Dinamov trener unatoč četiri poraza u pet utakmica i dalje uživa povjerenje svih u klubu, u petak je počeo pripremati utakmicu s Lokomotivom.
Nema tektonskih pomaka u Maksimiru nakon poraza od Viktorije Plzen (0-1) u Konferencijskoj ligi, barem ne onih vanjskih, vidljivih. Zatreslo se opet tlo pod Dinamovim nogama, zaljuljao se status Sergeja Jakirovića, kojega su mnogi već vidjeli na trenerskoj burzi.
Međutim, petak je donio smirivanje po tom pitanju, Jakirović je, kako je i najavio, odradio trening s momčadi i počeo pripreme za utakmicu s Lokomotivom u nedjelju. No, sjećamo se da je i Ante Čačić, nakon poraza u Šibeniku kad se već nagađalo da će postati bivši, odradio jutarnji trening i razmišljao o idućoj utakmici. Stoga, trebalo je ipak pričekati potvrdu, piše Tomo Ničota za Germenijak.
A ona je došla tijekom dana, u Dinamu nisu povukli taj popularan potez, nisu trenera bacili pod vlak i natovarili mu na leđa sve probleme ovog Dinama.
Između ostalog, valjda su svjesni i da doista Jakirović nije jedini krivac za ovaj crni niz. Premda je jednaka vjerojatnost na Dinamovoj klupi preživjeti četiri poraza u pet utakmica, kao preživjeti pad sa sedmog kata, Jakirović je još u sedlu.
U klubu su mu opet dali podršku, Jakirović nastavlja misiju izlaska Dinama iz krize i povratka na pobjedničke staze.
Naravno, kad momčad uđe u takvu, negativnu rezultatsku seriju, kad se veže poraz za porazom protiv momčadi, koje nisu, ili ne bi trebale biti klasom iznad Dinamove (naprotiv), jasno je da se u prvi plan stavlja trenera i njegove grijehe.
Ali, ovog je puta i javnost podijeljena, dok dio navijača smatra da bi Jakirović morao otići, drugi ipak podižu ručnu i upiru prstom u klupske čelnike, loš prijelazni rok i manjak kvalitete u svlačionici.
I, u zaključku, smatraju kako smjena trenera u ovom trenutku ne bi ništa jamčila, a kako bi Dinamo prebrzo potrošio čovjeka, koji, definitivno, ima trenersku krv.
Naravno, Dinamo je druga dimenzija, drugačiji su zahtjevi, od klubova u kojima je dosad radio, no, ne treba olako zaboraviti kako je i što je Jakirović ostavio iza sebe u tim klubovima.
I u Gorici, i u Zrinjskom i u Rijeci on je slagao momčadi, koje su i nakon njegova odlaska ostale posložene i svojim je nasljednicima ostavio red i jasnu sliku što trebaju činiti, svi su oni nastavili sličnim putem.
U Dinamu Jakirović nema vremena, nemaju u klubu strpljenja za proces u razdoblju kad Modrima gori pod petama i u HNL-u i u Europi i tu zasad Jakirović pliva po valovitom moru, ne nalazi instant-rješenja, koja bi trebala donijeti pomak.
Međutim, u sveukupnom kaosu, u kojem živi Dinamo na svim razinama, baš je Jakirović označen kao čovjek, koji bi na zimu trebao stvoriti novi Dinamo, obaviti potpuni remont svlačionice i dovesti pojačanja po vlastitom ukusu.
Takva je i dalje ideja među vlastodršcima u Maksimiru, koliko god bili pogubljeni u dobrom dijelu svojih vizija, iza Jakirovića zasad neupitno stoje. Naravno, uvijek ima ali… Bit će tako dok god Dinamo dalje ne tone, dok god ima izglede za prolaz skupine u Konferencijskoj ligi, a u HNL-u ne zaostaje previše za konkurentima. Ili, drugim riječima, koliko god mu dali podrške, ne smije baš vječno gubiti, mora krenuti s pobjedama i pomacima u igri! Nije lako, nije slagao momčad, ima kadar tanak kvalitetom, ali, ipak ne toliko tanak da bi se porazi podrazumijevali i opravdavali!
Sergej Jakirović mora pronaći način da podigne momčad, da ‘iskopa’ neke unutarnje rezerve. Jer, činjenice su nepobitne; u ova dva mjeseca, koliko je na klupi, uza sve olakotne okolnosti, ozljede, čudnu selekciju igrača pa i ponešto peha i nesreće, Jakirović nije promovirao nijedno novo ime među one, o kojima ovisi Dinamova igra.
I dalje se priča svodi na isto, Mišić je nezamjenjiv, bez Petkovića je Dinamo ‘kastriran’, a Marko Bulat i ponešto Martin Baturina jedini su igrači koji zaslužuju palac gore. Naravno, uz njih i Ristovski i Perić, iako i njihova forma varira. Svi ostali su upitni, nedorečeni. Ljubičić je i dalje lijevi bek, a sve više griješi, Emreli i Drmić nikako da pokažu da trebaju biti prve alternative Petkoviću, Kulenović pogotovo, Bernauer je, unatoč dva dobra poteza po ulasku u igru, pokazao zašto je ipak igrao u drugoj ligi i nikad nije stigao do prve…Što je sa Sosom i Perkovićem, zašto više prilika ne dobiva Haliović, gdje je nestao Sučić, zašto su se potpuno ugasili Menalo, Marin…?
Recimo, neobično je da Jakirović kod 0-0 protiv Viktorije ubacuje u igru spomenutog Bernauera, nakon što ga je u Velikoj Gorici zamijenio na poluvremenu, zbog očajne predstave. Dakle, da zaključimo, uza sve probleme s kojima se suočio, uza sve limite aktualnog kadra, Jakirović mora napraviti neki pomak, igrački i rezultatski!
Sad je opet Lokomotiva prilika za novi početak. U Dinamo i oko njega već se lagano uvlači pesimizam, na rasporedu je pet utakmica s imperativom pobjede ili u kojima se barem ne smije izgubiti. Lokomotiva, Oriolik, Varaždin, Viktoria pa Rijeka na Rujevici.
Svaka sljedeća je kvalifikacijska, sa svakim novim neuspjehom, ne sumnjamo, Jakiroviću bi padala popularnost i u samom klubu. Na njemu je da iskoristi ovu šansu, da opravda podršku i ‘izmisli’ neki lijek za Dinamovu depresiju.
Nema druge, unatoč svim preprekama, Dinamo mora biti bolji. I ovaj Dinamo, ovakav raštimani, do zime…, piše Germanijak.
