EU će nastaviti s uvođenjem carina na nepravedno subvencionirane kineske automobilske tvrtke od četvrtka, dok će istovremeno ostaviti otvorena vrata za postizanje kompromisa s Kinom.
Udarac po udarac, kako je najveća trgovinska borba ikada između Bruxellesa i Pekinga eskalirala – i kako je ovaj slučaj postao tako duboko politički?
Carine su na vratima. Mogu li se ipak izbjeći?
Ne sada – iako je kineska vlada vršila pritisak sve do smrti da pokuša postići dogovor. U svom posljednjem pokušaju, pozvala je europske stručnjake u Peking da nastave razgovore o kompliciranom sustavu jamstava minimalne cijene koji bi, nada se Kina, učinio bespredmetnim carine EU-a.
Do utorka EU nije nikoga poslala na istok.
Komisija je umjesto toga objavila zakonski tekst u kojem su navedene obveze u svom registru transparentnosti, otvarajući put njihovoj provedbi u četvrtak. To je zapravo isključilo nadu u napredak u pregovorima u posljednjem trenutku, koje je jedan kineski poslovni insajder u ponedjeljak ocijenio kao “vrlo slabe”, piše Politico.
Kako smo uopće došli ovdje?
Nakon posjeta lokaciji u Kini, EU je zaključio da proizvođači električnih vozila poput BYD-a, SAIC-a i Geelyja primaju izdašne subvencije od vlade u obliku gotovine, popusta i pogodnosti koje je teže kvantificirati, kao što su grantovi za pokrajinsko zemljište. Nadalje, Kina proizvodi čelika koliko i ostatak svijeta zajedno, a njezino vodstvo pokušava riješiti nižu potražnju izvozom tog viška čelika – u obliku metala i gotovih vozila.
U lipnju je visoki dužnosnik EU opisao kineska električna vozila kao “subvencionirana od rudnika do luke EU”. To je navelo Komisiju da uvede carine u rasponu od 7,8 posto na Teslinu kinesku proizvodnju do 35,3 posto na vlasnika MG-a SAIC. Nakon što carine stupe na snagu, uvoznici će morati naplatiti ovu premiju povrh cijene na granici.
Znači nije ista premija po autu?
Ne, jer je EU otkrio da različiti proizvođači automobila uživaju različite razine subvencija. Stope se također temelje na tome koliko su tvrtke surađivale s istragom Komisije. SAIC, koji se suočava s najvećom carinom, manje je surađivao s izvršnim vlastima EU nego BYD, na primjer, koji će dobiti carinu od samo 17 posto.
Hoće li potrošači to osjetiti?
Vjerojatno ne, jer bi kineski proizvođači automobila trebali moći apsorbirati carine i još uvijek ostvarivati profit. Nadamo se da njihov tržišni udio neće nastaviti rasti, dajući proizvođačima automobila u EU malo prostora za natjecanje.
Berlin je protiv carina i kaže da bi kineska odmazda naštetila njemačkoj automobilskoj industriji. Je li ispravno?
Ovisi koga pitate. Njemačka se boji da će njezina automobilska industrija, koja je uvelike izložena Kini u smislu prodaje i proizvodnje, pretrpjeti trgovinsku odmazdu sličnu onoj s kojom se francuski sektor konjaka – prva kolateralna šteta u trgovinskoj borbi – već suočio.
EU je zaključio da su proizvođači električnih vozila poput BYD-a, SAIC-a i Geelyja primali izdašne subvencije od vlade u obliku gotovine, popusta i pogodnosti koje je teže kvantificirati kao što su subvencije za pokrajinsko zemljište.
Povrh toga, kineski brendovi poput BYD-a šire se s novim tvornicama u Tursku i Mađarsku. Čim postanu operativni, tvrtka može proizvoditi lokalno i biti otporna na mjere.
Također, potražnja za električnim vozilima opada na većini tržišta. Europski proizvođači automobila i baterija također osjećaju krizu, a Volkswagen prijeti da će zatvoriti tri tvornice u Njemačkoj. Švedski proizvođač baterija Northvolt, koji VW ubraja među svoje glavne investitore, najavio je otpuštanja prošlog mjeseca.
Mogu li carine Kinezima proizvođačima automobila u EU-u kupiti vrijeme da nadoknade zaostatak?
Na papiru, to je upravo ono što bi trebale učiniti – stvoriti vremenski i investicijski okvir koji im omogućuje da sustignu u uvjetima poštene globalne konkurencije. Međutim, u stvarnosti je to kompliciranije. Europski proizvođači automobila bore se na kineskom tržištu — njihovom najunosnijem — i to im nagriza krajnji rezultat.
Kina je također barem jednu punu generaciju ispred europskih automobilskih prvaka u tehnologiji električnih vozila, a to uzrokuje nesuglasice u cijelom bloku i preispitivanje treba li se odreći motora s unutarnjim izgaranjem. Europska pučka stranka vodila je kampanju za poništavanje de facto zabrane prodaje novih ICE-ova (motora s unutarnjim izgaranjem) u EU-u od 2035., a slične pozive uputila je i automobilska industrija.
Rasprava, međutim, prijeti protratiti svaki izlaz koji bi istraga i naknadne obveze mogle ponuditi proizvođačima automobila. Kao što je rekao Chris Heron, glavni tajnik AVERE-a, lobista za e-mobilnost: „Gledajući dalje od carina, temeljni izazov Europe u pogledu konkurentnosti ostaje. Još uvijek moramo hitno smanjiti troškove poslovanja u cijelom lancu vrijednosti električnih vozila u EU-u, kako bismo našim tvrtkama dali platformu za dugotrajno natjecanje s Kinom
Je li Kina riješila zabrinutost EU-a oko subvencija?
Ne. Peking jednostavno odbacuje nalaze istrage EU-a i tvrdi da se ne nude nikakve subvencije. Za Kinu bi također bilo komplicirano priznati nalaze EU-a, jer bi takvo priznanje potkopalo njezin izvozno orijentirani gospodarski model. Kineski proizvođači električnih vozila jednostavno će apsorbirati sve posljedice carina, koje se svode na udar na profit i loš publicitet.
Dakle, ako je Kina sve ljuća, industrija je podijeljena, a carine su vjerojatno preniske, zašto to uopće učiniti?
Za EU, a posebno za Ursulu “Ekonomsku sigurnost” von der Leyen, slučaj šalje snažan politički signal Kini: Ne možemo više ignorirati vaš model poticanja viška kapaciteta u sektoru čelika, mineralima, proizvodnji i drugim sektorima. Europa je s pravom zabrinuta za svoju industrijsku i gospodarsku budućnost. I Kina bi se trebala naviknuti slušati te zabrinutosti, piše Politico.







