Piše: Stjepan Mihovil Blažević
Prvi snijeg nove zime… Izvrsno, samo nam je još to trebalo! Zima je nekako, po definiciji, teška, zahtjevna, izazovna. Moramo priznati da je zadnjih pedeset do sto godina puno lakša nego prije, ali svejedno, zahtjevniji je dio godine jer nas ograničava na bezbroj načina.
Nije sada samo COVID-19 u pitanju, već: hladnoća, dužina noći i kratkoća dana. Sve nas stišće i tišti a imali smo zahtjevnu godinu. Zima neće biti laka. Nikada nije. Ali možemo se već nadati veselju i blagosti proljeća, cjepivu i skorašnjem vraćanju u normalu.
Da, neka zimsko vrijeme bude ono što tisućama godina je: vrijeme refleksije, priprema, snova i topline doma. Možda u Australiji ili gdje već zima ima drugih obilježja, ali u velikoj većini svijeta postoji sličan ograničavajući pandan; bilo monsunskih kiša ili suludih ljetnih vrućina koji nas jednostavno paraliziraju i zatvaraju u četiri zida.
Teška je zima. Bolest je iza ugla. Naša sloboda je fizički manja, pa onda neka naša duhovna sloboda bude veća. Maštajte daleko: dokumentarcima, Youtube videima, knjigama, slikama ili golom maštom. Otputujte daleko, tamo gdje želite biti. Ali neka taj bijeg, taj put, bude svrsishodan; neka nas ti doživljaji obogate i oplemene. Iskoristimo današnju tehnologiju za našu zajedničku dobrobit. Gledajmo serije, ali podijelimo svoje doživljaje u bliskom razgovoru. Otopimo led i snijeg koji nas okružuju toplinom vlastitih emocija i srca. Izvucimo najbolje iz nas samih te se pripremimo za proljeće i ljeto gdje ćemo morati stvoriti zalihe, materijalne i nematerijalne za sljedeću zimu koja će prije ili kasnije uvijek doći. Zavirite u svoju riznicu i preživite zimu. Od pamtivijeka je to misao koja se često vrti u našim glavama. Preživimo i nadživimo svoju stvarnost. Samo hrabro!
Dodatna refleksija za kraj:
Vjerojatno nikada u povijesti nije cijelo čovječanstvo doživjelo, više-manje istovremeno, tako slične stvari. Niti u Drugom svjetskom ratu, niti za vrijeme crne kuge, iako je možda ona najbliža, u mnogim pogledima, onome što želim istaknuti. Prije ili kasnije, većina ljudi doživi teške udarce sudbine: glad, bolest, rat, smrt. Međutim, vrlo rijetko, ako ikada, toliko ljudi baš istovremeno doživljava istu stvarnost. Možda će u narednim godinama ova 2020. godina biti uspomena koja će objediniti više generacija ljudi. Svi su nekako 2020-u propatili. Svi bi mogli imati, čim izađu iz dubine svojih problema i boli, malo više razumijevanja za druge. Svi će moći lakše se poistovjetiti s drugima, s muškarcima i ženama koji su doživjeli isto što i ja. Ako će veća empatija i razumijevanje za drugoga biti posljedica ove teške godine, onda će možda 2021. i, općenito budućnost, biti puno svjetlija nego što se sada možemo nadati.
