24.8 C
Zagreb
Naslovnica Inozemstvo Što se krije iza nove političke inicijative: Mini verzija EU ili put...

Što se krije iza nove političke inicijative: Mini verzija EU ili put prema političkoj dominaciji Srbije?

Ovih vrelih ljetnih dana na prostorima Balkana nikla je nova politička inicijativa (na snagu bi stupila 1. siječnja 2023.) koja bi trebala okupiti šest država koje su sada poprilično daleko od magičnih obzorja Europske unije. Proširenje, u najoptimističnijem raspletu, nije na vidiku barem još deset godina, a neke od njih još nisu dobile ni status kandidata (Kosovo, BiH) ili datum početka pregovora (Sjeverna Makedonija, Albanija).

Asocijacija je dobila zvučni naziv – Otvoreni Balkan (Open Balkan), ali već na samim počecima se suočava s velikim otporima, nedorečenostima, problemima i kontroverzama, a neki analitičari, poput našeg sugovornika srbijanskog političara Žarka Koraća, nazivaju je “formom bez sadržaja” te kažu da će vjerojatno ostati “mrtvo slovo na papiru”.

On bi trebao funkcionirati kao kakva balkanska miniverzija EU i Schengena – nesmetani protok roba, ljudi i investicija između zemalja članica. Naime, od šest država, zasad su inicijativi pristupile tek tri – Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, a ostale tri – BiH, Kosovo i Crna Gora – odbacuju bilo kakvu mogućnost da joj se pridruže, napominjući da neće podleći nikakvim pritiscima.

Podgorica, Sarajevo i Priština smatraju da je to nepotrebno “dupliciranje europskih integracija”. Otvoreni Balkana za njih je tek pokušaj “političke dominacije Srbije”, odnosno realizacija hegemonističkih regionalnih planova Aleksandra Vučića zvanih “srpski svet”, a ne nekakvo predvorje, međuprostor ili limb u kojem tavore dok im se ne smiluju bruxelleski birokrati. U Tirani i Skoplju pristupanjem Otvorenom Balkanu šalju poruku EU da njihovo strpljenje ima kraj, ali je i strah od “Vučićeve dominacije” manji jer misle da s obzirom na to da su članice NATO-a imaju u tome zaštitni mehanizam.

Otvoreni Balkan opterećen je prevelikim teretom i bagažom koje sve te zemlje nose u mnogobrojnim neriješenim međusobnim odnosima, poput recimo Srbije koje ne priznaje neovisnost Kosova ili što je prvi put došlo do otvorenog političkog raskola između Kosova i Albanije. U Prištini su čak održani prosvjedi pred albanskom ambasadom zbog njihova pristupanja Otvorenom Balkanu, a kosovski premijer Albin Kurti kritizirao je albanskog kolegu Edija Ramu.

U Prištini smatraju da je Vučić uspio preko “naivnog Rame” zabiti klin u međualbanske odnose, jer (lažno) poručuje da Srbija nema problema s Albancima, već samo s onima na Kosovu. I premijer Zoran Zaev u Makedoniji je izložen napadima oporbe, kako one s makedonskim tako i one s albanskim predznakom. Otvoreni Balkan otvorio je mnoge unutarnje rane i, umjesto da smiruje, samo je dodatno zahuktao stvari među tim državama, ali i unutar njih.

Recimo, odmah se javio problem “otvorenih granica”, pa se na Kosovu pitaju gdje će se to “ukinuti granica” između Srbije i Albanije, koje ne graniče međusobno, ili pak, pitaju se Kosovari, Tirana smatra da ipak graniče! Profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Žarko Korać kaže da unatoč najavama o “mini EU” nitko zapravo ne zna što je sadržaj Otvorenog Balkana, kada već postoji CEFTA, a drugi realni problem da u BiH i Crnoj Gori, zbog jasnih ranijih iskustava, automatski zaziru i odbacuju svaku inicijativu Aleksandra Vučića, pogotovo kada on sebe stavlja u središte toga. – Ideja je stvar kredibiliteta i velikog nepovjerenja prema Vučiću, jer se svi pitaju koja je koleracija Otvorenog Balkana i “srpskog sveta”, kaže Korać. Po njemu, ako u tu inicijativu ne uđu te dvije zemlje, ona zapravo nema nikakvu težinu ni snagu, ni političku ni ekonomsku ni svaku drugu.

No, ovdje treba imati na umu da su u inicijativu sa Srbijom ušle dvije zemlje koje s njom nemaju nikakvih neriješenih problema (osim što se recimo Srpska pravoslavna crkva protivi autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve) dok s ostale tri koje odbijaju inicijativu ima puno problema: Kosovu ne priznaju neovisnost i suverenitet, Beograd nije dorečen kada je u pitanju stalna prijetnja secesije Republike Srpske, dok se o Crnoj Gori otvoreno govori kao o “drugoj srpskoj državi” ili “srpskom izlasku na more”, čime se zapravo negira suverenitet i državotvorno-kulturološka različitost Crne Gore, a i Crnogorcima se odbacuje zasebni etnički identitet.

Crna Gora i BiH sigurno neće ući, jer čak ni dio prosrpskih stranaka u Crnoj Gori, osim radikalnog Demokratskog fronta, nije podržao tu inicijativu. Bosanskohercegovački analitičar Adnan Huskić za Al Jazzeru kaže da je glavni problem u prihvaćanju ideje Otvorenog Balkana, posebno u BiH, upravo percepcija da je to ideja Aleksandra Vučića. I Korać misli da u Sarajevu ne mogu na nju ne gledati kroz Dodikove stalne najave “referenduma o odcjepljenju Republike Srpske” ili “ujedinjenju sa Srbijom”, o čemu se Vučić nikada nije jasno odredio.

Na Kosovu se protive toj inicijativi upozoravajući Albaniju i Sjevernu Makedoniju da Srbija ne priznaje Kosovo te da ulaže napore da ta zemalja ne uđe u UN i ostale međunarodne institucije te poziva zemlje koje su priznale neovisnost da je povuku. U Prištini se zato pitaju kako može funkcionirati inicijativa u kojoj jedna zemlja ne samo ne priznaje drugu, nego je “svojata”. Stoga je kosovski premijer Albin Kurti pozvao zemlje regije da ne traže “transmisiju” prema EU, nego da ostanu posvećene agendi EU.

– Otvoreni Balkan više sliči otvaranju utjecaja Rusije i Kine te Balkana otvorenog za autokraciju i korupciju – kaže Kurti, a on problem vidi i u činjenici da se Srbija nije suočila s nedavnom ratnom prošlošću, da još uvijek vodi politiku koja ugrožava njezine susjede, a da je vladajuća srbijanska politička elita opterećena sudioništvom u ratovima i zločinima te kao takva ne može voditi jedan ovakav regionalni projekt prije nego što se suoči sa svim svojim grijesima prema susjedima.

Ruski balkanolog s podgoričkom adresom Genadij Sisojev smatra da je ova inicijativa, s jedne strane, poruka “balkanskih očajnika” Bruxellesu da su odani ideji ujedinjene Europe te da ponude nadu tim zemljama, ali i vlastitoj javnosti da “nešto rade”. Sjeverna Makedonija i Albanija su zapele, jednima početak pregovora koči Bugarska, drugima Nizozemska, pa ovim žele pokazati da unatoč svemu ostaju na tom putu. A Vučić, kaže Sisojev, mora potvrditi ono na čemu on inzistira – da je “lider regije” i zapravo on želi Otvoreni Balkan predstaviti kao potvrdu “svog odnosno srpskog utjecaja i važnosti”.

– To je, s jedne strane, priča za unutarnju upotrebu na kojoj sebi diže rejting, a istodobno je u odnosu na ostale zemlje “dibidus” potkopava, jer svi bježe od te njegove “liderske” uloge “ko vrag od tamjana”, u njoj vide samo njegovu želju za realizacijom ideje Velike Srbije – kaže Sisojev. Srbija je naime u velikom zaostatku u pregovorima s EU. Gotovo dvije godine nije otvorila ni jedno novo poglavlje, a svjestan je da to na neki način njemu odgovara jer nastavak pregovaračkog procesa otvara mnoga za njega škakljiva pitanja unutarnjeg funkcioniranja Srbije, odnosa s Kosovom, pa do potrebe da slijedi politiku sankcija EU prema Rusiji.

Korać smatra da je Vučić objeručke prihvatio tu opciju, jer misli da se može nametnuti. On ovim popravlja ili misli da podiže rejting koji je, ovaj put, ozbiljno uzdrman aferom Velja Nevolja, jer sve što je zadnjih dana isplivalo na površinu o njegovim vezama ili vezama režima s tim klanom dosta ga je kompromitiralo, pa mu nešto ovako koristi kako bi sebe predstavio kao ” mirotvorca” i čovjeka na kojeg se EU i SAD oslanjanju.

Za Vučića je kaže Sisojev, u “idealnoj varijanti” (koja je, kaže, malo vjerojatna), Otvoreni Balkan dobitna kombinacija – pokazuje kao da mu je stalo do EU, a ne mora ispunjavati zahtjeve koji se pred njega stavljaju, a drugi je motiv da on time demonstrira vodeću ulogu Srbije na zapadnom Balkanu. No, kako kaže Sisojev, to je kao kutija s “duplim dnom”, odnosno hod po tankom ledu.

Na vrhu je “plemenita” ideja ekonomske suradnje, nesmetani protok investicija, ljudi i roba, u svemu tome Zapad vidi nastojanje zemalja koje su u povijesti ratovale da više ne budu faktori destabilizacije i nestabilnosti, ali postoji, kaže ruski balkanolog, ono “drugo dno”, a to je pokušaj Vučića da to predstavi ne kao “bruxelleski ili washingtonski projekt”, nego beogradski. I na tome sve puca ili može pući, kaže nam Sisojev.

Korać kaže kako Sjedinjene Države podržavaju tu inicijativu, jer tamo ionako na sve što se tiče ovih prostora gledaju pojednostavljeno, jer smatraju da će ekonomska suradnja okončati ovdašnje međusobne netrpeljivosti, a ne grebu dublje i ne vide sve međusobne strahove, zazore i nepovjerenja koji se talože na toj inicijativi. Otvoreni Balkan ideja je koju svatko od sudionika, očito, iščitava na svoj način i za svoje potrebe. Upravo zato je toliko skepse i sumnje te, kao i mnoge takve ideje i planovi u regiji, nikada ne uđu u fazu realizacije, pogotovo jer tu nije ništa rečeno ni i o implementaciji europskih vrijednosti i svjetonazora, uređenju pravosuđa, kao ni o tome kako se unutar asocijacije donose odluke, piše Jutarnji.

Najnovije

Još iz rubrike