Kristijan Krkač, profesor filozofije i poslovne etike, u N1 Studiju uživo govorio je o pojmu odgovornosti koji se ovih dana često upotrebljava – građani odgovornost očekuju od vladajućih, dok vladajući odgovornima za širenje virusa drže građane.
“Odgovornost je, kao što riječ kaže, sposobnost odgovaranja za vlastite čine i njihove učinke. Sposobnost odgovora na legitimno pitanje, od latinskog respondere. Svi odgovorni ljudi, javni i privatni službenici snose odgovornost.
Odgovornost se može podijeliti na osobnu, kolektivnu i kolektivizirajuću. Primjer kolektivne odgovornosti jest glasanje građana na izborima…”, rekao je Kristijan Krkač.
Živimo u društvu koja oslobađa od odgovornosti, kazao je.
“Soft talk pokušava izbjegavati odgovornost, dok je hard talk način komuniciranja koji poziva na odgovornost. Postoji neko načelno mjerilo – ako je razumno postaviti pitanje odgovornosti, uvijek ga se može postaviti, osim kada je pitanje neodgovorivo – a takva situacija nije kod nas na djelu. Smrtnost od Covida nije kao od crne kuge, premda problemi jesu veliki.
Prije nego se nešto poduzme, kaže se – pusti neka se stvar razvije pa ćeš reći kako je bilo, a druga varijanta – sad je gotovo, što ćemo sada kritizirati. Dakle, ne smije se pitati prije, tijekom niti kasnije – nikad”, rekao je Krkač.
“Kolektivna odgovornost koju premijer spominje – njegova odgovornost je u ovom slučaju osobna, i to laička, jer nije stručnjak, nego sluša struku. A čuli smo tijekom ove godine da on može što hoće, da su oni pobijelili koronu, a da su u ovom jesenskom razdoblju krivi neodgovorni građani. Kada sve povežemo: Ne smije se optuživati, smije se kritizirati druge i hvaliti svoj kolektiv. Dobivamo osjećaj grandioznosti, omnipotentnosti i djetinje nedužnosti – nisam ja, drugi su. Samo ostaje samoproglašeno mučeništvo, kada ispadne nešto grozno – ja sam razapet.
To je pojam vječno nedozrelog, o čemu u eseju Napast nedužnosti piše Pascal Bruckner”, rekao je Krkač.
Nelogične mjere zbunjuju ljude
Kako građani mogu biti neodgovorni, odgovornost se raspoređuje po političkom ključu?
“S obzirom na to da se ovdje radi o političkoj, moralnoj i osobnoj odgovornosti u slučaju političara, a u slučaju stručnjaka je i stručna odgovornost, u slučaju građana postoje neke mjere koje nisu previše logične i kod ljudi izazivaju zabunu.
Nelogičnost posebnih mjera vidi se, primjerice, u tome što su zatvoreni sportski objekti i bazeni. Nema nikakvih razloga znanstvenih da se pretpostavlja da će se ljudi zaraziti u bazenu. To govore brojne svjetske organizacije, epidemiolozi… A pola Hrvatske je s otvorenim bazenima, do su u Zagrebu – zatvoreni.
U vrijeme kada građanstvo rekreativno pliva u jednom bazenu, olimpijskom, pliva 10-20 ljudi. U svlačionici nema nikoga kad dolazite i odlazite. To vrijedi za razne ekonomske aktivnosti, to izaziva proturječje kod građana. Tim više što su neke mjere kršene od strane Stožera, Vlade… Vili Beroš je rekao da su oni u izbornoj noći bili malo preblizu, no danas ako netko bude preblizu za to će platiti masne novce”, rekao je Krkač.
Kazao je kako se kao ozbiljan primjer neodgovornosti može gledati nečije napuštanje samoizolacije, imao on simptome ili ne.
“Kako netko može razmišljati da zaražen napusti samoizolaciju, ode na sud i zarazi ljude? To je potencijalno 10 zaraženih, u drugom krugu 100, trećem 1000 ljudi”, kazao je Krkač.
Dilema između ljudi i ekonomije je prividna i lažna
U dilemi koju Vlada često ističe – ekonomija ili zdravlje, pitanje je kako će ljudi živjeti dovede li se ekonomiju do kolapsa.
“Hrvatska je očito mala Njemačka – i očito ljudi koji se bave tom dilemom imaju utisak da je to prava dilema. Prema njihovom mišljenju, moramo birati između dvije stvari ili balansirati između njih. Ne znam kako se balansira ako se cijeli sektor zatvori na neko vrijeme.
Istini za pravo, ako su sposobni poduzetnici, trebaju imati sredstava, posebno ako dulje posluju, da održe hladni pogon. Uništava se i ono malo što postoji. Nasuprot onih koji kažu da postoji ta dilema, treba reći da društvena odgovornost ne odgovara na pitanje tko nego kome, za koga. U tom smislu, dilema ljudi i ekonomije je prividna i lažna.
U Njemačkoj koja proizvodi i izvozi – i u Hrvatskoj, nije ista priča. Jesmo li mi svjesni demografskog stanja i budućnosti u Hrvatskoj? Neka se procijepi pučanstvo. Austrija je ukinula kvote i možemo očekivati egzodus stanovništva sa sjeverozapada zemlje, koje će tamo raditi iste poslove kao ovdje, za veće novce. Popis stanovništva koji nam slijedi mogao bi pokazati – ne znači da hoće, ali bi mogao donijeti poražavajuć podatak.
A drugo – koja ekonomija? Apartmana, iznajmljivanja, prekupaca? Što Hrvatska nudi kao izvorne proizvode ostatku svijeta? Pet, deset kompanija? Koji to udio je u izvozu i koji je to dio ekonomije? Što mi to nudimo Europi i svijetu bez čega se ne može? Nudi li imunološki, da budem ciničan do kraja, svoje cjepivo?
Svaka kriza izbacuje velike probleme, a ova izbacuje najveće probleme Hrvatske u zadnjih 30 godina.
Riječi Samuela Becketta – svakom čovjeku njegovo malo raspelo – najbolje opisuju budućnost”, rekao je Krkač.
Video je OVDJE
