Piše: Ante Rašić
-Oni koji kvare javni um jednako su zli kao i oni koji kradu iz javnog džepa – Adlai Stevenson
Korak naprijed, dva nazad, poznato vam je to, naravno jer tako ova država funkcionira i da dođu koraci smo naprijed proći će jako puno godina.
Moć u rukama pojedinaca i stvaranje mreže podobnih oko sebe bolest je kojoj je lijek mišljenje javnosti, a javnost treba netko informirati, no u vremenu i prostoru gdje crne rupe ne postoje samo u svemiru i oni koji moraju informirati javnost podložni su mrkvi i batini pa najprije biraju mrkvu jer mrkva im donosi hranu, a batina zlo. Neovisno novinarstvo u državi crne magije i gladnih usta jednostavno ne postoji, odnosno svedeno je na one koji ni jednim dijelom nisu ovisni o mrkvi jer imaju toliko da jedu nešto drugo, a ponos i novinarska etika im ne dozvoljavaju da prodaju čast i obraz za šaku cekina.
Zašto ovo pišem?
Možda sam ja dio onih koji ne strepe za mrkvu i imaju čist obraz i saznanje da novinari i novinarstvo postoji da bi javnost, narod, građani bili informirani o zlu i crnim rupama koji tvore društvo koje ih okružuje.
Dana 25. svibnja objavili smo prvi dio teksta o pogodovanju Lutrija / nekada s prefiksom Hrvatska/ po naslovom „Ispunjava li kriterije javnog nadmetanja Hrvatske lutrije samo jedna agencija? Je li HDZ stvorio novu Fimi mediju?”, a 1. lipnja nastavak „POGODOVANJE IDE DALJE? Lutrija ništa ne prepušta slučaju. Promijenili su uvjete natječaja za medijsko praćenje i oglašavanje na teže”.
Pišući tekst o pogodovanju u HEP-u dobili smo vijest da su u HEP-u ili negdje na drugom mjestu iz interesne sfere dobili obavijest da idemo s tekstom u toj hrvatskoj tvrtki, majkom svih tvrtki u kojoj se obrću milijarde, a ne milijuni, da nam se kao mediju, našim partnerskim medijima, kao i meni kao autoru ovom teksta prijeti.
Činjenicom da se svaka prijetnja mora shvatiti krajnje ozbiljno, a tim prijetnjama novinarima, urednicima, samim medijima prijeti se u demokratskoj državi gdje je sloboda medija ustavom zajamčena, o prijetnji smo izvijestili sam vrh izvršne vlasti u Hrvatskoj.
Zanimljivo da sporni tekst, koji ćete pročitati u nastavku nije ni bio do kraja napisan niti ni objavljen ni u jednom mediju.
Zašto pojedini akteri, kojih se tiče ovaj tekst pušu na hladno i čega se boje, a da navode, detalje i činjenice iz teksta nisu ni vidjeli? Koje su to tajne ili sporne aktivnosti pojedinaca da se boje na sam spomena nekog teksta o HEP-u?
Sama priča o HEP-u ne razlikuje se o priči o Lutriji, radi se o pogodovanju izvršitelju traženih zahtijeva, uvjeta iz natječaja koje – gle čuda – isto kao i u slučaju Lutrije može izvršiti samo jedna tvrtka u Hrvatskoj.
Usporedili smo natječajnu dokumentaciju iz slučaja Lutrija s natječajnom dokumentacijom iz HEP-a, ali i još nekih drugih državnih tvrtki o čemu ćemo pisati u sljedećim nastavcima priče o „crnim rupama” u Hrvatskoj.
Pregledom natječajnih dokumentacija vidljivo je da su one skoro iste, različite samo u detaljima, najviše u iznosima, ali opet nemoguća misija za druge zainteresirane tvrtke da sudjeluju u natječaju. Poklapanje natječajne dokumentacije je toliko da se postavlja pitanje: Tko je ustvari pisao natječajnu dokumentaciju? Možda državne tvrtke koriste outsourcing tvrtke ili netko izvan sustava piše natječajnu dokumentaciju. Je li to možda pogodovani izvršitelj? Zanimljivo da nam pojedinci iz tvrtki, kojima je to u opisu radnog mjesta, tvrde da tu dokumentaciju nisu ni vidjeli.
Nemamo namjeru to provjeravati već to prepuštamo Nadzornim odborima tvrtki, kao i nadležnim institucijama zaduženim za javno dobro, a tvrtke u državnom vlasništvu jesu javno dobro. Ovo nije molba, ovo je poziv za njihovim uključivanjem jer „Nema nedodirljivih”.
