Posljednjih nekoliko dana usijali su se telefoni nakladničke kuće „BIGZ“ i internetske stranice u Hrvatskoj oko sporne lekcije u udžbeniku iz srpskog jezika za osmi razred gdje se u podjeli južnoslavenskih jezika niječe postojanje hrvatskog jezika. Cjelovite istine radi, moramo reći kako je to tek vrh ledenog brijega koji je netko odlično uočio, piše u priopćenju Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji.
“No, korijeni su puno dublji. Ne radi se o jednom udžbeniku jedne nakladničke kuće koji je izišao na svim internetskim stranicama, radi se o svim udžbenicima iz srpskog jezika za osmi razred svih nakladnika u Republici Srbiji (Zavod za udžbenike, Novi Logos, Klett, BIGZ…). I ne radi se samo o osporavanju hrvatskog jezika, nego i jezika Bošnjaka i „nekih“ Crnogoraca. Riba nikada ne smrdi od repa.
Ako se pozorno pročita tekst u posljednjem broju Hrvatske riječi „S politike na r(ij)eči“ vidjet ćemo kako se Zavod za unaprjeđivanje obrazovanja i odgoja Republike Srbije obratio Odboru za standardizaciju srpskog jezika pri Institutu za srpski jezik SANU s molbom za precizne upute o podjeli južnoslavenskih jezika. Stav Odbora, koji je Zavod dobio napismeno, bio je da među južnoslavenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik te da se uz srpski jezik treba staviti napomena da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatskim, bosanskim – bošnjačkim i crnogorskim jezikom. Dakle, nakladnici su samo činili prema uputama danim od strane Instituta za srpski jezik Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).
Rekli bismo da se radi o već viđenoj indoktrinaciji „srpskog svijeta“ da nas nisu zbunili nedavni događaji u kojima su članovi te iste Srpske akademije znanosti i umjetnosti sudjelovali u priređivanju Ričnika bunjevačkog jezika. Ili pak „bunjevački jezik“ ima znak jednakosti sa srpskim?! Ali nas onda buni što „bunjevački jezik“ više nije na ćirilici kao što je prvotno bio?! I nadalje se pitamo kako je moguće da je isti taj Zavod odobrio sve udžbenike za nastavu na „nepostojećem“ hrvatskom jeziku? Je li moguće da je hrvatski jezik pogreškom uveden kao jedan od službenih jezika u Europskoj uniji? Republika Srbija je ratificirajući Europsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima uvrstila i hrvatski jezik kao manjinski jezik. Znači li to, nadalje, da su napuci koje daje Odbor za standardizaciju srpskog jezika diskriminirajući i da krše standarde zaštite manjina koje je Republika Srbija prihvatila i uvrstila kao dio svog zakonodavstva? Ili će se sada, ipak, priznati pogreška pa će svi ovi udžbenici biti povučeni iz uporabe kao i kada je udžbenik na hrvatskom jeziku prošle godine bio povučen zbog navodne pogreške koju je samo ministar iz medija uočio? Malo je reći da smo zbunjeni, ali samo zato što bi bilo previše reći da je sve „jasno k´o dan“. Čak i to da ni SANU možda nije „glava“. Za sada, trudimo se držati oči čvrsto zatvorenima i čekati da SAN U Europi postane java kada neko svemu ovomu jednom konačno stane na kraj”, piše Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji.
