Pero Mrnarević dulji niz godina za redom organizira REBEDU, red tribina na kojima se, ako ćemo tražiti neki zajednički nazivnik, razgovara o temama slobode, na kojima govore ljudi iz zemalja regije.
Ove godine, baš oko 8. marta, kani napraviti panel u čast pokojnog feralovca Predraga Lucića, trebali bi govoriti Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Drago Bojić, Boris Buden. Potom slijedi panel “U raljama nacionalizma” na kojem su pozvani raspravljati Andrej Nikolaidis, Milivoj Bešlin, Nebojša Zelić, Igor Štiks, piše Jutarnji list.
Planirano još nekoliko panela na kojima sudjeluju Zoran Predin, Dragan Bjelogrlić, Zoran Kesić, Feđa Štukan, Dragan Bursać, Sinan Gudžević, Tarik Haverić… Tom dugom popisu ljudi koji imaju što reći zajedničke su, dobrim dijelom, društvene vrijednosti za koje se zalažu, i to da su svi do jednog muškarci. Na popisu, teško je i za povjerovati, nema baš niti jedne sudionice. Na plakatu kojim najavljuje panele istaknute su riječi “Kupi mi mama jedan mali rat”, aluzija na pjesmu koju je Lucić svojevremeno napisao za predstavu “Majka hrabrost”, a koja je dijelom inspirirala i Let 3 za pjesmu “Mama ŠČ!”. Unatoč “Majci hrabrosti” i svim mamama koje denunciraju i preziru ratove, žene tu, sudeći prema listi pozvanih, nemaju što reći.
Pa kad je Pero Mrnarević objavio najavu festivala uslijedile su, očekivano, reakcije mnogih.
“Godine gospodnje 2024. u čast rođendana velikog Predraga Lucića, u četiri dana i na šest događanja vezanih uz teme poput rata, nacionalizma, potlačenih, polemizirat će samo i isključivo muškarci”, komentira Lana Bobić te dodaje:
“Poprilično simptomatično za pitanje položaja žena i rodne ravnopravnosti i to na navodno progresivnoj ljevici. Čak sam i sklona vjerovati da nije namjerno, ali i to je simptomatično, da ti ne padne na pamet da postoje žene kompetentne govoriti na ove teme. Ozbiljan problem pak nastane kada se na to ukaže, a krene tvrdoglava i loše, ako uopće, argumentirana ofenziva namjesto priznavanje propusta. Mogu samo parafrazirati pitanje kojim se još 1978. problematizirao seksizam u dominantno muškim zajednicama lijevih pokreta: ‘Drugovi, tko vam pere čarape?‘”
Pero Mrnarević kaže: “Osobno mi je žao što sam svojim ovogodišnjim programom, u kojem su svi panelisti ispali muškarci i to još na 8. mart, nehotice povrijedio osobe čiji rad inače cijenim uključujući i one koje ugošćavamo. Utoliko više, što mi nikakva diskriminacija pa ni spolna/rodna nije prihvatljiva. Također, žao mi je ako sam u afektu preteškom riječi povrijedio i neke od sudionika i sudionica prepiske na društvenim mrežama. Nastojim se podsjećati da teške i netočne riječi koje sam i sam primio ne smiju biti izlika za nedoraslost vlastitom normativu u upotrebi istih.”
Ističe da program zajedno sa Željkom Vrtikapom godinama organizira privatnim novcem te dalje kaže: “Nastojimo okupiti misleće ljude iz regije čiji nas rad inspirira, da bismo tako povezali različite sredine i ljude, razmijenili ideje i u konačnici poklonili nešto i našim gostima, gradu Dubrovniku, našim sugrađanima, ali i ljudima u regiji i šire.
Smatramo da je to najmanje što možemo učiniti da im se zahvalimo što su nam, takorekuć, spasili živote u teškim vremenima raznih isključivosti i netolerancije koja čini se nažalost ne prolaze. Ne čudi onda da nas teme poput nacionalizma, isključivosti, ksenofobije, netolerancije drugih i drugačijih, (samo)proklamirani etički podbačaji, borba za emancipaciju čovjeka zanimaju. U najboljoj namjeri, a sukladno našim mogućnostima nastojimo program oblikovati vodeći se njima.
Iskusniji s organizacijom javnih događaja znaju da program ovisi i o mnogim drugim faktorima, poput slobodnih termina potencijalnih gosta, prostora održavanja, usklađenosti interesa svih sudionika za pojedine teme, zadanim rokovima, pa čak i sreće.”
Sanja Sarnavka kaže kako je upravo dobila u inboks Mrnarevićevu poruku u kojoj se ispričava i poziva je da bude sudionicom na jednom od panela.
“Neću ići. Sve to skupa je jako tužno. Očekivala bih od ljudi poput Pere Mrnarevića da su osviješteni oko te teme, da će paziti da pozove i žene, to bi značilo da je važno da smo skupa, da razgovaramo, da moraju biti pogledi i žena i muškaraca izneseni. To je jedan otužan skup. Ono što je pozitivno i što se mijenja je da je na najavu skupa bila jako kritički intoniranih reakcija žena.
Makar su neke, valjda zadivljene programom, a da se nisu upitale zašto samo muškarci mogu pripovijedati, odmah tražile link kako bi pratile taj skup.
Mi mislilice kao da uopće ne postojimo. Mislilica nekako i zvuči otprilike kao perilica. Fundamentalisti imaju Željku Markić, a ljevičari su toliko slobodni da misle da im žene uopće nisu potrebne.”
Rada Borić komentira: “Moram reći da je danas uopće nezamislivo organizirati [višednevni] skup o važnim temama a da na njemu ne sudjeluje niti jedna žena. Pa ipak se to dogodilo.
Voljela bih vjerovati da je to propust organizatora, no iz ‘obranaških stavova‘ jednoga od njih može se iščitati ne samo ljutnja ‘kako smo se uopće usudile propitivati program i sudionike‘ već i posve mizogini stavovi, koje nismo očekivale.
No, sada je izvjesno da dio sudionika nije znao za ovaj ‘nogometni postav‘ i znam da su i neki od sudionika otkazali.”, piše Jutarnji list.
