Republika Irska bila je jedna od onih država koje su sredinom travnja imale gotovo ravnu krivulju, gotovo pa nepostojeću stopu rasta broja zaraženih. Irci su mogli vjerovati kako neće biti novog skoka.
No, u kolovozu, pogotovo u rujnu ta je iluzija oborena te je zemlja u listopadu još jednom morala u lockdown. A on je bio uspješan pa je Irska još jednom imala ne samo među najnižim incidencijama nego upravo najnižu incidenciju u Europi. Taj je lockdown trajao šest tjedana, a postignut rezultat ohrabrio je irsku vladu na čelu s Micheál Martina da zemlju vrati u normalno barem za božićne praznike.
Martin je 27. studenoga objavio poduže obraćanje naciji u kojem objašnjava kako su svi zaslužili malo opuštanja, a i gospodarstvo treba infuziju pa će u svrhu ‘smislenog’ Božića vratiti mjere sa strogog 5. stupnja na 3. Snažno su ga poduprli i tamošnji mediji.
Uzaludni su bili apeli epidemiologa da se to ne radi. Cijenu su za ovu odluku Irci platili jako skupo, neslavnom titulom prvih u svijetu po incidenciji. I sami irski mediji ističu kako je njihova zemlja završila zbog toga na svjetskim naslovnicama. Odmah 1. prosinca dopušteno je otvaranje frizeraja, teretana, muzeja, galerija, knjižnica, kina, religijskih ustanova. Tri dana kasnije dopustili su i otvaranje restorana, kafića (ne i pubova), hotela, ipak uz mjere.
No, od 18. prosinca pa do 6. siječnja dozvoljeno je i međusobno posjećivanje kod kuće, proslava Božića s najviše tri obitelji u istom prostoru. Kao i putovanje izvan okruga u tu svrhu. Optimizmu je doprinijela i vijest kako je vlada odobrila kupnju unaprijed 875.000 doza Modernina cjepiva.
No, već 17. prosinca irski je ‘stožer’ vladi preporučio da skrati period opuštenih mjera jer su brojevi počeli rasti. Bio je početak pakla. Da bi 21. prosinca jedan od glavnih epidemiologa, Philip Nolan, javnosti obznanio kako je gotovo sigurno da dolazi i treći val. Sljedećeg dana vlada Micheál Martina objavljuje da vraća zemlju u strogi lockdown sve do najranije 12. siječnja.
Situacija je kulminirala u prvom tjednu Nove godine u kojem je Irska imala 1.323 slučajeva zaraze na milijun stanovnika, više od bilo koje zemlje u svijetu u tom periodu. U petak je zabilježen najveći dnevni rast infekcija od početka pandemije s 8.248 novozaraženih. Isti taj Philip Nolan konstatirao je kako se radi o nivou bolesti bez presedana, brojkama koje nisu bile zamislive prije Božića.
Pokušava se dokučiti što je pošlo po zlu, gdje se pogriješilo. Jedna je pretpostavka da je virus ipak sezonalan, druga da je krivac sada već kultni zarazni soj iz Velike Britanije, treće da je kap koja je prelila čašu bila odluka da se obitelji ipak mogu družiti. Reklo bi se kako britanski soj ima s time veze, no nije i glavni krivac.
Jer, porast je broja zaraženih primijećen prije nego je on prepoznat, a to je bilo na sam Božić. On je, čini se, djelovao kao katalizator ubrzao već rastuću zarazu.
– Imali smo porast socijalizacije preko Božića a naši su nas stručnjaci za javno zdravstvo uvjeravali kako je sezonalnosti virusa ogroman čimbenik. Više je tu faktora, rekla glasnogovornica vlade Micheál Martina. Od svježih slučajeva zaraze u Irskoj nekih 40 posto otpada na britanski soj. Ključno je ipak druženje. Irska je vlada dozvolila da se obitelji druže u slavljeničkom raspoloženju od 18. prosinca. Između 21. prosinca i 3. siječnja 54.000 tisuće ljudi ušlo je u Irsku kroz aerodrome.
– Nije bilo mjera samoizolacije. I Britanija i mi smo neuspješni u usporedbi s drugim zemljama. Bila je to razumljiva želja za normalnošću preko Božića nakon teške godine, no virus za to nije bilo briga, rekao je Gabriel Scally, predsjednica epidemioškog društva pri Kraljevskom medicinskom društvu.
I tako je Irska ponovo zatvorila ugostiteljtvo na sam Božić kao i škole, vrtiće, gradilišta zgrada koje nisu od ključne važnosti. Dodatan je problem što Irska ima tek pet ICU jedinica na 100.000 stanovnika što je znatno niže od prosjeka zemalja OECD-a gdje je prosjek 12. A trenutno im je na intenzivnoj njezi 146 pacijenata, samo devet manje od rekordnog broja od 155 u proljeće.
Istodobno, irski susjedi sjeverni Irci bilježe snažan pad infamoznog reprodukcijskog broja virusa R0. No, Irska je na kraju morala zatvoriti i granice prema tom svojem u svakom smislu najbližem susjedu. Sam premijer brani se kako je prejednostavno tvrditi da je samo jedan faktor bitan za tragičnu situaciju. – Prihvaćam odgovornost zbog socijalizacije. No, dodao bih britanski soj kao i druge čimbenike, rekao je Martin, piše Večernji.
