iz Francuske, dr. Topalović, rekao je Markulu da vjeruje kako osoba koja se predstavlja kao Tito zapravo nije Tito, nego ruski general po imenu Nikolai Lebedev. Tvrdio je da ga je viđao u Sovjetskom Savezu i da je već tada bio aktivan u vojnim strukturama.
Sovjetski agent u vrhu Jugoslavije?
Markul je tvrdio da je Tito zapravo sovjetski agent, poslušan Moskvi, te da je sovjetski utjecaj u Jugoslaviji jači nego što se javno priznaje. Iskazao je mišljenje da je Sovjetski Savez mogao bez poteškoća ukloniti Tita da je to htio – što, po njegovom mišljenju, potvrđuje da je Tito bio njihov čovjek.
Sam Markul je boravio u Sovjetskom Savezu od 1930. do 1933., gdje je bio zatvoren zbog “neispunjavanja radne norme”, što dodatno potkrepljuje njegovu skepsu prema sovjetskom režimu. Nakon bijega iz SSSR-a, tvrdio je da je primjećivao brojne ruske agente u civilu na javnim mjestima u Jugoslaviji.
Ovaj dokument predstavlja jedno od najdetaljnijih svjedočanstava o teoriji da Josip Broz Tito nije bio osoba koju su mnogi znali prije Drugog svjetskog rata, već sovjetski agent s ruskim naglaskom. CIA je očito ovu mogućnost razmatrala dovoljno ozbiljno da bi ju evidentirala u svojim dosjeima.
Dokument:
