Piše: Prof. dr. sc Kristijan Krkač
How bizarre, how bizzare: Autogolovi na Europskom nogometnom prvenstvu 2024.
2016. broj autogolova na Europskom bio je TRI, 2020. DEVET, a 2024. dosad ih je već DESET i malo je vjerojatno da će na tom broju ostati. Sumnjiv je ili neodlučiv gol Olma u protiv Francuske za pobjedu 2:1. UEFA je prvo gol proglasila autogolom, a zatim primijenila odluku i gol pripisala Olmu. Iz putanje lopte koja je išla travom parabolično od gola moguće je iscrtati putanju nakon autogola i ako bi nastavila istim smjerom završila bi ili u vratnici ili izvan gola i bio bi autogol. UEFA očito ne želi da se toliko utakmica završi s autogolovima koji su odlučujući, a često i jedini na utakmici (Olmo je naš dečec i to ne umanjuje njegove izvrsne i odlučujuće igre za Španjolsku).
Ovo Europsko je dakle rekordno. Prije toga bio je po JEDAN autogol po Europskom prvenstvu, ali otkad se (a) promijenilo pravilo autogola, (b) bolji je video nadzor i provjera i (c) igra 24 (a ne 16) reprezentacija (od kojih su neke slabe) broj autogolova strelovito raste. Rekord velikih natjecanja drži Svjetsko u rusiji 2018. na kojem je postignuto čak DVANAEST autogolova.
Ponovimo, dosad je na Euru 2024. postignuto DESET autogolova. SEDAM ih je postignuto u grupnoj fazi, a DVA u osmini i JEDAN u četvrtfinalu (možda još JEDAN u polufinalu, tj. onaj Olma). Od tih deset SEDAM ili 70% su odlučili rezultat (jednom neriješeno i šest puta pobjednika). Od tih sedam koji su odlučili TRI ili 30% su bili JEDINI pogodci na utakmici. Statistika još uvijek nije konačna i stvari se mogu mijenjati do utvrđivanja konačnih rezultata i vjerojatno ljestvice najboljih strijelaca. Preostalo je još finale i nadajmo se da tamo neće biti autogolova; pogotovo ne kao jedinih golova na susretu koji samim time odlučuju pobjednika.
Autogol je gol kojeg momčad zabije sama sebi, tj. igrač momčadi posljednji dira loptu prije nego što završi u njegovom golu. Ne postoji strogo pravilo priznavanja autogola, ali postoji naputak koji se veže uz kretanje lopte prije dodira obrambenog igrača ili golmana. Ako šut ne ide u okvir gola, ali zbog dodira vratara ili beka uđe u gol, onda je autogol. Ako pak ide u okvir gola, onda se može pripisati napadaču bez obzira je li loptu dirao bek ili golman, ali i ne mora. Ako ide u okvir gola, a bek igra čak i rukom, onda je u većini situacija gol. Ponekad nije kad bek nije micao ruku, bila je uz tijelo i nije mogao izbjeći dodir s loptom ili je pokušavao izbjeći, a li nije uspio.
Dakle, ako lopta napadača ide u okvir gola i npr. bek suprotne momčadi ju skrene i ona uđe u gol, onda bi gol trebao biti priznat napadaču, a ako ne ide u okvir gola i npr. bek suprotne momčadi ju skrene u gol, onda bi gol trebao biti priznat beku, tj. kao autogol. No, poanta je da je odlučivanje u takvim situacijama prepušteno glavnom sucu utakmice, a suci nemaju ujednačeno mjerilo. Odlučivanje u takvim situacijama utječe na ljestvicu strijelaca. Postoji i mjerenje intenziteta kretanja noge ili ruke beka u odnosu na smjer i intenzitet kretanja lopte prema golu.
Tri su najčešća uzroka autogola: (a) Očita pogreška vratara kad se od njega lopta odbije u gol ili kad promaši ispucavanje. (b) Očita pogreška beka pri blokiranju suparničkog šuta, izbijanju centaršuta ili kornera ili vraćanju lopte vrataru. (c) Slučaj kad je šut suparnika izvrstan i izvan kontrole i beka i vratara (bilo da ide u okvir gola ili ne) pa od njih samo skrene u gol bez da oni aktivno pogriješe. (d) Postoje i rijetke čudne situacije. Primjerice kad bek želi izbiti loptu pa pogodi svog vratara ili drugog suigrača od kojeg se lopta odbije u vlastiti gol. Postoji statistika autogolova koja ovdje nije presudna, poput broja, načina, najranijeg, najkasnijeg, odlučujućih itd.
Ako je puno autogolova uzrokovano s (a) i (b) znači da su vratari, obrane (ne nužno samo bekovi nego cijele momčadi u fazi obrane) ili oboje loši (neuigrani (nema pokrivanja, tj. šacanja, markanja i oduzimanja lopte), tjelesno nespremni, nekoncentrirani itd.). Ako je udarac napadača takav da ga se moglo blokirati (pri primanju lopte ili udarcu), onda je to greška igrača koji se brane, a autogol je samo posljedica lošeg postavljanja i obrane. Slično je i s vratarom kad dobije gol u bliži kut. Ako je puno autogolova uzrokovano s (c) tad vjerojatno obrane i nisu loše, tj. ne griješe direktno, ali su napadi vrlo kvalitetni (iznenadni s pravovremenim i točnim dodavanjima, primanjima i udarcima na gol).
Zašto je na ovom Europskom toliko autogolova? Teško je odgovoriti jer je više mogućih uzroka. U utakmicama u kojima autogol nije bio jedini i samim time odlučujući zgoditak za konačni rezultat često se radi o padu koncentracije zbog dovoljne prednost i sl. No, u utakmicama u kojima je autogol odlučujući i pogotovo jedini zgoditak i samim time presudan često se radi o tvrdim utakmicama u kojima su obrane pod konstantnim pritiskom i puno je udaraca prema golu i u okvir gola. Moguće je i da se većinu vremena igra „šećući nogomet“ s puno pomoćnih (alibi) dodavanja (uglavnom među bekovima i veznjacima) i obrane često „popuste“ i pogriješe u pasovima. Teorija o tome da je više centaršuteva ne stoji jer ih je na Europskom 2024. manje nego na prijašnjim prvenstvima.
Zašto postoji trend velikog broja autogolova u posljednjih 5-6 godina na svim velikim natjecanjima? I to je teško odgovoriti. (a) Moguće je da se obrane igraju pliće, bliže svom golu i u fazi obrane sudjeluje jako puno igrača (često i jedan ili čak tandem napadača). U takvoj gustoj obrani puno je veća vjerojatnost da će se lopta odbiti od obrambenog igrača u gol, ali i vjerojatnost da ju golman zbog nepreglednosti neće vidjeti, reagirat će prekasno i odbiti ju u vlastiti gol. (b) Moguće je i sljedeće. Uz ligaške utakmice, napose u najsnažnijih ligama, utakmice u domaćim i europskim kupovima i spomenute reprezentativne, igrači su neizbježno umorni. Umor dovodi do pogrešaka. Štoviše, dosta standardnih bekova zbog ozljeda ili starosti nije niti bilo u sastavima reprezentacija pa je neiskustvo ili neuigranost novih možda presudila. (c) Posljednje, ali ne i najmanje važno, možda je koincidencija, ali u istom razdoblju u kojem je velik porast autogolova, tj. od 2018., uvedena je i Liga Nacija koja uz klupske, reprezentativne prijateljske, kvalifikacijske i utakmice na natjecanjima reprezentacijama dodaje još najmanje nekoliko utakmica svakoj reprezentaciji (ukupno se u Ligi Nacija od 2021. igra 168 utakmica).
P.S. Što se tiče ukupnosti suđenja glavnih i VAR sudaca na Europskom 2024., postoji utisak koji bi kasnija analiza mogla potvrditi, kako je ovo Europsko s najlošijim suđenjem jer su u najviše utakmica glavni, pomoćni i VAR suci svojim pogreškama, a možda još više propustima utjecali na konačni rezultat i prolazak ili ispadanje reprezentacija iz natjecanja. Nadajmo se da se skandali neće ponoviti i u finalu. Simbol lošeg suđenja i glavnog i VAR sudaca je očita ruka Cucurelle protiv Njemačke. Kako god bilo, UEFA i sudačka organizacija dobro su se osramotili i ovo sigurno nije način promocije nogometa i smanjivanja ljudskih pogrešaka na najmanju moguću mjeru. Naime uz konstantno biranje najboljih sudaca i svu tehniku oni su uspjeli počiniti toliko pogrešaka i propusta i postavljati suce koji su očito vrlo loši.
* Prof. dr. sc. Kristijan Krkač je autor knjige Filozofija nogometa
