Piše: Bože Vukušić, fb
Parlamentarni izbori u listopadu 2016. bili su ključni za prijem Crne Gore u NATO kojeg je inicirala tadašnja vladajuća većina na čelu s Milom Đukanovićem.
Rusija i Srbija tome su se oštro protivile tijekom cijeloga kandidacijskog razdoblja, a pritom su imale podršku dijela tadašnje crnogorske oporbe predvođene strankom Demokratski front (DF).
Izbore 2016. obilježile su razne opstrukcije, pa čak i optužbe za pokušaj državnog udara u organizaciji vođa DF-a u suradnji s tajnim službama Srbije i Rusije. Đukanović je ipak pobijedio i Crna Gora je primljena u NATO početkom lipnja 2017.
Tim povodom je jedan od vođa prosrpskog i proruskog DF-a, Strahinja Bulajić, izjavio da je „Crna Gora izdala Rusiju, izdala je sva ta obećanja koja je ova vlast godinama unazad davala“, a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov taj je događaj prokomentirao:
„U zamjenu za lojalnost antiruskoj politici, Crnoj Gori je nametnuto članstvo u Alijansi. Ta tendencija nas vraća na politiku podjela”.
(https://www.slobodnaevropa.org/…/cg…/28945656.html)
Rusija i Srbija odlučile su srušiti Đukanovića pa se u kampanju uključila i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Na iznenađenje mnogih u svijetu iznenadni vjetar u leđa dao im je predsjednik SAD-a Donald Trump izjavivši nakon susreta s Vladimirom Putinom sredinom srpnja 2018. u smislu da „agresivni Crnogorci mogu pokrenuti globalni konflikt te da NATO i SAD neće zbog njih započinjati Treći svjetski rat“.
(https://www.slobodnaevropa.org/…/nato-sad…/29405262.html)
Takvom izjavom Donald Trump je napravio dvostruku štetu: potkopao je geopolitičke projekcije Zapada na jugoistoku Europe i doveo je u pitanje temeljnu zadaću NATO-a da brani bilo koju svoju članicu od agresije treće strane.
Time je zapravo ugrozio snagu i ulogu SAD-a kao vodeće svjetske velesile koju sama ne može igrati bez čvrstog političkog savezništva s državama demokratskog Zapada i vojne podrške NATO-a.
Stoga nije čudno što se protiv Donalda Trumpa digla „kuka i motika“ ne samo u SAD-u nego i u većini njenih savezničkih država pa je na kraju i zbog tog diletantskog postupka izgubio izbore za drugi predsjednički mandat.
Nakon svega danas imamo dijaboličnu situaciju kada nova američka administracija uviđa pogrešku i pokušava ju ispraviti, dok nekadašnji Trumpovi oponenti u Europi – njemačka kancelarka u odlasku Angela Merkel i austrijski kancelar u usponu Sebastian Kurz – daju podršku proruskoj i prosrpskoj politici prema Crnoj Gori.
Naime, Sebastian Kurz je posjetio Aleksandra Vučića dan uoči ustoličenja metropolita Joanikija na Cetinju (4. rujna) i time ga osnažio u politici „srpskog sveta“, a Angela Merkel je najavila posjetu Srbiji prije izbora u Njemačkoj i završetka svoje političke karijere, čime će također ojačati Vučića u trenutku kad je njegova ekspanzionistička politika prema susjednim zemljama svima vidljiva i jasna.
(vidi: https://www.telegram.hr/…/kurz-u-beogradu-silno-hvalio…/; https://rs.n1info.com/…/vucic-srbija-ocekuje-veliku…/)
