Vrijeme trudnoće posebno je neobično i stresno za majku, čak i ako se pojavljuju samo pozitivne emocije. Velik utjecaj na emocije nakon poroda imaju hormoni koji mogu izazvati veliku sreću, ali i intenzivan osjećaj tuge i nemoći. Depresija nakon poroda također nije rijetka, a podaci pokazuju da čak oko 70 posto majki doživljava neku vrstu depresije ili tuge nakon poroda.
Nakon regulacije hormonalne ravnoteže se postporođajna depresija i baby blues povlače, no ponekad osjećaj i nuspojave depresije mogu ostati duže od očekivanog. U tom slučaju je potrebno obratiti se liječniku.
Zašto nastaje depresija nakon poroda?
Osjećaj tuge nakon poroda, iako zvuči strašno, nije neobična pojava. Depresija nakon poroda može imati različite intenzitete i trajanje. Prvi sat netom nakon poroda je jedna od najkritičnijih faza, a velik utjecaj na to imaju hormoni nakon poroda. Kod poroda dolazi do nagle promjene za cijeli organizam što može rezultirati promjenom ponašanja kod majke.
U prvom satu nakon poroda u najvećoj se mjeri izlučuje hormon oksitocin, te drugi “hormoni sreće” poput estrogena, prolaktina i noradrenalina. Izmjena u ravnoteži kod tih hormona u organizmu mogu izazvati posebnu povezanost između majke i djeteta. S obzirom na to da se u najvećoj mjeri izlučuju u prvih sat vremena nakon poroda, obično se beba daje majci kako bi se dodirivale kožom i gledale pa tako pojačale tu povezanost.
Međutim, osim osjećaja povezanosti, navedeni hormoni bude tjelesni instinkt za preživljavanje i zaštitu. Među njima su adrenalin i noradrenalin, koji se smatraju hormonima agresije, odnosno, oni potiču zaštitničko ponašanje. Oni, iako mogu izazvati osjećaj ljutnje, zapravo su u ulozi navođenja majke da dodatno štiti plod.
Nagla izmjena može izazvati fizičke promjene, posebice jer nakon nekog vremena opada razina progesterona. Smatra se da u tome leži uzrok pojave postporođajne depresije jer nagli pad također izaziva reakcije. Ipak, sto posto točan uzrok nije poznat.
Na pojavu depresije nakon poroda može utjecati i socijalni faktor, odnosno podrška koju majka dobiva od okoline, kao i pomoć koju smatra da joj je potrebna. Utjecaj može imati i fizičko stanje te težina poroda.
Simptomi depresije nakon poroda
Postporođajna depresija može biti drugačijeg intenziteta te se kod majki pojavljivati na kraći ili duži period. Pojava tuge nakon poroda nije sramotna niti ne znači da je netko loša majka ili da manje voli svoje dijete. Zbog intenzivne promjene u organizmu se ovakav osjećaj teško može kontrolirati ili regulirati stoga je potrebno prepoznati simptome na vrijeme.
Nakon poroda se mogu pojaviti poslijeporođajna tuga ili baby blues, depresija nakon poroda te postporođajna psihoza. Prvenstveno se razliku po intenzitetu simptoma, ali i trajanju. Tuga nakon poroda se pojavljuje kod većeg dijela majki, dok se nastavak simptoma, odnosno depresija nakon poroda pojavljuje kod oko 15 posto majki.
Ovo su neki od simptoma depresije nakon poroda:
– manjak zadovoljstva, osjećaj nevoljkosti
– smanjen apetit ili pojačano prejedanje
– osjećaj straha, anksioznosti i nemira
– loš san i poteškoće s uspavljivanjem
– ljutnja, uznemirenost, osjećaj kao da vam svi smetaju
– osjećaj krivnje i navala negativnih emocija i misli
– često i nekontrolirano plakanje
Svi ovi simptomi, ako traju oko tjedan dana mogu se nazivati tugom nakon poroda. No, ako simptomi depresije traju duže, dobro bi bilo pratiti kada su se počeli pojavljivati, u kojem intenzitetu i koliko dugo traju. Nije lako odrediti koliko u prosjeku traje postporođajna depresija jer se može razlikovati od majke do majke. Međutim, ako su simptomi intenzivni i potraju više od tjedan dana ili dva tjedna, razgovarajte s liječničkom i potražite stručnu pomoć.
Poslijeporođajna psihoza
Najteži slučaj depresije nakon poroda koji zahtijeva liječničku pomoć u što kraćem roku je poslijeporođajna psihoza. Riječ je o stanju koje se pojavljuje kod jedne od 500 novih majki. Osim ranije navedenih simptoma poput nervoze, osjećaja krivnje, zbunjenosti i nemoći, ovo su još neki simptomi na koje treba obratiti pozornost:
– pojačana zbunjenost i nesvjesnost okoline
– nesanica koja duže traje
– pojačana nervoza i jaka razdražljivost
– paranoja
– halucinacije
– hiperaktivnost
– ubrzan ili usporen govor
– manija (stanje nenormalno povišenog uzbuđenja i razine energije)
– osjećaj želje za nauditi sebi ili djetetu
Poslijeporođajna psihoza je opasno stanje koje može rezultirati samoubojstvom ili nasiljem nad djetetom. Žene koje doživljavaju ovakvu intenzivnu promjenu nisu loše majke, niti se navedeno događa pod svjesnim utjecajima. U slučaju pojave navedenih simptoma nužno je što prije se obratiti liječniku. Kod poslijeporođajne psihoze je nužno bolničko liječenje i terapija lijekovima.
Liječenje depresije nakon poroda
S obzirom na to da nije poznat jasan uzrok depresije nakon poroda, kod pojave simptoma treba obratiti pozornost na okolne faktore. To uključuje ponašanje okoline, podršku, pomoć, ponašanje djeteta, zdravstveno i fizičko stanje i mnoge druge. Simptomi obično prolaze sami od sebe, no ponekad je za to potrebna liječnička pomoć.
Jedan od prvih koraka je uzimanje antidepresiva te razgovor sa psihologom, odnosno, psihoterapija. Antidepresivi kao i drugi lijekovi mogu utjecati na mlijeko i plod stoga je bitan razgovor sa stručnjakom prije uzimanja.
Kod pojave depresije, ovo su neki koraci koje majka može sama činiti kako bi se osjećala bolje:
– ako ste u mogućnosti izađite na svježi zrak i prošetajte
– dopustite najbližima i članovima obitelji da vam pomognu, ne morate sve sami
– pokušajte se kretati i vježbati svakog dana barem pola sata ukupno
– neka vam prehrana bude hranjiva i raznolika
– spavajte kada god za to imate želju i potrebu
– uzimajte vitamin B6
– razgovarajte o onome što vas muči
Depresija nakon poroda može biti kratkotrajna, no najvažnije je da majka taj period shvati kao samo jedan prolazni trenutak na koji ne može utjecati. Osjećaj krivnje može biti pojačan, ali na okolini je da majci pruži emotivnu podršku i da joj do znanja kako nije loša majka, nemajka te da je ovo normalan proces.
Također, postporođajna depresija se može dogoditi i kod muškaraca, a slično kao i kod žena, i ovdje neki slučajevi zahtijevaju razgovor s liječnikom i psihologom, piše N1.