Mostov Zvonimir Troskot gostovao je u Newsroomu te je govorio o aferi koja potresa HNB.
Najprije je objasnio kako bi se u korporacijama rješavalo to da netko, tko ima povjernjive informacije, odluči na temelju njih trgovati na burzi:
“Prije svega bi bio poslan odjel interne revizije koja bi se pozabavila tom transkacijom, zatim legal, odnosno pravni odjel i compliance, dakle tri odjela bi bila zasebno uključena u taj proces. Ono što bi se detaljno ispitalo, tu ste stavili dva primjera obveznice i dionice. Primjerice, vlasnikove dionice pregledavalo bi se je li bilo puštanja novca u sistem koji bi onda vlasnici te dionice koristili za reotkup vlastitih dionica kako bi s povećanom potražnom povećali cijenu tih dionica i tako profitrali.
Ili primjerice iz perspektive ove obveznice, sigurno bi se gledalo na koji način bi se manipuliralo monetarnom politikom da, ukoliko bi se pustio novac, to znači da kamatne stope padaju, a što znači da je kredit jeftiniji, raste potražnja, odnosno cijena, a prinosi padaju. Kada bi se to identificiralo, kada bi ta tri odjela to zasebno identificirala, ta osoba bi odmah dobila otkaz, tražila bi se isplata kompaniji, izašlo bi se pred medije da se pokuša mitigirati taj reputacijski rizik, a s druge strane osoba bi bila kriminalno gonjena”, objašnjava.
Što u ovom slučaju Hrvatske narodne banke?
“Definitivno su postavljeni alarmi za ovakvu jednu analizu i istragu kao što sam sad rekao. Definitivno, ono što je i gosodin Samodol rekao, ono što sam uspio vidjeti iz HNB-a i iz izjava, je da se pokušava izvrtavati koja je to bila vrijednosnica, je li to bila obevznica ili dionica, na kraju dana iz perspektive investitora to je nevažno iz razloga što vam dionica daje udio u kompaniji, a obveznica – vi je zapraavo kreditirate. Nego se zapravo gleda osoba koja zapravo ima tu vrijednosnicu.
U tom smislu i gospodin guverner i gospođa Švaljek su osobe koje prije svega trebaju štititi javni interes, a ne privatni kao što je ulaganje. I u tom smislu ovdje su veliki alarmi postavljeni i zato smo išli na taj korporativni način da smo u Saboru poslali Odboru za financije i proračun mail i na sve članove unutarnje i vanjske tog odbora, da se sazove hitna sjednica i da se ove dvije osobe pozovu u Sabor da pred licem javnosti odgovore na određena pitanja”, kaže i dodaje:
“Oni imaju puno veću odgovornost jer su superinsideri, prije svega jer imaju ulogu supervizije financijskog sustava, prije svega banaka, a oni su i kreatori monetarne politike. Dotakli smo se samo jednog dijela monetarne politike, a to je kreditiranje, odnosno spuštanje ili povećanje kreditnih stopa. Ukoliko bi, recimo, njih dvoje procijenili da zbog privatnih interesa bi mogli, primjerice, s monetarnom politikom pustiti više novca na tržište što bi oni iskoristili preko svojih vlasničkih udjela ili držanja obveznice za privatne interese tada govorimo da nemaju više javni interes i da su svoje pozicije iskoristili za sukob interesa i tada govorimo o sukobu interesa i imali bismo ozbiljan slučaj, pogotovo ako to datira iz 2008. godine kako se sada govori”.
Govorio je i o kontroli HNB-a:
“Ovo je ključno pitanje jer se iz svega može izvesti zaključak da kontrola ne postoji. Primjerice, što bi se dogodilo da novinar Indexa nije postavio pitanja i iznio sve ove podatke kojima danas raspolažemo? Jedna od kontrola, koje zapravo imamo i što smo povukli kao kontrolni mehanizam, da sukladno poslovanju HNB-a oni moraju doći u Sabor i obrazložiti svoja izvješća, međutim to u izvješćima nije bilo navedeno. Ne postoji odjel supervizije samog HNB-a, koji bi možda bio nezavisniji odjel HNB-a koji bi pratio postupanja i definitivno sam stava da osobe na takvim pozicijama ne bi trebale imati nikakav vrijednosni papir, pogotovo ne u financijskim institucijama koje ne nadziru i nad kojima provode monetarnu politiku i za koje su zadužene”.
Vidi i suogovornost ministra Zdravka Marića:
“Apsurdno jer on kao ministar financija ima uvid u sve jednu poreznu karticu i mogao je vidjeti u dvije sekunde sve financijske instrumente koje njih dvoje imaju u svojim portfolijima. Ako je vidio takvu situaciju da njih dvoje u svojim poreznim karticama imaju vlasništvo nad dionicama financijskih institucija koje nadziru, koje prudencijalno nadziru i za koje su odgovorni sukladno monetarnim politikama, tada tu vidim čak i suodgovornost ministra financija u smislu one šutnje koja je doslovno, ako je to mogao napraviti, a nije provjerio, a to su ključne stvari za zaposlenje i za dobivanje povjerenja za vođenje ovakve institucije, tada tu vidim i suogodovrnost ministarstva financija kroz poreznu upravu”.
Kaže i kako su guverner i doguvernerka u situaciji kada će jako teško davati odgovore:
“Gospodin Vujčič ima dionice banaka koje je nadzirao, slao revizije u te banke, kreirao monetarnu politiku na temelju tih banaka, a i gospođa Švaljek, koja je po meni po poitičkoj liniji došla u HNB jer je to fiskalni ekonomist, to je osoba koja se cijeli život bavila porezima, socijalnim davanjima i parafiskalnim nametina sada je doguvernerka i bavila se monetarnom politikom i odlučivala o kamatnim stopama i dodlučivala koji će biti tečaj. Ovo će sve doći na naplatu. Meni je dodatno pitanje tko je zapravo doguverner, odnosno osoba koja vodi superviziju banaka? Tko ke ta osoba? Je li to mjesto u ovom trenutku prazno, ako jest zašto ta osoba nije bila i koje će osobe biti predložene za tu poziciju?
Zanimat će me zapravo koja će osoba biti predložena, ne bi me iznenadilo da ne dođe iz svijeta politike. Uopće”, veli.
Kratko se osvrnuo ina aferu Borg, u koju je također uključen bio guverner Vujčić:
“Sastanci kao sastanci da, ali kada je riječ o poslovnim sastancima, to bih napravio na razini Finske, gdje to mora biti transparentno jer se radi o javnom novcu i takvi sastanci bi se trebali snimati. Ja nemam nikakve probleme da se netko privatno druži, no kada se razgovara o poslovnim stvarima od javnog interesa to mora biti javno i snimano”.
Naposljetku je rekao i kako će Mosr prije svega tražiti saslušanje: “Mislim da to moramo dozvoliti jer se ljudi trebaju izjasniti i o pitanju držanja papira, ako se potvrdi sve što smo govorili, tu ne govorimo o obaveznim otkazima nego i o široj istrazi koju obuhvaća i kazneni zakon. To može i ne mora biti ozbiljnija afera”. zaključuje.
