Milan Škornjak iz sela Strašnik, deset kilometara od Gline, zadnjih dvadeset godina pokušava uvjeriti državu da je njegova kuća nekvalitetno obnovljena nakon Domovinskog rata, ali bezuspješno. Dokazao je to na koncu prošlog utorka, uz preveliku cijenu. Od potresa su mu popucali zidovi kuće, crijep je popadao s krova, urušio se jedan dimnjak, a on je sada s obitelj, suprugom, sinom i kćeri u kamp-prikolici na dvorištu.
– Kuća je obnovljena nakon rata 1996. godine, ali temelji nisu dobro napravljeni. Oni su derutni, osipaju se kad ih se rukom primi. Ljudi su prevareni, to je onda bila pljačka, a ne obnova. Obnavljalo se stihijski, šarlatanski, samo je cigla na ciglu naslagana – prepričava Škornjak kakva je situacija s njegovom kućom, dodajući da je u ono vrijeme, od 1995. do 2000., za obnovu ovog kraja bio zadužen sadašnji župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, inače inženjer arhitekture, koji je onda radio kao pročelnik u Ministarstvu razvitka i obnove.
Žinić je to i sam potvrdio prekjučer u intervjuu govoreći da je Strašnik u potpunosti obnovljen nakon rata (više od 80 posto kuća), ali da sadašnja šteta nije krivnja države, koja je onda obnovu organizirala, već privatnih tvrtki koje su bile izvođači radova.
Što se tvrtki tiče, Škornjak navodi da je obnovu u Strašniku radilo njih nekoliko, dio ih je danas propao, a dio se preimenovao. Za obnovu, kaže, nije dobio nijedan papir ili potvrdu, elaborat ili uporabnu dozvolu, a njegova je kuća rađena iz temelja. Naime, kada su se vratili nakon rata 1995., na mjestu kuće nije ostalo ništa – samo bunar. Za kvalitetu obnove, očekivano, onda nije ni pitao jer je bio sretan da imaju kakav-takav krov nad glavom.
Ipak, nekoliko godina nakon što je kuća obnovljena, počeo je primjećivati manjkavosti, od temelja s lošim cementom do stolarije pa do jeftinog crijepa koji se sada razasuo po dvorištu. Stoga se 2000. godine odlučio požaliti nadležnima i probati ishoditi adaptaciju koja bi riješila te probleme. Kucao je na desetke vrata od županijskih i lokalnih ureda za obnovu, gradova Gline, Siska i Petrinje, a na koncu je putovao i za Zagreb, do zagrebačkog Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
– Nosio sam papire od vrata do vrata, apelirao da mi naprave adaptaciju, ali oni su samo obećavali i slali me dalje. Nakon godina i godina, došao sam u zagrebački Središnji ured za obnovu i tamo razgovarao s Tomicom Čavlekom koji mi je obećao da će se sve to riješiti, ali i onda je zapelo. Počeli su izgovori. Nisu se javljali kada bih ih zvao ili bi rekli da su im ljudi na godišnjem odmoru pa ih ne mogu dobiti. Lani je došla i korona pa je sve stalo… – prepričava očajni Škornjak.
On je inače stopostotni invalid koji ima umjetni kuk i već sada se teško penje i liježe u kamp-kućicu. Zabrinut je jer mu krov još nije pokriven i kiša ulazi unutra. Zato kaže i da, iako cijeni pomoć svih ljudi koji su u danima poslije potresa ovdje nahrupili, sada on i sumještani trebaju stručnu pomoć.
– Ljudi nam svašta obećavaju sada, slikaju se ovdje, zatrpavaju nas konzervama, a nema nikoga tko bi delao. Mladi dečki dolaze, svaka im čast, ali oni ne znaju kako popraviti krov koji prokišnjava. Što treba da sada netko još padne s mog krova pa da njegovom ocu moram objašnjavati da je zbog mene nastradao – zaključuje Škornjak.
Što se obnove nakon rata tiče, u Sisačko-moslavačkoj županiji je od 1995. do 2000. obnovljeno 25 tisuća kuća. Samo u Petrinji, Sisku i Glini 12 tisuća. Na obnovi je radilo ukupno 150 građevinskih kompanija. Sada, nakon potresa, brojke su gotovo iste kao i onda. Prema zadnjim informacijama, oštećeno je ukupno 15.000 kuća, a očekuje se da će ih biti još. Župan Ivo Žinić procjenjuje da će oko tri tisuće objekata biti označeno kao potpuno uništeno, a stanovnicima potresom pogođenih područja trebat će oko tisuću kontejnera za smještaj za prvu ruku.
Za smještaj u kontejneru trenutno je prijavljeno 500 obitelji, na teren je stiglo 200-tinjak kontejnera, od čega je 97 iz robnih rezervi, 20-ak Ministarstva turizma, a ostatak iz privatnih donacija. Osim obiteljskih kuća, koliko se zna, oštećeno je i 825 zgrada, tri tisuće OPG-ova, 700 gospodarskih objekata, 11 škola, a oštećene su i gotovo sve crkve od kojih je pet potpuno uništeno, piše Jutarnji.
