Tisuće umirovljenika u Hrvatskoj, osobito oni iz zabačenih mjesta, sve su ogorčeniji na sustav. Zaradili su mirovine, ali posljednjih godina po njih moraju osobno u poštu ili banku. Najgore je teško bolesnima i nemoćnima. Pritužba umirovljenika stigla je ovih dana i u Ured pučke pravobraniteljice.
Muć, općina u splitskom zaleđu, ima niz rasutih sela. Neka su kilometrima udaljena od svega, a nemaju ni trgovinu, a kamoli poštu za preuzimanje mirovine. Autobusne linije su nikakve.
”Ne mogu ni doći jer su bolesni, jer su invalidi ili starost, godine. Pa se moraju borit, moraju nekog molit da ih odveze”, kaže Ivan Kraljić iz Neorića.
”Ja znam jednu ženu koja je ovdje dolazila u crkvu s onim četveronožnim pomagalom. Sad ne dolazi. Neki dan je pitam: ‘Ive, što je, zašto ne ideš?’ ‘Ne mogu Stipe!’ A kako će tek po mirovinu u Split ili u poštu. Znači oni su potpuno diskriminirani”, priča Stipan Marasović.
A njihov poštar u Muću, ističu, ionako dolazi svaki dan u selo. ”Njemu to ne bi bio nikakav problem, ali ne odlučuje on, odlučuje vrh”, kaže Ivan Kraljić.
Stari umirovljenici i dalje primaju mirovine na kuću. Oni umirovljeni s početkom 2014. i dalje – ne primaju.
Poštanski ured u Neoriću bio je posve zatvoren. Sada radi nekoliko dana u tjednu po četiri sata. No to nije pomoć onima koji žive i po pet kilometara udaljeni i zbog teškog zdravstvenog stanja teško stižu do pošte. Iz Ureda pučke pravobraniteljice nekoliko puta su tražili od Sabora da vrati mirovine na kućnu adresu, međutim od toga do danas – ništa.
Odgovorno je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava koje je dostavu i ukinulo. Danas kažu da bi im vraćanje slanja mirovina do kuće bilo preskupo. ”Promjena zakonske regulative kojim bi se omogućila isplata mirovina putem pošte značilo bi dodatno fiskalno opterećenje”, odgovaraju iz Ministarstva.
”Nije njih briga. Misle samo na sebe”, kažu stanovnici. Nekima od njih pomažu djeca. A oni koji nemaju brižnu djecu potpisuju punomoći drugima pa postaju i žrtve prevaranata, piše Dnevnik.hr