Od svog prvog dokumentarnog filma “Poplava” 1964., Bogdan Žižić snimio je više od stotinu naslova. Najviše su ga zanimale kratke dokumentarne forme, a prva su mu dva igrana filma – “Kuća” i “Ne naginji se van” ovjenčana Zlatnim Arenama.
Autor je dokumentarnog filma “Moj slučaj” – posvećenog Vladi Gotovcu, a umjetnika Alfreda Pala pratio je u filmovima “Jedna vukovarska priča” i “Goli otok”.
Posljedni dokumentarni film “Jasenovački memento” snimio je prije pet godina. Dobitnik je najviših nagrada i priznanja, među kojima su i one za životno djelo – Nazorova i Motovunskog filmskog festivala.
Žužić je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je dramaturg u Zagreb filmu (1960.–64.) te njegov direktor (1984.–90.).
Jedan je od najplodnijih hrvatskih autora kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova (osobito s područja likovnih umjetnosti), nagrađivanih na međunarodnim festivalima (Oberhausen, Leipzig, Krakov, New York).
Cjelovečernjim igranim filmovima Kuća (1975, Velika zlatna arena na festivalu u Puli), Ne naginji se van (1977, Velika zlatna arena u Puli) i Daj što daš (1979) afirmirao se kao vodeći predstavnik struje društvenokritičkoga filma 1970-ih; istomu tematskom krugu pripada i njegov najuspjeliji film Rani snijeg u Münchenu (1984), a Cijena života (1994) ratne je tematike.
Za HTV režirao zapažene TV filmove Kvartet (prema M. Begoviću, 1997) i Kuća duhova (prema K. Š. Gjalskomu, 1998). Objavio je memoarsku knjigu Pješčana ura (2009), piše HRT.