– Ja sam terapeut za ljubavne veze i evo što sam sve naučila iz afere s oženjenim muškarcem – ovako svoju ispovijest započinje spisateljica Carmen McGuinness iz SAD-a. Kaže kako je bila mlada i naivna kada se to dogodilo te da se nimalo ne ponosi time.
Ovo je njezina ispovijest:
Trajalo je 15 mjeseci, od blaženog početka do bolnog kraja, a to je zapravo bio najgori trenutak u mom životu. Ali, nisam dopustila da me to definira. Krenula sam dalje, naučila sam nešto iz toga i dopustila da mi te lekcije pomognu da budem bolja prijateljica, bolji terapeut i bolji partner. Na kraju krajeva, bolne situacije nauče nas lekcije koje najbolje zapamtimo.
Zapamtite da ste uvijek odgovorni za sebe u svakom odabiru koji napravite, bez obzira što i koga to uključuje. Živite na način da se možete ponositi time tko ste. To ne znači da ne možete pogriješiti. To znači da trebate dopustiti da vas bol nečemu nauči, a ne da vas odredi. Nadam se kako ćete nešto naučiti iz mojeg iskustva i spasiti se neke buduće boli.
Evo što sam ja naučila:
1. Ne postoji osjećaj koji vrijednosti čini nevažnima.
Moja majka je podigla dobru djevojku. U mojoj obitelji to nije značilo stid ili sramota, samo dobri stari zdravi razum i život po zlatnim pravilima. Ali, ja sam odrastala u drugom dobu – kada je telefon bio kućanski aparat s produžetkom za svakog člana obitelji, u doba kada nije bilo cjelonoćnog slanja poruka, u doba kada je bilo upola manje razvoda nego danas.
Iskreno, nisam bila spremna za ništa slično kao ono što mi se dogodilo. Kada sam se opametila, naučila sam koliko su mi životne vrijednosti važne, jer kada sam postupala suprotno njima, patila sam. Ne samo da su mi posljedice mojih postupaka bile bolne već se to odrazilo i na moje samopouzdanje. S vremenom sam shvatila da ništa nije vrijedno toga.
2. Strast nije neka nedostižna, čarobna tvar. Može se zapaliti ili ugasiti po volji.
Kad sam upoznala tog oženjenog muškarca, on je činio sve kako bi zapalio tu vatru. Više puta me u kafiću bombardirao pogledima divljenja i šifriranim komplimentima.
Kada sam počela shvaćati da se zaljubljujem u njega, mogla sam ugasiti svoje osjećaje s nekoliko bilješki postavljenih po mome domu, u mome automobilu, u uredu, podsjećajući se da je on oženjen. Ali, umjesto da sam te osjećaje ugasila, prepustila sam im se. Počela sam maštati. Velika pogreška.
Zamišljala sam kako je bio nevoljen, neshvaćen, i što je najvažnije, u potrazi za savršenom ženom. Da, tako sam razmišljala. Prisjećala sam se svake scene, svakog pogleda i svakog komplimenta sve dok nisam zavarala svoju psihu i uvjerila sama sebe da je on zaljubljen u mene – vjerujući da je ljubav vrednija od integriteta, osobne odgovornosti ili predanosti.
3. Teže se oporaviti od veze koja se dogodila nego od one koja nije.
Nije se lako riješiti sjećanja. Kao psiholog jako dobro znam da za to treba vremena. Ali, ipak sam ih pokušala zakopati – no rasla su kao cvijeće čija me ljepota rastuživala. Pokušala sam uništiti cvijeće, ali nisam mogla.
Počela sam prakticirati ono o čemu govorim svaki dan na terapijama. Prestala sam pokušavati ubiti svoja sjećanja, umjesto toga sam obratila pažnju na njih. Pustila sam ih da plutaju. Polako su počele nestajati sve dok nije ostalo ništa na što bi obraćala pažnju.
4. Ljudi vam pokazuju tko su od prvog dana. Vjerujte u to i spasit ćete se puno boli i zbunjenosti.
To je toliko očito. Ako je moj ljubavnik lagao svojoj ženi kako bi mogao biti sa mnom, lagao je i meni. Isto vrijedi i za varanje. Vi gotovo sigurno niste iznimka od pravila vjernosti. Varanje nije jednokratno, to je način života. Svatko tko može varati osobu koju je obećao voljeti, poštovati i štititi, vjerojatno će prevariti još nekoliko ljudi.
5. Čovjek koji vara supružnika nije vrsta partnera kakvog želite.
Kada sam to shvatila, prestala sam biti ljubomorna na njegovu ženu i zaključila sam kako nikada u životu ne želim biti u njezinom položaju.
6. Najbolniji odnosi često služe kao najučinkovitiji katalizatori za otkrivanje naših pravih želja i potreba.
Kada sam bila s oženjenim muškarcem, uvjeravala sam samu sebe da se ionako ne želim udavati. Ispostavilo se kako to nije bilo samo negiranje. Bila je to istina. Također, naučila sam kakva vrsta posvećenosti mi je važna. Želim muškarca koji je posvećen meni na barem nekoliko načina – to uključuje seks samo sa mnom, redovite izlaske i držanje za ruke u javnosti.
7. Prijatelji su jako važni kada stvari krenu po krivu.
Kada se prašina slegla, a ja sam opet bila sama, moji prijatelji bili su tu za mene. To je velika stvar! Žene koje izlaze s oženjenim muškarcima imaju tendenciju izolirati se od prijatelja i obitelji. Možda tako žele zaštititi njega ili jednostavno ne žele slušati što prijatelji imaju za reći o njihovoj vezi s oženjenim. Bez obzira na razloge, izolacija nikada nije dobra i može biti opasna u emocionalnom kaosu.
To je ono što sam naučila iz veze s oženjenim muškarcem. Neću odustati od onoga što sam naučila i definitivno to neću zaboraviti, prenosi portal mindbodygreen.com, prenose 24sata.
