Trump tvrdi da je njegova snaga zaslužna za borbu protiv korone, no koliko ona znači u bolesti?

Dok je američki predsjednik Donald Trump napuštao Nacionalni vojno-medicinski centar Walter Reed, senatorica Kelly Loeffler objavila je na Twitteru montirani snimak predsjednika kako se bori s hrvačem i izvršnim direktorom WWE-a Vinceom McMahonom. McMahonovo lice zamijenjeno je slikom virusa.

– COVID NEMA šanse protiv @realDonaldTrump – Loeffler je napisala uz objavu.

Slične objave, o Trumpovoj snazi i borbenom duhu, pojavljuju se otkad je bio pozitivan na COVID-19.

– Naš je predsjednik jak i pobijedit će virus – rekao je političar Kevin McCarthy.

– On je borac – rekla je bivša tajnica za tisak Sarah Huckabee Sanders.

– Ima snagu i izdržljivost nekoga desetljeće mlađeg – rekao je jedan urolog.

Takva retorika nije svojstvena samo Trumpu. U zapadnom svijetu napadaji bolesti redovito se opisuju kao ‘bitke’. Virusi i drugi patogeni su ‘neprijatelji’ koje treba ‘pobijediti’. Pacijente se potiče da ‘budu jaki’ i pohvaljuje da su ‘borci’.

– To je ugrađeno u našu prirodu, da se na taj način ohrabrujemo, ali to je jezik koji se trudimo ne koristiti u zdravstvu – kaže Esther Choo, liječnica hitne medicine sa Sveučilišta za zdravlje i znanost u Oregonu.

Izjednačavanje bolesti s ratovanjem i oporavak snagom znači da su smrt i invalidnost povezani s neuspjehom i slabošću.

– To ne čini uslugu svim obiteljima koje su izgubile voljene ili se suočavaju s dugoročnim posljedicama – kaže Megan Ranney, liječnica sa Sveučilišta Brown.

Kao i mnogo toga o pandemiji, retorika usmjerena na snagu zbunjuje više nego što razjašnjava i otkriva više o našim vrijednostima nego bolest koja nas trenutno muči.

Stanje čovjekova tijela i uma utječe na tijek bolesti, ali obično na suptilne načine koji se ne mogu opisati samo snagom.

– Ljudi koji su zaraženi virusom SARS-CoV-2 vjerojatnije će umrijeti ili se teško razboljeti ako su stariji ili imaju već postojeće bolesti kao što su bolesti srca, rak ili dijabetes. Ali vidjeli smo vrlo zdrave, mlade, atletske, jake ljude koji obolijevaju od COVIDA-19 i umiru ili završavaju s dugotrajnim invaliditetom – kaže Akiko Iwasaki, imunologinja s Yalea.

Fakultetski sportaši umrli su od bolesti. Neki koji su se nosili s višemjesečnim simptomima bili su maratonci i majstori borilačkih vještina koji se od tada muče popeti po stepenicama, piše The Atlantic.

– Vidio sam, ne samo starije ljude s komorbiditetom, već i mlade ljude u 30-ima koji dolaze s vidljivim respiratornim smetnjama – kaže Uché Blackstock, liječnica i osnivačica Advancing Health Equity.

Kolokvijalno, ljudi govore o jakom imunološkom sustavu, koji se lako potiče dobrom hranom i s dovoljno sna. Ali imunitet je kompliciran. Mnogi ljudi umiru jer njihov imunološki sustav predugo reagira na korona virus stvarajući dugotrajno i ponekad štetno upalno stanje.

– Neki od najtežih slučajeva koje sam vidio bili su mladi ljudi koji su bili dobro, a odjednom nisu, a to je uglavnom bilo povezano s imunološkom reakcijom – kaže Ranney.

Ove pretjerane reakcije također objašnjavaju neke intrigantne veze između mentalnog i fizičkog zdravlja osobe. U nekoliko eksperimenata, Sheldon Cohen sa Sveučilišta Carnegie Mellon, koji proučava veze između živčanog i imunološkog sustava, otkrio je da je vjerojatnije da će se dobrovoljci koji pate od kroničnog stresa – posebno nezaposlenosti ili dugotrajnih osobnih sukoba – razboljeti nakon udisanja male doze virusa prehlade ili gripe. To nije zato što, kao što je Cohen u početku pretpostavio, ljudi pod stresom imaju veću vjerojatnost da će se prihvatiti nezdravih navika, već zato što stres čini da njihov imunološki sustav pretjerano reagira.

Cohen je također otkrio da ljudi koji su emocionalno pozitivniji rjeđe obolijevaju od respiratornih virusa. To se uklapa s nekim drugim dokazima (i raširenim uvjerenjem) da će se optimisti vjerojatnije oporaviti od bolesti. Ali tu je vezu lako krivo protumačiti. Manje je to zato što pacijenti s virusnim bolestima mogu sami sebi poboljšati stanje osmijehom, a više zato što pozitivnost odražava prethodnu prednost. Vjerojatnije je da će optimisti imati jače socijalne veze i pridržavati se liječničkih savjeta, a i manje je vjerojatno da su pretrpjeli kronični stres koji je Cohen povezao s većim rizikom od infekcije.

– Vjerujem da postoje psihološki čimbenici koji bi mogli poboljšati vašu dobrobit, ali ono što vam mogu reći je da nitko ne želi umrijeti. Svatko se bori da živi sa svime što ima – kaže Choo.

Pandemija nam može otrgnuti emocionalne resurse koji mogu pomoći u toj borbi.

– Jedna od stvari koja je toliko teška kod ovog virusa je strah i usamljenost koji ga prate. Ljudi ne mogu imati svoje uobičajene sustave podrške. Ne mogu imati prijatelje i obitelj uz krevet. Izgledam kao vanzemaljac u punoj osobnoj zaštitnoj opremi i ne mogu učiniti bilo što od onoga što bi poboljšalo pacijentovu otpornost, poput držanja za ruke – kaže Ranney.

Kao što je Susan Sontag napisala 1978. godine, teško je ući u “kraljevstvo bolesnih bez predrasuda zbog groznih metafora kojima je određeno”. Metafore djeluju uspostavljanjem veza između poznatog i nepoznatog. To je korisno kada razmišljamo o bolestima, gdje neviđeni entiteti oštećuju naša tijela na uglavnom neviđene načine.

– Gledajući viruse kao protivnike, imunološki sustav kao branitelje i tijek bolesti kao borbu, stvaramo sliku u kojoj imamo kontrolu – kaže Elena Semino, lingvistica sa Sveučilišta Lancaster.

Metafore, pak, imaju loših strana. Proučavajući metafore za rak, Semino je vidjela pacijente koji se krive za širenje svojih tumora, proglašavajući se neuspješnima jer nisu pobijedili u bitkama. I kada koristimo ‘snagu’ za opisivanje mišića, imunološkog sustava, osobnosti, morala i političke moći, značenje poskakuje od jednog osjetila do drugog.

U 19. stoljeću novi je pokret nazvan “mišićavo kršćanstvo” namjerno povezao moralnu i fizičku snagu. Zagovornici su naporno vježbanje i natjecateljski sport prikazali kao putove do muškosti, suprotno onome što su vidjeli kao omekšavanje kroz feminizaciju Crkve i doma. Duboko je utjecao na američkog predsjednika Theodora Roosevelta, koji je u mladosti prebolio astmu.

– Ova veza između tjelesnosti i pravednosti stvorila je vezu između invalidnosti i moralnog neuspjeha. To objašnjava zašto su američki predsjednici poput Woodrowa Wilsona i Franklina D. Roosevelta pokušali prikriti svoje invaliditete, zbog pogrešnog shvaćanja da netko s invaliditetom ne može biti dobar donositelj odluka. To objašnjava zašto uzimamo zdravo za gotovo da će svaki zlikovac u svakoj klasičnoj priči biti fizički obilježen na neki način, uključujući kapetana Kuku, Dartha Vadera, više Bondovih zlikovaca i Scara iz Kralja lavova – kaže Wool.

– Američko društvo snagu već dugo prikazuje kao suprotnost invalidnosti i feminizaciji. To ide ruku pod ruku i smatra se da vas onesposobljava, što je relevantno u slučaju Donalda Trumpa – dodaje Wool

– Kao pacijent, Trump ima fizičke osobine koje ga svrstavaju među najrizičnije kategorije pacijenata s COVIDOM-19. Također je emocionalno nestabilan, zahtijeva stalnu potvrdu i podršku. No kako je nedavno napisala njegova nećakinja Mary Trump, u Trumpovoj obitelji “slabost je bila najveći grijeh od svih”. Dakle, umjesto stvarne snage, Trump je odličan u prezentiranju specifične mačo verzije snage, u kojoj su agresija, volumen, tvrdoglavost, prekomjerno samopouzdanje i ruganje moćna oružja. To je čovjek koji ranjene veterane i žrtve rata vidi kao ‘naivčine’ i ‘gubitnike’. On je karikatura muškosti – kaže Rosemarie Garland-Thomson, znanstvenica sa sveučilišta Emory.

Porozna priroda metafore omogućuje da se pokazivanje snage pogrešno zamjeni za stvarnu snagu.

Ova retorika usmjerena na snagu štetna je iz tri razloga. Prvo, to je užasna javnozdravstvena poruka. Odvraća ljude od distanciranja od drugih i nošenja maske, a te mjere poistovjećuje sa slabošću i kukavičlukom.

– Što više personificirate virus, to ste veći junak ako ga ignorirate. Kad ljudi odvedu tu ideju do krajnosti, kažu da su jaki i da se ne boje virusa – kaže Semino.

Drugo, ignorira sve koji su umrli od COVIDA-19 i nebrojene tisuće osoba s invaliditetom.

– To je već postalo i uobičajeno. Posljednjih godina ideja poput one da ako ste bolesni, sami ste krivi i ne zaslužujete potporu, postaju sve očiglednije – kaže Pamela Block, antropologinja sa Sveučilišta Western.

Kako je pandemija odmicala, mnogi su smrt starijih ljudi ili onih s postojećim bolestima smatrali prihvatljivom.

– I dok je COVID-19 nesrazmjerno pogodio zajednice crnaca, Latinoamerikanaca i pacifičkih otočana, ljudi koji su vjerovali u ideju o prevlasti bijelaca osjećali su kao da virus radi posao za njih i mogli su promovirati ideju da su genetski jači – dodaje Block.

Jedan od Trumpovih pristaša nedavno je predvidio da će predsjednik pobijediti COVID-19 zbog njegove ‘božanske genetike’.

Treće, metafore preusmjeravaju našu pažnju i, kaže kaže medicinski antropolog Wool, stvaraju mrtve zone u našem razmišljanju.

– Ideja borbe protiv bolesti stvara ovu dijadu između vas i bolesti i odvlači nas od svega što utječe na tu borbu. Trump je rođen u bogatstvu. On je bijelac. Predsjednik je Sjedinjenih Država. Imao je redoviti pristup testovima na COVID-19. Dobio je dodatni kisik u Bijeloj kući prije nego što je prebačen zrakoplovom u bolnicu Walter Reed, gdje je dobio odličnu medicinsku pomoć plaćenu poreznim sredstvima kojima sam nije pridonio u 10 od posljednjih 15 godina. Kad se očito osjećao usamljeno, automobilom je napustio bolnicu kako bi mogao mahnuti svojim pristašama, izlažući virusu agente Tajne službe koji su trčali uz njega. Dobio je tri tretmana; remdesivir, deksametazon i eksperimentalni koktel protutijela od biotehnološke tvrtke Regeneron, čiji je izvršni direktor Trumpov poznanik i član jednog od njegovih golf klubova. Dobio je razinu njege koju nije dobio nijedan pacijent u Americi i kombinaciju lijekova koja vjerojatno nikada nije dana drugom pacijentu. Vjerojatno će se sasvim oporaviti zbog pristupa takvim resursima – kaže Blackstock.

Suprotno tome, mnogi su se Amerikanci tijekom cijele godine borili za testiranje na COVID-19. Gotovo 30 milijuna Amerikanaca prošle godine nije imalo zdravstveno osiguranje, a taj je broj nesumnjivo još porastao usred rekordne nezaposlenosti. Zbog kombiniranog tereta povijesnog i svakodnevnog rasizma, mnogi se ljudi drugih rasa moraju nositi s kroničnim stresom, istim stresom koji ih, pokazao je Cohen, čini ranjivima na respiratorne viruse općenito. Mnogi su radili “neophodne poslove”, riskirajući infekcije na nezaštićenim radnim mjestima i u prenatrpanom javnom prijevozu kako bi zarađivali satnicu koju nisu mogli priuštiti da izgube. Ne priznajući ništa od toga, prkosni Trump poručio je zemlji: “Ne bojte se virusa. Pobijedit ćemo ga. Imamo najbolju medicinsku opremu. Imamo najbolje lijekove”.

Trump nije prvi koji je vlastiti privilegij pogrešno okarakterizirao kao snagu, ali iz njegovih je usana ta pogreška jedinstveno i dvostruko pogubna. To odvlači pažnju, ne samo od ogromnih prednosti koje uživa, već i od njegove posebne uloge u američkoj pandemijskoj godini. Užasi koje su drugi pretrpjeli velikim su dijelom rezultat njegovih odluka, piše The Atlantic, ista prazna snaga za koju sada tvrdi da je pobijedila bolest.

U vrijeme od njegove dijagnoze, više od 300.000 ljudi u SAD-u dobili su pozitivan test. Više od 4000 je umrlo. Njihove sudbine nisu bile stvar slabosti.

Facebook Komentari