Mentalno zdravlje nije samo pitanje psihijatrije, ono postaje i strateško pitanje svake pojedine zemlje

Zbog izolacije, siromaštva i anksioznosti, već duže vrijeme, a sada pogotovo uslijed pandemije koronavirusa, prijeti i globalna kriza mentalnog zdravlja. Hrvatska nije izuzetak, s time da primjerice Zagreb vuče dodatan teret s obzirom na potres, a pred cijelom zemljom je i najmanje šest do sedam vrlo neizvjesnih mjeseci.

No iako je priča o mentalnom zdravlju nešto prisutnija u javnosti nego ranije, i dalje, kao što sustavno i kontinuirano upozoravamo u tekstovima na RTL.hr, nedostaje prava dubina u bavljenju njome na niz razina, uključujući i izostanak usklađenosti niza javnih politika s onom zdravstvenom – pri čemu valja još jednom podsjetiti da Hrvatska i dalje nema novu Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja.

Tijekom razdoblja izolacije zabilježen je trostruki porast broja osoba koje su prijavile ozbiljne poteškoće s depresijom i anksioznošću, pokazalo je istraživanje sa Sveučilišta Sheffield u Velikoj Britaniji, a međunarodni tim stručnjaka naglasio je i regionalne varijacije u psihološkoj dobrobiti koje pokazuju da je u socioekonomski ugroženijim područjima Velike Britanije prijavljen teži stupanj depresije. Rezultati objavljeni u časopisu Psychosomatic Medicine pokazuju, također, kako je utjecaj pandemije na mentalno zdravlje bio posebno izražen kod mladih i žena te nezaposlenih ili onih s niskim primanjima.

Kada je riječ o Hrvatskoj, valja svakako podsjetiti na istraživanje koje je o psihičkim posljedicama pandemije koronavirusa provelo 13 profesorica, asistentica i suradnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – poznatih i kao COVIDOVIH 13, a koje je pokazalo da je svaki peti građanin ili građanka osjetila depresiju, stres i anksioznost zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa.

S obzirom na to da je već niz istraživanja pokazalo da su depresija i anksioznost bili utrostručeni tijekom vrhunca izolacije, a pojedini liječnici tvrde i da propisuju 30 posto više lijekova protiv anksioznosti nego prije (iako struka upozorava da s takvim tvrdnjama treba biti oprezan), jasno je da će trebati biti uloženo mnogo truda u to da prebrodimo krizu kojoj se ne nazire kraj, a u kojoj se svakodnevno prilagođavamo novom režimu života uz nejasna pravila i izostanak rutine koja nas inače štiti od neizvjesnosti.

”Otkad je sve ovo počelo, dogodilo su nam se velike stvari, veliki stresovi kao što je pandemija, kao što je potres, ali i neke male stvari kao što je jedno vrijeme bio nedostatak frizera, činjenica da moramo stalno biti sa svojim ukućanima, da moramo raditi online, da nam djeca idu u online školu – sve su to veliki izvori stresa”, objasnila je jedna od COVIDOVIH 13, klinička psihologinja Nataša Jokić-Begić, profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod čijim je vodstvom 18 studenata i studentica psihologije s FFZG-a pokrenulo inicijativu ”Kako si?”

Istovremeno, ”u brojnim obraćanjima Nacionalnog stožera civilne zaštite može se čuti preporuke o zaštiti fizičkog, ali ne i mentalnog zdravlja građanki i građana. Iako je ovo možda bilo, koliko toliko, razumljivo tijekom prvotnog suočavanja sa situacijom u rano proljeće teško je razumjeti to da je i šest mjeseci kasnije briga o mentalnom zdravlju zanemarena”, za RTL.hr je upozorila klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Sena Puhovski iz Zagrebačkog psihološkog društva.

Doc.dr.sc. Domagoj Vidović, specijalist psihijatar, zamjenik ravnateljice Klinike za psihijatriju Vrapče, za RTL.hr je potvrdio da su u Klinici tijekom epidemije COVID-19 zamijetili povećani broj osoba koji su potražili pomoć zbog anksioznih i depresivnih tegoba, dominantno u okviru poremećaja prilagodbe na novonastalu situaciju.

”Višemjesečno stanje stresa i potreba prilagodbe iscrpio je adaptacijske mehanizme, a to onda rezultira razvojem psihičkih tegoba. Već smo mjesecima pod pritiskom stalne ugroze, a u Zagrebu je i potres pridonio pogoršanju psihičkog stanja opće populacije. Kontradiktorne informacije o virusu i kliničkoj slici kod oboljelih, prijeporima o potrebi nošenja maski, provođenju mjera samoizolacije, potrebi socijalnog distanciranja, rezultiraju konstantnim osjećajem neizvjesnosti i ugroženoj temeljnoj sigurnosti što neminovno dovode do pogoršavanja psihičkog stanja”, objasnio je Vidović.

Napominje da je u tome i velika uloga medija: ”Potrebno je pronaći balans u načinu prezentacije vijesti, izbjeći senzacionalizam i dominaciju negativnih poruka kako bi se izbjeglo stvaranje osjećaja bespomoćnosti i besperspektivnosti. Unutarnji osjećaji ugroženosti, neizvjesnosti, tjeskobe, nemira, preplašenosti te krajnji osjećaj bespomoćnosti i besperspektivnosti dodatno će se pogoršati ukoliko smo izloženi dominantno nejasnim i negativnim porukama”.

Uloga medija u prevenciji može biti velika, pozitivna i učinkovita ako imaju na umu da su zastrašivanje i bombastičnost kontraproduktivni u prevenciji. Mediji odgovornim izvještavanjem mogu smanjiti stigmu i povećati vjerojatnost da ljudi potraže pomoć.

Kada je riječ o onome dijelu pomoći koji uključuje i lijekove, Vidović objašnjava da će sve ovo u konačnici rezultirati porastom broja anksioznih i depresivnih poremećaja, a time i većom stopom propisivanja psihofarmaka: ”Važno je naglasiti da je opasnija i dugoročno štetnija pojava automedikacije u smislu nekontroliranog uzimanja anksiolitika, alkoholnih pića ili drugih ilegalnih psihoaktivnih tvari. Iz kliničkog iskustva znamo kako se nerijetko ovisnost o alkoholu razvije na osnovi anksioznog ili depresivnog poremećaja metodom samoliječenja”.

U prvoj fazi epidemije, pogotovo neposredno nakon potresa u Zagrebu i okolici, pomoć su, kaže, više tražili “novi pacijenti”, odnosno oni koji do tada nisu bili u sustavu psihijatrijske skrbi uglavnom pod slikom akutnih kriznih reakcija.

”Postupno se stanje počelo mijenjati i zadnjih nekoliko mjeseci se podjednako javljaju i “stari” i “novi” pacijenti. Naši “klasični” bolesnici, oni oboljeli od psihotičnih poremećaja se obično u ovako stresnim situacijama stabiliziraju što smo primjerice iskusili i za vrijeme Domovinskog rata. Kod njih se stanje obično pogorša kroz nekoliko mjeseci, dijelom i zbog otežanog pristupa medicinskoj skrbi i prekida kontinuirane farmakoterapije”.

”Ovako prolongirano stanje intenzivne neizvjesnosti i ekonomske krize nesumnjivo će ostaviti posljedice na mentalno zdravlja populacije i u budućnosti rezultirati povećanim brojem mentalnih poremećaja. Posebnu će pozornost trebati posvetiti posebno vulnerabilnim skupinama – djeci, starijim osobama, osobama direktno pogođenim COVID-om 19 i potresom”, istaknuo je Vidović.

”Borba za mentalno zdravlje je duga utrka, više maraton nego sprint, a rezultati su vidljivi tek nakon duljeg vremena. U tome i leži jedan dio objašnjenja zašto su kampanje vezane uz promociju mentalnog zdravlja medijski nezanimljive. Suvremeni način života kojeg uvelike determiniraju konzumerizam, okrenutost izvanjskom, želja za brzim rješenjima, nemogućnost odgode užitka, osjećaj lake dostupnosti materijalnom i tjelesnom, površni hedonizam nisu u suglasju sa strpljivim, upornim, sustavnim metodama koje su osnova promocije mentalnog zdravlja”, napominje Vidović.

Slična je situacija i s drugim preventivnim programima, kaže i podsjeća na primjerice slab odaziv na preventivne programe rane detekcije karcinoma dojke ili karcinoma debelog crijeva.

Ističe da je mentalno zdravlje neizostavni dio suvremenog poimanja zdravlja, a po nekim teoretičarima i njegov glavni dio: ”Svjetska zdravstvena organizacija je objavila predviđanje kako će depresivni poremećaj do 2030. biti vodeći uzrok invalidnosti, a to govori o važnosti prevencije mentalnih poremećaja i promocije mentalnog zdravlja. To nije samo pitanje psihijatrije, već i sustava odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, pravosuđa i policije, a na neki način mentalno zdravlje postaje i strateško pitanje svake pojedine zemlje”.

”U Hrvatskoj postoji veliko nasljeđe preventivne medicine koja je, kao i u cijelom svijetu, izgubila korak za onom kurativnom. Odgovornost je svake administracije, od lokalne do državne razine, planirati, organizirati, financirati, ali i nadzirati učinkovitost programa promocije mentalnog zdravlja”, istaknuo je Vidović.

Porast broja registriranih mentalnih poremećaja posljedica je niza razloga, objašnjava: ”Na neke od njih, poput povećane ponude psihoaktivnih tvari, rastakanja obitelji kao temelja razvoja zdravog pojedinca i negativnih promjena u društvu, možemo i moramo utjecati, a na neke poput starenja populacija možemo biti ponosni jer su rezultat poboljšane medicinske skrbi’.

Što se tiče navodnog porasta propisivanja lijekova, ali i propitivanja i kritika da u cijelom mozaiku lijekovi, koliko god potrebni, ne bi trebali biti jedino rješenje, Vidović objašnjava da se psihofarmaci nešto češće propisuju, no prema podacima HALMED-a taj porast nije izrazito velik.

Potrebno je sustavno raditi na destigmatizaciji psihičkih bolesti, oboljelih, psihijatrijskih ustanova, ali i psihijatrije kao struke

”Kada se psihofarmaci daju indicirano, sukladno kliničkoj slici i primjereno dugo vremena oni nisu problem već rješenje, a problem je nekontrolirano uzimanje psihofarmaka, alkohola ili ilegalnih psihoaktivnih tvari”, ponavlja Vidović i upozorava: ”S druge strane, činjenica kako su psihofarmaci i njihovo propisivanje pod posebnom pažnjom dio je stigme koja prati psihičke bolesti, oboljele, psihijatrijske ustanove, ali i psihijatriju kao struku”.

”Psihofarmaci su lijekovi kao i svi drugi – antihipertenzivi, antilipemici, antidijabetici, citostatici i vrijeme je da se tako počnu i doživljavati od strane javnosti, ali i medija koji utječu na formiranje stavova. Razvoj suvremene psihijatrije počeo je razvojem psihofarmakoterapije i tu činjenicu treba akceptirati, a ukloniti zazor od psihofarmaka”.

”U suvremenoj psihijatriji bolesnika se ne doživljava kao skup simptoma već kao pojedinca sa svim njegovim psihičkim, tjelesnim, socijalnim i duhovnim potrebama, a liječenje osim lijekova gotovo bez iznimke uključuje psihoterapijske i socioterapijske metode”, objašnjava Vidović i zaključuje: ”Širina svih raspoloživih metoda liječenja omogućuju nam personalizirani pristup svakom pojedinom bolesniku i stoga su i rezultati takvog pristupa liječenju značajno bolji”, piše RTL.

Facebook Komentari