Opća mobilizacija diljem Europe, panično se traže ‘ruke viška‘, okretat će se milijarde!

Ilustracija: Unsplash

Konzultantska tvrtka McKinsey & Company procjenjuje da će europska vojna potrošnja do 2026. porasti na 453 milijardi eura

Otkako je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022., njemački proizvođač oružja Rheinmetall radi bez prestanka. Slična je situacija i u susjednim europskim zemljama, gdje su proizvođači oružja pokrenuli ili proširili programe za zapošljavanje i obuku novih radnika da bi zadovoljili potražnju. Poljska vojno-tehnološka kompanija WB Group počela je u većoj mjeri zapošljavati žene na pokretnim trakama u nedostatku kvalificiranih muškaraca, a češki proizvođač eksploziva Explosia ubrzao je automatizaciju da bi nadoknadio manjak radnika.

U 2022. godini vojni su proračuni diljem svijeta porasli za 3,7 posto, na oko 2000 milijardi eura. Usporedbe radi, u Europi su porasli za 13 posto, što je više nego u bilo kojoj drugoj regiji svijeta. Rast je bio najznačajniji u zemljama koje su geografski bliže Rusiji. Vojni proračun Poljske porastao je za 11 posto, Švedske za 12 posto, Litve za 27 posto, a Finske za čak 36 posto. Konzultantska tvrtka McKinsey & Company procjenjuje da će europska vojna potrošnja do 2026. porasti na 453 milijardi eura, što je povećanje od 53 posto u odnosu na 2021. godinu.

Rat u Ukrajini “pretvorio” se u velik posao za europske proizvođače oružja. Primjerice, britanski ogranak tvrtke MBDA potpisao je ugovor vrijedan oko 4,6 milijardi eura za opskrbu Poljske protuzračnim obrambenim sustavima. Jedna od najprofitabilnijih europskih obrambenih kompanija, britanski BAE Systems, sklopila je dogovor o popuni britanske vojske zalihama artiljerijskih granata. Njemački Rheinmetall sklopio je ugovor s vladom za opskrbu vojske streljivom vrijednim oko četiri milijarde eura i borbenim vozilima od gotovo dvije milijarde eura, prenosi Jutarnji.

Rastuća potražnja
Prema podacima Štokholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), Bliski istok je u 2022. godini ostvario najveći rast prodaje oružja od svih regija diljem svijeta. Bliskoistočni proizvođači oružja imaju koristi od specijalizacije za tehnološki manje sofisticirane proizvode i u poziciji su brže povećati proizvodnju kao odgovor na rastuću potražnju. To se posebno odnosi na četiri turske tvrtke (Baykar, Turkish Aerospace Industries, ASELSAN i Roketsan), čiji su ukupni prihodi porasli na 5,1 milijardi eura, što je povećanje od 22 posto u odnosu na godinu ranije. Posebno se ističe turska tvrtka Baykar, koja proizvodi borbene dronove i čija je prodaja porasla za čak 94 posto, što je najbrži rast od bilo koje tvrtke na SIPRI-jevoj ljestvici 100 najboljih tvrtki za proizvodnju oružja i vojnih usluga u svijetu.

Unatoč napretku europskih i bliskoistočnih tvrtki, SAD je i dalje nedvojbeno dominantna sila. Na temelju SIPRI-ja, američke kompanije čine više od polovice najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju oružja i vojnih usluga, europskih je 26, dok ostatak otpada na Kinu, Rusiju i ostatak svijeta. Vodeće europske obrambene tvrtke su britanski BAE Systems, talijanski Leonardo i transeuropski Airbus. Mnogi su europski proizvođači streljiva i oklopnih vozila povećali svoje prihode. Dionice BAE Systemsa porasle su za 52 posto od početka sveobuhvatnog rata u Ukrajini, talijanski Leonardo porastao je za 60 posto, švedski Saab za 161 posto, a njemački Rheinmetall za 156 posto.

Proračuni za obranu
“Većina europskih zemalja povećava svoje vojne izdatke”, rekla je za Euronews Lucie Béraud-Sudreau, direktorica SIPRI-jeva programa za vojne troškove i proizvodnju oružja, dodajući da će tržište oružja vjerojatno nastaviti rasti “barem sljedećih pet godina”. Trenutačna europska potražnja za topništvom i streljivom daleko premašuje ponudu. “Europski proračuni za obranu nastavit će rasti za više od 10 posto godišnje tijekom sljedećih pet godina”, smatra Peter Garnry, voditelj strategije kapitala u Saxo Banku.

Ipak, nije sve tako ružičasto za europske proizvođače oružja. Lani su se šefovi europskih obrambenih tvrtki sastali s ministrima obrane u Bruxellesu kako bi iznijeli brojne pritužbe o funkcioniranju obrambene industrije na Starom kontinentu. Jedan problem je nedostatak vidljivosti. Michael Schöllhorn, voditelj obrambenog odjela Airbusa, žali se da ih mnoge zemlje oskudno obavještavaju o dugoročnim planovima potrošnje, što tvrtkama otežava ulaganje. Micael Johansson, izvršni direktor Saaba, požalio se da je njegova tvrtka dosad preuzimala sav rizik povećanja proizvodnje. Čelnici obrambenih tvrtki se također žale na birokraciju koja odugovlači nabavu ratne opreme i na nedostatak koordinacije među europskim saveznicima. Unatoč svim jadikovkama, europski proizvođači oružja sada imaju veću pregovaračku moć. Dok vlade traže od industrije da ubrza proizvodnju, kompanije mogu zahtijevati bolje uvjete plaćanja, što pak privlači ulagače. Kao odgovor na rastuću potražnju, europske obrambene tvrtke također proširuju svoje proizvodne pogone. Dok se jedni vesele porastu prihoda i ulaganjima, drugi upozoravaju da se sada otvaraju važna etička pitanja.

Etička pitanja
Naime, jedan dio analitičara ističe kako je ulaganje u oružje i streljivo usko povezano s kršenjem ljudskih prava, jer je uloga oružja ubijanje ili prijetnja ljudima i ne pridonosi održivom razvoju društava i gospodarstava. Drugi pak smatraju da ulaganje u europske tvrtke za proizvodnju oružja znači ulaganje u obrambeni sektor, koji je jedan od sektora važnih za osiguranje nacionalne sigurnosti. Sejal Varshney, analitičarka u tvrtki za istraživanje kapitala AlphaValue, smatra da se uzlazna putanja tržišta ne bi promijenila čak ni ako bi rat u Ukrajini danas završio. “Ratne škrinje su prazne i vlade bi i dalje osjećale potrebu da budu spremne za najgore moguće scenarije”, rekla je Varshney za Euronews.

Istraživanje neprofitne organizacije novinara Investigate Europe pokazalo je da su najveći “ratni profiteri” upravo neke od kompanija koje se žale na probleme u industriji. Istraživanje je pokazalo da su pet kompanija, Airbus, Leonardo, Thales, Dassault Aviation i Indra Sistemas, u najvećoj mjeri iskoristile financiranje Europskog programa za industrijski razvoj obrane (EDIDP). EDIDP ima proračun od 500 milijuna eura, a navedenih pet tvrtki je bilo uključeno u više od polovice financiranih projekata. Te su korporacije u djelomičnom vlasništvu europskih država i u suvlasništvu američkih fondova. Stručnjaci su zabrinuti zbog takve koncentracije tržišta. “Najveći rizik za obrambenu potrošnju jest korupcija, jer lobiranje oko golemih svota novca donosi visoke prinose. Ako postoji mali klub insajdera, bilo zbog preklapanja vlasničkih udjela, zajedničkog vlasništva ili jednostavno zbog nedostatka velikog izvođača, tada rizik raste”, ističe Matt Stoller, direktor istraživanja u američkoj neprofitnoj organizaciji American Economic Liberties Project.

Share This Article