Osnivanje Superlige je definitivna potvrda da se nogomet ne igra zbog navijača. To je točka i pozicija s koje više nema nazad, čak u slučaju da odmetnuti klubovi i UEFA pronađu zajednički jezik. Klubovi koji su krenuli u Superligu žele više novca posebno da bi pokrili velike dugove koje su generirali transferi bez limita od Reala, Barcelone do Juventusa.
U Studiju 4 gostovali su sportski komentator Mario Zorko i novinar iz Šibenika Ivo Mikuličin.
– Ne bih ja tu amnestirao igrače i rekao da oni ispadaju tu žrtve i da su amnestirani u tome. Upravo zbog pohlepe igrača i njihovih zastupnika je i došlo do ove situacije jer su njihovi ugovori i njihova primanja otišla u nebo. Nikad dovoljno nahraniti. Upravo najveći klubovi, koji su sad i ušli u Superligu, su u najvećim minusima bez obzira na to što su to klubovi koji spadaju među najbogatije na svijetu, rekao je Zorko pa objasnio:
– To je logika krupnog kapitala. Ja bih to gledao kao sukob krupnog i još krupnijeg kapitala. Ovo je tektonski poremećaj za nogomet. U svijetu sporta možda najveći uopći potres zadnjih desetljeća koji se dogodio jer po prvi put je dovedena u pitanje legitimnost i autoritet UEFA-e. UEFA je najmoćnija sportska organizacija na svijetu. Organizacija koja vrti s proračunom većim od 5 i pol milijardi eura godišnje. Sad se pojavio netko jači, a to su veliki klubovi. Ta UEFA je ipak pazila na neko načelo solidarnosti gdje se taj novac koji se obrće kroz nogomet, prvenstveno kroz europske kupove i kroz TV prava, da ipak zadovolje i puno malih saveza. I to treba otvoreno reći da je više od 40 nogometnih saveza u Europi direktno, a među njima smo i mi, ovisni od tih prihoda koje ostvaruje UEFA.
– Nogomet je jedina šansa da mali prkose velikima i malima taj nogomet više znači. To je i političko pitanje. Utakmicu Hrvatska – Francuska na Svjetskom prvenstvu u Moskvi gledalo je toliko ljudi da će se to rijetko ponoviti. A istodobno koja je razlika pristupu “malih” i “velikih” najbolje govori doček više od milijun ljudi srebrne reprezentacije u hrvatskim gradovima, u odnosu na doček Francuske u Parizu gdje ih je dočekalo 2000 prosvjednika zbog drugih političkih razloga, dodao je Mikuličin.
