Lakomisleno ljetošnje popuštanje antiinfektivne stege dosad je Italiju koštalo više od 20.000 ljudskih života koji su mogli biti sačuvani. To je sinoć u emisiji Agorà Raijeva Trećega televizijskog programa izjavio Massimo Galli, ravnatelj odjela za infektivne bolesti milanske bolnice Sacco koja je, zajedno s rimskim Spallanzanijem, vrhunska klinička i znanstvena baza talijanske infektologije.
U Italiji je od početka pandemije od nje umrlo više od 60.000 osoba, a čini se da najgore tek dolazi, smatra Walter Ricciardi, profesor higijene na rimskome Medicinskom fakultetu Katoličkog sveučilišta Svetog Srca (u čijem sastavu je i sveučilišna poliklinika Gemelli). Ricciardi je 2017-2020, dok je Italija bila u direktoriju Svjetske zdravstvene organizacije, ondje bio talijanski predstavnik.
Posrijedi su, dakle, dvojica vrhunskih i etabliranih zdravstvenih stručnjaka, čije su izjave dosad bile odmjerene i konsistentne, bez kolebanja i bez panike.
Na stanovit način njihove ocjene i prognoze mogu biti shvaćene i kao kritika onoga što je talijanska država dosad poduzimala i što poduzima da bi umanjila poguban utjecaj pandemije na zdravlje i život građana s jedne strane, a s druge na ekonomiju Italije i Evropske unije.
Treba znati da u Italiji politika javnog zdravstva nije centralizirana, jer je zdravstvo u nadležnosti dvadesetorih oblasti, od kojih svaka vodi svoju politiku. U tom sklopu je bilo rečeno da je katastrofalna proljetošnja žetva mrtvih od covida u Lombardiji, najbogatijoj talijanskoj regiji, olakšana i dijelom prouzročena time što je politika smanjivala sredstva za javno zdravstvo i protežirala privatno, ne uvijek u skladu sa zakonom. Dugogodišnji guverner te oblasti Roberto Formigoni služi kaznu od sedam godina zatvora zbog korupcije u korist privatnog zdravstva.
Nacionalna vlada je proglasila izvanredno stanje koje se produljuje iz mjeseca u mjesec, što joj je omogućilo da dio nadležnosti (poput nabave lijekova, cjepiva i opreme) usredotoči u svojim rukama, pod ravnanjem povjerenika izvanrednog stanja menedžera Domenica Arcurija.
Ricciardi je na simpoziju o utjecaju pandemije na skrb o pacijentima od rijetkih oboljenja iznio jučer predviđanje da će prosinac i siječanj biti užasni mjeseci, kako zbog otežanog pristupa zdravstvenim službama, tako i zbog znatnih razlika između zdravstvenih politika različitih talijanskih oblasti. On smatra da je veoma važno poštivati ograničenja, kako pojedinačno, tako i institucionalno, jer će se inače trend opet oteti kontroli. Arcuri podsjeća da će se covid-19 naći na zdravstvenom poprištu istodobno s gripom, prijeteći blokadom zdravstvenog sustava. Ove bi godine gripa mogla biti u Italiji pogubnija, jer Sanofi Pasteur nije isporučio naručene i plaćene tetravalentne vakcine. Talijane starije od 65 godina odnosno kronične bolesnike država već godinama besplatno cijepi protiv gripe.
Gallijeva računica je brutalna u svojoj jednostavnosti, a može se primijeniti i na druge zemlje koje su se u kolovozu ponašale kao da je opasnost prestala. Brojka od 20.000 mrtvih je mjera neodgovornosti. Sjetimo se da je otprilike toliko isto ljudi izgubilo život u Hrvatskoj uslijed srpsko-hrvatskog rata 1991-1995. Ili da u Sjedinjenim Državama Amerike sada svaki tjedan od covida-19 pomre više ljudi negoli ih je poginulo u terorističkom napadu na Dvojne nebodere Svjetskoga trgovinskog centra u New Yorku 2001., piše Jutarnji.
