‘Ja jesam tako svoja, usudim se biti svoja, usudim se možda nešto što netko ne bi usudio ili mu se ne bi svidjelo. To me se ne tiče. Meni se sviđa i ja ću to napraviti’, poručila je Josipa Lisac
Tri mjeseca je nije bilo, otkazala je koncerte, pa su se mnogi brinuli je li u dobrom zdravstvenom stanju. Onda se pojavila u Lisinskom i pokazala da je u boljoj formi nego ikad. Josipa Lisac nastupila je prošle subote u rasprodanom Lisinskom. Na koncertu povodom 50 godina Dnevnika jedne ljubavi. Prvi album neponovljive Josipe i danas je jedan od najvažnijih hrvatskih albuma i spada u antologiju naše glazbe, a jučer je stigla u RTL Direkt, piše Danas.hr.
Vi otkažete jedan koncert – cijela Hrvatska je u drami. Pa kažite nam – kako ste?
“Nemojte me uopće pitati, ni sama ne znam kako sam. To je još uvijek išijas, još uvijek sam daleko od izlječenja, ali sam puno bolje. Mislim da sam duhovno jača nego tjelesno što se vidi. Štap je bio štos, zašto se ne bi vidio”
Ali u subotu vam nije trebala, u par sati ste rasprodali koncert. Publika vas uvijek jedva čeka vidjeti
“Taj koncert je bio rasprodan u 12. mjesecu. Bila sam izuzetno dirnuta time. Na prvom koncertu sam rekla da sam išijas dobila od stresa kada sam čula da su se dva koncerta rasprodala. To bi bila neka moja dijagnoza. Svi kažu pokret, ja sam mislila da sam se možda prehladila. Jako me je boljelo, jako. Nisam uzimala, zbog glasa i glasnica nisam uzimala lijekove, ali nećemo sada o tome.”
50 godina je od Dnevnika jedne ljubavi. Sjećate li se tog vremena kad ste snimali? Sigurno niste znali da snimate jedan od najvažnijih albuma u hrvatskoj muzičkoj povijest….evergreen.
“Bilo je ludo, napeto, stalno u nekom zanosu.Bilo je puno strasti, energije. Tu je Karlo Metikoš, on toliko zapravo vjeruje… On je rekao kad je album bio gotov ‘Ako se i nikome ne svidi, ovdje će stajati, ovdje će stajati iznad klavira. To smo radili za nas’. Tako to i treba biti. Ti radiš nešto, vjeruješ u to što radiš i onda to poklanjaš drugima pa kome se svidi-svidi. Onda je tu i Ivica Krajač, fantastičan sa svojom energijom. Svaki dan s tačka puna papira. To je ludnica jedna. I u ćošku je uvijek sjedio Brane Živković – aranžer. Isuse to je bilo ludo. Tu se jelo, pilo, slušala muzika, pričalo. Dolazili su nam gosti ‘Čujemo da se tu kod vas stvara nešto ludo. U Zagrebu se priča’. Ali u svakom slučaju, bilo je izvanredno i napeto i ono što ja sad mogu kad vratim film, nisam bila toliko u fokusu, da sam toliko možda bila svjesna… Nisam, premlada sam bila”
To je i ove godine jedan od najprodavanijih albuma…
“On je 21. veljače, kad je bio prvi koncert – prodalo se 40 komada. Toliko se nije prodalo ni kada je izašao 1973. u dućanu. Nisam imala to osviješteno. Samo sam željela imati jedan lijepi album. To je super, gala. A kasnije, sada se mogu vratiti i reći da je zapravo bila energija kao, mi smo živjeli u svijetu, a nismo živjeli u svijetu. Ali, mi jesmo živjeli u svijetu”
Koja je razlika kad uspoređujete vrijeme sad i to vrijeme kada je nastajao album?
“Danas smo u svijetu. Mi putujemo i virtualno i fizički. Sve imamo, sve nam je dostupno. Na drugačiji način smo isto mogli. Otputovati u London, New York, kupiti si ploče, slušati. Međutim, stvar je u glavi kako sve ti to doživljavaš i što hoćeš napraviti. Mene nije zanimalo koliko će se to svidjeti nego je važno da vjeruješ u to što radiš i napraviš nešto super-dobro. Toliko je genijalaca bilo čiji talent i genijalnost nisu bili prepoznati u doba kada su živjeli nego tek kasnije poslije smrti. A mislim, evo ga. Ja sam svjedok da je album, Dnevnik postao samostalan i kao da hoće reći dajte me ostavite na miru. On se sam snalazi ”
Znam da ne volite tu riječ ekstravagantna, ali uvijek ste bili originalni, drukčiji u zemlji u kojoj se ne gleda blagonaklono na one koji su drukčiji. Je li vam to ikad predstavljalo teret?
“Ja jesam tako svoja, usudim se biti svoja, usudim se možda nešto što netko ne bi usudio ili mu se ne bi svidjelo. To me se ne tiče. Meni se sviđa i ja ću to napraviti. Sad smo prije par minuta Mila i ja razgovarale. Ja ću sada snimati novi spot, imam novu pjesmu. Za tjedan dana ću snimati spot. Nećemo ništa ružičasto jer je svaka druga ili treća djevojka na ulici je ružičasta. A kad sam ja bila ružičasta koje riječi sam dobivala… Malo smo mi staromodni, konzervativni. Konzervativno društvo – to je istina pa tu netko mora to malo pokrenuti, zaljuljati. Ja nisam ni staromodna ni konzervativna”
Izlazite li ikad izlazite iz kuće obični?
“Jesam, uvijek sam obična. Uvijek sam u normali, ja sam normalna. Sad je to tako danas možda ispalo, ono što je kao nekada bilo ‘jao, vau’. Evo što sam rekla, svaka treća ima ružičastu boju kose, više to nije šok. To je normalno. To je bilo i onda normalno i sada. Samo se sada jače vidi”
Prlja je na kraju na Eurosongu izvrsno pjevao u finalu – kažu da je poslušao vaše savjete – meda đumbira.
“Nemojte me pitati kakav savjet. Pa dobro, bili su super, fenomenalni. Jako su mi se svidjeli. Bili su svoji, fenomenalno. Vidite koliko su zaintrigirali mase, kad vas netko počne imitirati, zvali što je to, kako im se pjesma zove.. Oni su zapravo ljude fascinirali, a sad to što je žiri rekao je nevažno rekao”
Prošli put ste nam otkrili recept za štuke u šlagu. Imate li neki novi?
“Sad više ne kuham. Komponiram i to će biti moja pjesma i Alka Vuica mi je napisala jako lijepe stihove, Zvjezdan Ružić aranžman. Snimila sam ju, vidjet ću. Već sam ja komponirala i prije samo nisam mogla doći do izražaja, a nije mi bilo ni potrebno pored Karlovih pjesama jer su bile božanstvene. Nisam uopće trebala ništa raditi, ali sam uvijek imala jedan odnos do muzike. Par pjesama sam si posložila”
Prošli tjedan je umrla Tina Turner, kako ste to doživjeli?
“Divna osoba. Moja nećakinja živi na zuricskom jezeru, mogli smo vidjeti njezinu kuću. Oni su prijatelji s njezinim suprugom. Tužno, ali fantastična i koja borba i koja osobnost, koja snaga, energija. Fantastično”
