Elitni Putinovi špijuni na sudu: Bili u Zagrebu, imaju djecu, a u hladnjaku stotine tisuća eura

Foto: Ukrinform

Pod velom tajnosti u Sloveniji se sudi ruskim špijunima Ludwigu Gischu i Mariji Rosi Mayer Munos, bračnom paru koji je živio u Ljubljani. Njeno je pravo ime Anna Valerevna Dulceva, a njegovo Artem Viktorovič Dulcev, pišu 24sata.

Živjeli su u Črnuču, predgrađu Ljubljane na lijevoj obali Save. Paravan je bio savršen, kao u nekoj špijunskoj seriji na Netflixu. Imali su djecu, vozili Kiju Sedan, zarađivali pristojno i poreze uvijek plaćali na vrijeme. Naizgled, vodili su miran život kao tisuće slovenskih parova, piše Wall Street Journal o paru elitnih ruskih špijuna kojem se upravo sudi u tajnosti.

Oboje na suđenja dovode iz odvojenih ćelija s najvećim mogućim stupnjem sigurnosti. Maria Rosa Mayer Munos vodila je umjetničku galeriju, a njen suprug Ludwig Gisch IT startup. Imali su argentinske putovnice i govorili nekoliko jezika; španjolski s djecom, a njemački ili engleski s prijateljima u Ljubljani. No slovenska obavještajna služba 2022. dobila je dojavu da se radi o ruskim špijunima. Uhićeni su 5. prosinca 2022. i ispostavilo se da raspolažu s računalima s hardverom za sigurnu komunikaciju kojem šifru nisu mogli probiti ni američki ni slovenski stručnjaci, a u hladnjaku su čuvali nekoliko stotina tisuća eura.

Ona je tvrdila da je porijeklom Meksikanka, on da je rođen u Namibiji. Ali ništa od toga nije istina. Njeno je pravo ime Anna Valerevna Dulceva, njegovo Artem Viktorovič Dulcev i oni su elitni par Putinovih špijuna, prikriven toliko dobro da su godinama živjeli u Ljubljani i odgajali djecu, provodili vikedne sa susjedima bez da je itko posumnjao u njih. On je tvrdio da mu je majka Helga Tatschke, rođena u Argentini 17. listopada 1942., a preminula u Beču, 19. lipnja 2010. Otac mu je prema dokumentima Austrijanac Franz Gisch. Po papirima, rođen je u Keetmanshoopu u Namibiji 1984. godine.

Mayer Muños prema dokumentima rođena u Grčkoj, također 1984. godine. Atelje i galeriju imala je i u Buenos Airesu, kao i kasnije u Ljubljani. Kći je Josefa Mayera, također Austrijanca, i Candelarije Muños, Meksikanke. Osim što nije, ništa od toga nije istina. Oni su par špijuna posebno obučen u Rusiji. Gisch je ušao u zemlju s turističkom vizom iz Urugvaja, a Mayer Munos ubrzo je stigla iz Meksika. Do 2014. dobili su argentinsko državljanstvo, u idućim godinama i dvoje djece. No dokumenti sa slovenskog suda sugeriraju da su se vjenčali već u Rusiji, prije nego što su stigli u Južnu Ameriku. Stručnjaci za špijunažu smatraju kako je vrlo moguće da će u budućnosti biti razmijenjeni u Rusiju u sklopu razmjene uhićenih špijuna. Slovenska Sova nikad ih ne bi sama otkrila, njihova obavještajna mreža spada među najslabije u Europi i to je vjerojatno razlog zašto su Ludwig i Maria poslani baš u Ljubljanu.

“Legalci” zovu ruske špijune koji bi obično na neki način bili povezani s diplomatskim predstavništvima, a ilegalci su godinama trenirani da bi se uklopili gdje god da ih pošalju i nemaju nikakve jasne poveznice s Moskvom. Obično imaju djecu. – Jako smo se iznenadili. Nismo mogli vjerovati kad smo vidjeli na vijestima da su ovdje bili ruski špijuni. Zamislite vi to?! Što su oni ovdje radili, ne znamo.

Ispričali su to za 24sata susjedi ruskih špijuna u prosincu 2022. Njihova djeca imaju sedam i devet godina, argentinski su državljani također ali nitko se od rodbine nije pojavio da preuzme skrbništvo, brigu o njima vodi slovenska služba socijalne skrbi. Žive u posebnom domu, uz nadzor socijalnih radnika i psihologa koji im pomažu kada nisu u školi. Anna Dulceva je ponekad putovala u Zagreb na sajam umjetnosti, ali vjeruje se da su supružnici putovanja koristili da ostvare kontakte s drugim ruskim špijunima.

– Uvijek je bila dobro raspoložena i radosna te se jako zabavljala s drugim umjetnicima – reći će Marko Milić, likovni fotograf iz Hrvatske koji je Dulceva, predstavljajući se kao Maria Rosa Mayer Muños, upoznala na zagrebačkom sajmu umjetnosti. Bili smo u Ljubljani u prosincu 2022. i išli tragom “Putinovih spavača”. Dvojac je u ljubljanskoj četvrti Bežigrad u poslovnoj zgradi imao Umjetničku galeriju 5’14, koja od 2018. djeluje u Ljubljani, te informatičke tvrtke DSM & IT d.o.o. Svoj su ured imali na petom katu poslovne zgrade, a sam prostor su, kako saznajemo, i kupili te je bio u njihovu vlasništvu.

“Gospođu smo vidjeli možda jednom ili dva puta u ovih pet godina. Ona nije dolazila ovdje, a gospodin je dolazio redovno u svoj ured. Uvijek bi pozdravio i nikad nismo imali ikakvih problema s njim. To su ljudi u svojim četrdesetima, kao i svi ostali. Dolazio bi ujutro, a tijekom ručka je izlazio”, ispričali su za 24sata upućeni sugovornici iz poslovne zgrade u Ljubljani u kojoj se, među ostalim, nalazi restoran, stomatološka ordinacija, psiholog, škola sviranja… – To što su imali argentinske dokumente samo je stjecaj okolnosti. Oni su samo sredstvo i sređuju sebi papire bilo koje zemlje bez problema. Važniji je tu imidž. Kulturnjaci će rijetko kome biti sumnjivi, a cilj im je biti ‘nevidljiv’. Interesantniji je rad informatičke kompanije, ako su prikupljali elektroničke dokumente – rekao je tad za 24sata sigurnosni analitičar Marinko Ogorec.

Potvrdio je da se rijetko čuje za takve slučajeve. – Službama nije u interesu da se takvo što otkrije, no treba znati da u obavještajnom radu nema ništa mistično. Neizbježno je da takvih špijuna ima i u Hrvatskoj. Budite sigurni da je nakon razotkrivanja agenata u Sloveniji na njihovo mjesto već poslana druga ekipa – rekao nam je Ogorec. Otkako je izbio rat u Ukrajini i ruski diplomati su udaljeni iz svojih predstavništava diljem Europe, pa i iz Slovenije odnosno Hrvatske, mnoštvo ruskih studenata upisalo je fakultete, puno njih i u Sloveniji. U posljednje dvije godine Slovenija ih je nekoliko deportirala, a samo u ožujku deportirali su ih osmero – službeno, “zbog širenja pro-ruske propagande”. Još prošle godine bivši ministar obrane potvrdio je da su puno prije rata u Ukrajini ruski ljudi skupljali obavještajne podatke u Zagrebu.

– Dok sam bio ministar Rusi su rovarili po MORH-u. To su radili preko vojnog atašea i diplomata. Uspostavljali su kontakte s dijelom naših časnika, vodili ih na ručkove i sklapali suradnje s materijalnim interesima. Međutim VSOA takvo je ponašanje odmah detektirala te smo sumnjive kadrove vrlo brzo neutralizirali – rekao je tad u razgovoru za Večernji list bivši ministar obrane Ante Kotromanović i dodao: – Primjerice, htjeli su od naših časnika dobiti dokument o tome kako izgleda vod u napad prema NATO sustavu. Znali su da taj dokument posjedujemo jer je Hrvatska članica NATO-a. Dakle, njihov cilj nije se puno ticao Hrvatske, već su Hrvatsku koristili kao poligon da dođu do nekih viših informacija. To iz današnje perspektive zvuči skandalozno, ali podsjećam da su tada na snazi bili mirnodopski uvjeti. No, očito je da su se Rusi godinama pripremali za globalni sukob prilikom čega su protekom godina, više ili manje uspješno nastojali doći do protuobavještajnih podataka – pojasnio je.

Share This Article