Piše: Zvonimir Hodak
Onako dobronamjeran i objektivan, kako sam već od Boga stvoren, prvi sam upozorio na “opću opasnost” koja nam prijeti od Ante Čačića.
Odmah je svojim “amaterskim” potezima dao svima na znanje kamo sve to vodi. Osvojio je prvenstvo, super cup, Dinamo vodi u novom prvenstvu, ali, kažu, čovjek vuče čudne, amaterske poteze.
I ja sam upozorio upravu Dinama da ga, sukladno željama nekih bučnih navijača drugih klubova, odmah smjene. Odmah mu treba dati “šimecki” u tur jer ako se budemo predugo pravili mutavi i slijepi taj će nas lik još i odvesti u “Ligu prvaka”. Međutim, inertna uprava nije ni prstom mrdnula i evo ti lošeg, smušenog, dezorijentiranog Dinama u Champions league.
Sad je kasno kmečati.
Dok su navijači drugih klubova, osobito jednog, dobronamjerno upozoravali na “opću opasnost”, uprava je ignorantski čkomila, mučala i pravila se ludom… I što sad? Nogometni se narod oglasio na vrijeme, ali pobijedio je, kao i obično, novac. Dinamu je kapnulo nekih 25 milja eurića, svakom našem prvoligašu pet stotina tisuća eura, a dobronamjernim navijačima, k’o što sam i ja, ostaje gorčina, da ne kažem nešto prostije, u ustima.
Svi naši klubovi su poispadali, a Čačić, već u manolićevskim godinama, mora sad “prašinariti” u Ligi prvaka. To je samo dokaz da nije sve u novcu, ima nešto i u nekretninama, zlatu, a kod Hrvateka napose i u zavisti! Tako je to kad se ne sluša glas naroda. Narod voli “pravi” balun, a ne onaj maksimirski. Što se navijača tiče, oni splitski su svjetski fenomen. Izgube, ali radosni pjevaju: “I kad gaze i kad tuku, uvik vjerni Hajduku…”. Sjajni su to navijači, samo još nisam nikada čuo da su navijači postigli pobjedonosni gol za svoj klub.
Fraza kako nije sve u novcu ne vrijedi u Sloveniji. Zlatko Klobučar daje na znanje: “U Sloveniji je 22.000 eura godišnja plaća per capita. U Hrvatskoj je to samo 11.000 eura”. Tibor Trstenjak zna razlog pa se pita: “Kako Slovenija stoji s EU fondovskim i proračunskim dotacijama raznoraznim udrugama? Koliko Slovenija ima nacionalnih manjina i nevladinih udruga koje su otvoreno protuhrvatske, a koje direktno financira njihova Vlada?”.
Japan od milja zovu “zemlja smješka”, a mi smo “smiješna zemlja”. Ivica Granić se križa: “Pa ovog nema ni u Gvineji Bisau”. USKOK istražuje podizanje ocijene sinu predsjednika Zorana Milanovića. USKOK?!?! Na redu su vjerojatno istrage o smrti lijevih novinara na “ovim prostorima”. Možda se donese i privremena mjera zabrane umiranja lijevih perjanica prije nego budu beatificirani. Papa, u dogovoru s Porfirijem, čeka sa Stepincem. Možda čeka prijedlog HND-a i Maje Sever.
Novinarima radni dan ne skraćuje život za osam sati. Oni se drže parole: “Ako Bog da zdravlja, uzet ću bolovanje”. No u nečemu su superiorni svima. Zataškavanju uzroka smrti svojih eksponiranih lijevih kolega. Svi mediji su vrvjeli od objektivnog i istinitog izvještavanja, uvažavajući Heideggerov koncept istine – sve što je zataškano i prikriveno izneseno je na vidjelo.
Baš tako su to napravili i naši lijevi novinarski falngisti u slučajevima smrti svojih kolega. Pod firmom “čuvanja digniteta” zataškane su sve okolnosti smrti, a kad se one nisu poklopile s proklamiranim, onda se traže ostavke na sve strane. Umjesto činjenica, čitatelji su dobili pohvale njihovog novinarskog talenta, visoke etičnosti pokojnika, a sahrane su pretvorene u ideološke tribine na kojima su se pjevale pjesme Bore Čorbe dok su govore držale osobe koje su na tenkovima JNA ulazile u Vukovar. Je*ali su mater Hrvatskoj i svima. Ako mi umiremo, onda je to kraj svijeta. Međutim, kad znamo tko su u većini slučajeva vlasnici naše medijske scene, ne treba se ničemu čuditi.
Gdje ste ikada mogli pročitati da je u Izraelskom Yad Vashemu broj židovskih žrtava u Jasenovcu u godinu dana smanjen 2,3 posto, ali uprava JU SP Jasenovac smišlja metode kako da među žrtve uvrste i žive. Gdje se je tu izgubio Heideggerov koncept istine? Intelektualni proleteri i dalje ostaju samo proleteri. Osim ako nisu s “odlikom” položili seminar kod patrijarha Porfirija u njegovim zagrebačkim odajama.
Javio se ovih dana i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo: “Nisam zatečen informacijom da je SPC pred parlamentarne izbore 2020. g. namjeravala kupiti stotinu kalašnjikova… za kriminalce koji bi, u slučaju da se izgube izbori, potaknuli građanski rat”. To su informacije iz Crne Gore. Istinite ili ne, u našim medijima o tome vlada muk. Ni slova. Ni Bajruši, ni Vlašić, ni Pofuk, ni Žonja, ni Maja, ni “duhoviti” Ivica Ivanišević, ni Davor Krile… Zamislite da je katolička crkva u RH naručila (od mene) onu penkalu s metkom, koja bi to tema bila za jednog Antu Tomića… Ovako, ako o tome nije pisao ni Indeks, ni 6. lička iz Jutarnjeg i Večernjeg, onda se to nije ni dogodilo.
“A desilo se…”.
Javlja mi znanac nove promjene u suvremenom hrvatskom rječniku. Više se kolokvijalno ne govori “peder” nego “intolerantan na vaginu”.
Rigidno jugo-udruženje Hrvatsko novinarsko društvo (HND) traži smjenu ministra Beroša jer je dopustio da umre njihov član Vladimir, Vladimirović Matijanić. Veselo je i osvježavajuće kad likovi k’o Hrvoje Zovko žele uzeti pravdu svoje ruke. Onda to postaje farsa koja traje i traje. Da je netko 150. kila teškoj “ljubičici bijeloj” u Jugi napisao u ona “samoupravna” vremena da je “ozbiljan kreten”, Hrvoje Zovko i Maja Sever bi ga prije “narodne milicije” strpali u Fiću i dovezi u “sedmicu” na Zrinjevcu.
Sada “pljesnivi” jugovići drže lekcije svima.
Mnogi moji čitatelji imaju jedan načelni prigovor mojim kolumnama. Branim previše HDZ umjesto da kažem “bobu bob, a popu pop”. Već sam o tome pisao, ali ponovit ću da jednom zauvijek riješimo tu zabludu. Nikada u životu nisam ni sekunde bio u HDZ-u. Drugo, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, nikad nisam dao na izborima glas HDZ-u. S današnjom politikom vladajuće stranke u mnogome se ne slažem. Koaliciju HDZ-a s notornim Pupovcem smatram potpuno promašenom. Ratni pobjednici ne koaliraju s ratnim gubitnicima, barem dok se ne ispune neki minimalni civilizacijski uvjeti kao što je isprika, priznanje poraza, prihvaćanje istine o Domovinskom ratu, odmak od Vučićeve politike u Srbiji, naknada ratne štete, povratak opljačkanog… No, to je sve u domeni “pričam ti priču”. Kad se za dvije godine ponovno raspišu izbori na nacionalnom nivou, pogodite tko će pobijediti? Zna se – mislite li SDP? To bi bila dosita neslana šala za koju vjerujem da ni zbunjeni Hrvateki nisu spremni.
Nedostaje nam jedinstvena i sposobna desnica. Ono što imamo je razjedinjeni desni spektar, bez jasnih ideja i ciljeva, bez snage i karizme te s puno previše tipova na egotripu. Kad se pojavio Domovinski pokret nedostajalo mu je političkog iskustva da se odupre podlim metodama suparnika kojim su ih razbili iznutra. Danas je to za HDZ strančica koju doživljavaju kao običnu šalu pa što bi s njom koalirali? Svi danas zazivaju i čekaju nekog snažnog i karizmatičnog političara, poput Tuđmana, da se spusti među zavađene Hrvateke, ali to je iluzija.
Bog ne dijeli velikane svako malo narodima koji si ne znaju izabrati vodstvo. Tako ćemo i dalje morati trpjeti europske poltrone iz HDZ-a, financirati HND, Pupovca, nevladine udruge, antihrvatske novine jedne uvijek “ugrožene” nacionalne manjine, isključivo ljevičarske medije i njihovo dnevno hračkanje po braniteljima, proglašavanje ratnog pobjednika i predsjednika kretenom… Čekat ćemo nove i nove izbore na kojima će opet i opet pobjeđivati HDZ koji će, zbog svoje iskompleksiranosti, i dalje voditi kompromisersku politiku.
Stoga, ako doista želimo promjenu, izvolimo se organizirati i omogućiti novim mladim ljudima s idejama, voljom i sposobnostima da nas izvuku iz ovog začaranog kruga. Ako vam fali imaginacije, bacite pogled preko granice u Sloveniju. Oni su nas debelo ostavili iza sebe. U svemu. Nema koristi od kritiziranja, cmizdrenja i traženja krivca za naših samo 11.000 eurića u odnosu na 22.000 eura per capita u Sloveniji.
Na kraju, ne podmećite mi da sam ja prikriveni HDZ-ovac. Nisam ja kriv što ste se svi vi razočarali u sadašnjoj politici HDZ-a, a nemate nikog drugog koga bi podržali. Sve je u vašim rukama, ali je problem što to vi ne znate… Jednog lijepog jesenjeg izbornog dana doznati ćete.
Svim rodovima ruske vojske suprostavili su se svi rodovi ukrajinske vojske: muški, ženski i srednji rod.
Subotnji Večernjak. Klasika, ali bez Milana Ivkošića. Ostao je samo Davor? Ogromna plahta o liku i djelu, zamislite – Mile Kekina. Onog Mileta čiji su pobijedili 1945.g. Oni koji su pobijedili 1995.g, izabrali su njegovu “drugaricu” u Hrvatski Sabor. Dokaz da i oni od 5. kolovoza 1995.g. mogu ponekad poslužiti. Nakon toga, slijedi u subotnjem Večernjaku nekoliko stranica o srpskom gradonačelniku Bojanu Pajtiću. Tek toliko da nas Brane Pofuk podsjeti tko je vlasnik Večernjaka. Ultra lijevi Slavoj Žižek piše o “denacifikaciji” Balkana koju mnogi nestrpljivo čekaju… Što se nas tiče, možemo mi slaviti Oluju 1 i Oluju 2.
U stara dobra vremena ovce su služile kao novac. Danas samo k’o jamci.
Jako mi se svidjela naslovnica jednog od zadnjih brojeva Hrvatskog tjednika. Primjer prave političke “tolerancije i senzibilnosti”: “Odjebite četnici i partizani”. Slažem se! Neka…
Spodoba, drugarica Topić, objavila je na društvenim mrežama fotografiju svog “peseka” kako piša po zidu na kojem je grafitom naslikana hrvatska zastava s riječima Thompsonove pjesme. Naša Andrea je dodala: “I dalje pišamo po Thompsonovim stihovima. Jer domoljublje nije slijepo vjerovanje HDZ-u nego jasno ukazivanje na propuste uhljeba”. Tačno drugarice!
U Zagrebu su na demokratskim izborima uhljebi dobili šimecki u tur. Nakon toga je Marcel Holjevac morao kroz suze zavapiti: “Milane, vrati se… sve ti je oprošteno!”. Važno je s klasnog aspekta da nam tone smeća svaki dan ne gomilaju uhljebi nego to uspješno rade progresivni ultra lijevi aktivisti iz “Možemo”. Njima bi naša Andrea mogla pokloniti jednu svoju nagradu iz 2019. koju su njoj dodijelili lijevi splitski aktivisti. Nagrada ima značaj svetog grala ženske ljevičarske armade u Lijevoj našoj. Zove se “zlatni ku*ac”.
Još je Mark Twain u ono vrijeme upozorio da na kokoši ne treba pucati iz topa. Kokošima treba samo viknuti “iššššš”!!!
Politički, geostrateški i socijalno mi Hrvateki smo na vrhu svoje teško izvojevane državnosti. Nemojte se sad cinično smješkati. Mislim to ozbiljno. Christian Schmidt jasno i glasno kaže: “Hrvati u BiH neće biti manjina nego će ostati konstitutivan narod”. Žejko Komšić je odmah od straha dobio ospice. Malo nas brinu podivljali četnici. Žele suditi Hrvatskoj umjesto da Hrvatska sudi njima. Tu je kvaka 22. Moramo prestati glumatati “liberalno-zelenu državu”. Mi smo pobjednička država i točka. Ne sviđa mi se stav koji je u Večernjaku iznio Davor Ivanković, usput rečeno, najkvalitetnije pero Večernjaka. Naslov: “Bi li Hrvatska trebala ispuniti želju premijerki Srbije Ani Brnabić?”. Teza je jednostavna. Mi, k’o fol, nemamo ništa protiv ulaska naših komšija u EU, ali ima drugih kojima se to neće sviđati… Ma hajte, molim vas! Da smo u obratnim pozicijama, Vučić i njegov premijer bi u roku odmah stavili veto Hrvatskoj za ulazak u EU… Srbiji treba pogledati u oči i dat joj na znanje i ravnanje: nema ulaska u EU sve dok ne skinete s nogu četničke opanke. Ovisite o nama, a ne mi o vama.
Kad smo vas “pomeli” s lovačkim puškama, znat ćemo vas civilizirati i sada kad smo članovi EU-a i NATO-a. Stoga, ne nadajte se ni ulasku u EU ni odlasku u Trst u šoping bez naše privole. Ostat će vam samo pjesma “Arrivederci Roma”. Naravno, moj stav je čista utopija kraj ovakve Vlade i njene koalicije.
Hrvati su najdugovječniji poltroni u Europi, a možda i šire. Sjetite se Vladka Mačeka i njegove teze: “Kad se veliki tuku, mali pod stolom moraju čekati ishod tučnjave”. Da je Tuđman tako razmišljao, danas bi nam u “modernoj konfederaciji” vladala Ivana Kekin i njeni koji su “pobijedili” 1945.g. A što je najgore, i ovako nam je loše.
Četnici i bivši partizani se bahato razmeću dok se sudi hrvatskim nacionalistima, a na vidiku nam je crna jesen.
Gospođa ministarka (kulture) ne da lovu za “Hrvatsko slovo”. Kad otvori usta da nam objasni zašto ne da lovu, ona “hrvatsko slovo” odmah proguta. Gadna upala…
