S novim zakonom kreće teška cenzura: Odzvonilo komentarima pod medijskim objavama na internetu

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek očekuje kako će se prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima za dva tjedna naći na Vladinoj sjednici. Nakon toga zakonski prijedlog bit će upućen u Sabor, kako doznaje Jutarnji list, u redovnu proceduru – u dva čitanja. A što se čekalo više od pola godine nakon što je Zakon o elektroničkim medijima prošao proces javnog savjetovanja još početkom ožujka?

– Nacrt prijedloga zakona prošao je javno savjetovanje koje je trajalo do 5. ožujka i slijedom okolnosti izazvanih pandemijom nije bio upućen ranije u daljnju proceduru. Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima u nacionalno zakonodavstvo RH transponirat će se odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu – poručuju iz Ministarstva kulture i medija.

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja tijekom kojeg je upućeno više od 600 primjedbi, odnosno prijedloga poboljšanja zakona, od čega su brojni prijedlozi odbijeni u cijelosti. Neki od njih za medijske izdavače bili su od krucijalne važnosti.

Ograničenja medija

– Predloženi novi Zakon o elektroničkim medijima znatno se razlikuje od aktualnog te je općenito ocjena Udruge novinskih izdavača HUP-a da se njime u cijelosti znatno otežava rad pružatelja elektroničkih publikacija. Time se zapravo ugrožava sloboda i neovisnost medija, što i jest njihova primarna zadaća u skladu s odredbama Zakona o medijima. Zakon o medijima propisuje što sloboda medija znači, koja je uloga medija i koja su ograničenja medija.

Ta ograničenja su s ovim prijedlogom izmjena Zakona o elektroničkim medijima znatno pooštrena. Primjena zakona proširena je na pružatelje elektroničkih publikacija kroz više odredbi, što do sada nije bilo, pa je teško procijeniti kakav će to utjecaj imati na pružatelje elektroničkih publikacija i što to znači za medije.

Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u iznimno rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, prvi se put izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja, što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima – kažu u Udruzi novinskih izdavača.

Bez jasne definicije

Naime, člankom 93. Zakona o elektroničkim medijima predlaže se “odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik”. Drugim riječima, urednici i vlasnici medija mogu biti kažnjeni i zbog nekog rasističkog komentara ili, primjerice, zbog komentara koji potiču na nasilje, a koji se objavljuju ispod novinarskih tekstova na portalima, a najčešće to čine anonimne osobe.

Za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa se kazna u rasponu od 100 tisuća do milijun (!?) kuna.

– Prekršajne odredbe su proširene (više od 100 prekršaja) i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije (potpuno su izmijenjene), a kazne su goleme. Minimalna kazna predviđena je u iznosu od 100.000 kuna, a tekst je sročen tako da sve može biti prekršaj. Dodatni problem je to što se u prekršajnim odredbama taksativno nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim matičnim zakonima koji precizno definiraju kršenja u svom području, tako da se zapravo time predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.

Također, proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema tom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke i bez jasne definicije da bi se moglo razlučiti što i kako se uopće može objavljivati i prema kojem zakonu će onda biti kažnjivo. HUP Udruga novinskih izdavača stoga je zakonodavcu uputila detaljno očitovanje te očekujemo prihvaćanje prijedloga izdavača kako bi se na vrijeme spriječile navedene neusklađenosti i moguće negativne posljedice – poručuju iz Udruge novinskih izdavača HUP-a.

Neravnopravan položaj

Boris Trupčević, predsjednik izvršnog odbora udruge, pridodaje da su “kad je riječ o odgovornosti izdavača za komentare čitatelja, domaći izdavači na domaćem tržištu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na globalne internetske platforme”.

– Od lokalnih sudionika traži se praktički da pronađu rješenje za probleme koje ne uspijevaju riješiti ni globalni giganti, pri čemu znamo da se najveći dio govora mržnje događa na svima dostupnim globalnim platformama koje ostaju zaštićene od odgovornosti. Paradoksalno, ishod takvog rješenja mogla bi biti zabrana komentiranja te neizravno dodatno osnaživanje globalnih platformi – kaže Trupčević.

S druge strane, u Ministarstvu kulture i medija poručuju da su “vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s razvojem tehnologije, načelima slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga” predloženim Zakonom o elektroničkim medijima uredili brojna pitanja i riješili probleme.

Nelogično je da donose zakon koji ne rješava već postojeće probleme

Generalno je loše da se iz cijelog medijskog zakonodavstva Ministarstvo kulture odlučilo prvo na izradu novog Zakona o elektroničkim medijima (ZEM), a da prije toga nije definirana medijska politika, poručuju iz Hrvatskog novinarskog društva (HND).

– Logično bi bilo prije toga donijeti i krovni zakon, odnosno novi Zakon o medijima. Napominjem da je riječ o prvom medijskom zakonu koji se donosi nakon 15 godina i očekivali smo da će Ministarstvo – ako već nije napravilo neku ozbiljnu analizu stanja u medijima, pa donijelo neku ozbiljnu strategiju, pa onda vidjelo koji su nam zakoni zaista potrebni – povesti računa o očitim problemima medija i novinarstva. A problemi su ti da smo mi, na primjer, u posljednjih nekoliko godina ostali bez 50 posto zaposlenih u medijima, da su radni uvjeti novinara sve teži.

Da ne spominjem krizu i otpuštanja koja se već događaju, a uvjetovana su covid-krizom. Stari je problem i ovisnost medija o političkim strukturama, a tu je i pritisak ekonomskih struktura, pa je logično da javnost gubi povjerenje u medije jer se sve to reflektira i na njihovu kvalitetu.

Zato nam je nelogično da Ministarstvo donosi zakon koji te probleme niti detektira, niti ih pokušava riješiti. Također smo tražili da novi ZEM – jedini medijski zakon koji regulira dodjele javnih potpora medijima, i to putem Fonda za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija – unaprijedi te potpore, i to tako da s jedne strane financijski poveća Fond, a s druge da se unaprijedi način njihove dodjele: da one ne odlaze u profit nakladnika, nego da se plaća stvarni rad novinara – kaže čelnik HND-a Hrvoje Zovko, piše Jutarnji list.

Televizije nezadovoljne jer pet posto prihoda moraju izdvajati za neovisne produkcije

Kako ocjenjuju prijedlog ZEM-a i koje su njegove najslabije točke, pitali smo najjače komercijalne TV kuće: Novu TV i RTL.

– Nova TV je tijekom cijelog procesa javnog savjetovanja bila aktivna i izjašnjavala svoje primjedbe i ukazivala na problematične segmente. Što se tiče najslabijih točaka, ističemo članke: 49, 50, 51, 63, 65 i 68 – kažu na Novoj TV.
Članak 49. kaže da “nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50 posto njegova godišnjeg vremena objavljivanja, od čega polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela”.

– Članak 49. nacrta zakona propisuje da pola od 50 posto europskih djela moraju biti hrvatska audiovizualna djela, a stavak 7. propisuje primjenu te odredbe na specijalizirane kanale (nakladnika televizije u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu).

Taj stavak smatramo u suprotnosti s relevantnim odredbama AVMS direktive (čl.16). Osim toga, ta će odredba u praksi dovesti do značajnog poskupljenja produkcije specijaliziranog kanala, što dovodi u pitanje postojanje, rentabilnost te kvalitetu programa specijaliziranog kanala.

Vjerujemo da obvezu emitiranja 50 posto europskih djela (ili nacionalnih djela) treba ograničiti na opće TV programe, a ne na specijalizirane programe. Ispuštanje 7. stavka članka 49. osiguralo bi usklađivanje s duhom pravila EU koja zahtijevaju proporcionalnu provedbu, na primjer propisivanjem da nakladnici moraju rezervirati za europska djela većinu udjela svog vremena emitiranja, “tamo gdje je to moguće” – poručuju.

Nezadovoljni su, među ostalim, i odredbom iz članka 51. koja kaže da nakladnik televizije mora osigurati da udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje pet posto ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji medijskih usluga obavljanjem djelatnosti.

– Toj odredbi se posebno protivimo i smatramo je kontradiktornom kako obvezama preuzetim odgovarajućim propisima EU u dijelu koji se odnosi na zaštitu neovisne produkcije EU tako i odredbi st. 1. čl. 51., koji participaciju neovisnih europskih djela ne veže za prihod nakladnika. Naglašavamo kako ta odredba nije prihvatljiva iz pozicije slobode poduzetništva i tržišne ekonomije – poručili su.

“Primarna zadaća novog zakona bila je donošenje odredbi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) u hrvatsko zakonodavstvo. U tom smislu, novi zakon korektno prenosi duh predmetne direktive, dopuštajući blagu liberalizaciju obveza tradicionalnih medija, poput televizija, kako bi se napravio iskorak prema ravnopravnijoj tržišnoj utakmici s novim, digitalnim medijima… S druge strane, prijedlog zakona donosi nekoliko novina koje smatramo lošim presedanima.

Tu, prije svega, ukazujemo na novu odredbu po kojoj su nakladnici televizije dužni izdvajati udio od najmanje pet posto bruto prihoda za financiranje hrvatskih neovisnih proizvođača audiovizualnog sadržaja. Osim što se radi o zakonskom rješenju koje nije u skladu s AVMS direktivom, određivanje osnovice na temelju prihoda predstavlja diskriminatorni parafiskalni namet”, poručili su, među ostalim, s RTL-a, piše Jutarnji list.

Facebook Komentari