Može li nova utakmica “sakriti” trenutačne Dinamove limite i Hajdukove defenzivne deficite?
Dinamo – Hajduk, kadar drugi. U svega pet dana najveći rivali hrvatskog nogometa iznova se sučeljavaju. Nakon odrađenog Superkupa, u petak navečer na programu je premijera HNL-a i borba za prvenstvene bodove.
Koliko će ligaški dvoboj biti drugačiji? Što su akteri, prvenstveno treneri, spoznali nakon maksimirskog sraza u Supekupu? Koliko će novi ogled utjecati na daljnji tijek sezone? Mnogo je upitnika bez odgovora uoči nove utakmice…
Jedan detalj svakako čini bitnu razliku između spomenutih susreta. Povratak Marka Livaje za aktualni Hajduk ima ekvivalent – ukazanje Gospe. Ne samo zbog igračkih vrijednosti najboljeg igrača splitske momčadi već poradi činjenice da on trenutačno predstavlja pitanje identiteta ovog i ovakvog Hajduka. Od 15 igrača koji su nastupili u Maksimiru prošle subote samo je jedan rođen u Splitu, 20-godišnji reprezentativac (U21 vrste) Bosne i Hercegovine, Filip Čuić.
Hajduk kao ponos Dalmacije izgubio je prepoznatljivost i identitet. Značajno više Dalmatinaca ima u Dinamovoj momčadi (u subotu su nastupila četvorica). Teško se stoga čak i najtvrdokornijim članovima Torcide uživjeti u skadiranje – “jedan je Vadis Odjidja-Ofoe”. Ili – “Moufi Fahde ponosni smo na te”. Radi se o novopridošlim “bilim tićima” kako Hajdukovi suparnici posprdno na društvenim mrežama tituliraju tamnopute poljudske igrače. Usput, Hajduk je utakmicu Superkupa odigrao u zelenim dresovima. Igračima je to vjerojatno bio nebitan detalj, no legende kluba užasnula je spoznaja da “bili” igraju u majicama Wolfsburga!? Proces globalizacije Hajduka traje već duže vrijeme, a dolaskom Litavca Mindaugasa Nikoličiusa (samoprozvani Mr. Football) još je dobio na težini.
No, ufanje (isključivo) u inspiraciju Marka Livaje, poprilično je nesigurna renta za Hajdukove ambicije. Dinamo ima nekoliko igrača Livajine razine kvalitete i to je prednost, koja čini razliku. Konačno, i Superkup su “modri” ugrabili primarno na nadahnuću pojedinaca. U utakmici, koja je bila poprilično siromašna kvalitetom sadržaja. Postoje, dakako, olakotne okolnosti, poput delikatne (završne) faze priprema za sezonu, sparnog vremena, neuigranosti momčadi… Svejedno, od klubova reputacije Dinama i Hajduka, očekivalo se više.
S obzirom na vremensku blizinu dvaju susreta teško je očekivati značajniji iskorak u izvedbi. Hajduk ima problem asimilacije novih igrača. To je proces, koji će potrajati nekoliko mjeseci. A do tada će potrajati i neizvjesnost glede odgovora na upit: jesu li novopridošli igrači pojačanja ili tek – prinove? Shodno situaciji, razumljiva je i razdražljivost trenera Hajduka. Ivan Leko nikada nije bio incidentan tip, pa čudi da je već na startu sezone “puka k‘a cvrčak”. Jamačno i Hajdukovog trenera (kao i većinu navijača) iritira disbalans kvalitete između linija momčadi. Upitno je koliko bi malo vjerojatni dolazak Ivana Perišića pripomogao poboljšanju krvne slike Hajdukove igre. Neprijeporno bi “Koka” unaprijedio Lekinu igru u napadačkom segmentu, ali ostaje dvojbeno: može li ofenzivni dio Hajduka dati više golova nego što ih obrana može primiti? Deficiti Hajdukove zadnje linije bili su evidentni (u konačnici i presudni) u subotnjem maksimirskom ogledu.
Koliko je trenutačnih limita svoje momčadi svjestan Igor Bišćan? Trofej Superkupa i Lekin eksces zatomili su neke začudne reakcije Dinamovog trenera. Očigledno je da igrači koji su naknadno ušli u trenažni proces priprema za novu sezonu (a radi se o desetorici reprezentativaca) nemaju željenu razinu forme. Bilo je razvidno kako energetska razina Dinamove igre pada tijekom utakmice. Za trostrukom izmjenom i restauracijom igre Bišćan je posegnuo tek u 84. minuti, a “onemoćalog” Ivanušeca držao je na terenu do 89. minute, odnosno dok se nije ozlijedio (nasreću biti će spreman za novi dvoboj, u petak), piše sportske.jutarnji.hr.
Možda je trener Dinama samo želio imati što duže “na okupu” Livakovića, Šutala, Ivanušeca i Petkovića, jer prema medijskim izvorima spomenuti je kvartet već – “zakaparen” (ali maksimirski ih klub grozničavo nastoji zadržati do konca kvalifikacijskog ciklusa). S njima bi Dinamo bespogovorno i nastupajuće sezone uzeo naslov prvaka. Bez njih se sociologija HNL-a bitno mijenja. Konkurencija dobiva “pravo glasa”. Na čelu s limitiranim i defenzivno defektnim Hajdukom…
