Na površinama poput ekrana mobitela, na novčanicama ili nehrđajućem čeliku, u hladnom i mračnom okruženju korona virus može preživjeti i do 28 dana, rezultati su studije koju su proveli znanstvenici australske nacionalne znanstvene agencije (CSIRO).
Po ranijim laboratorijskim istraživanjima, korona virus na novčanicama i staklu preživljava dva do tri dana te do šest dana na plastici i nehrđajućem čeliku.
Nova studija australskih stručnjaka pokazala je “izuzetnu otpornost” virusa, koji na glatkim površinama, poput ekrana mobitela, plastike i na novčanicama, može preživjeti i do 28 dana na temperaturi od 20 Celzijevih supnjeva, što je otprilike sobna temperatura.
Virus koji izaziva gripu u istim okolnostima može preživjeti 17 dana, javlja BBC.
Na 30 stupnjeva stopa preživljavanja korona virusa pada na sedam dana, a na 40 Celzijevih stupnjeva samo 24 sata, tvrde australski znanstvenici.
Eksperimenti su izvedeni u mraku, jer je ranije dokazano da ultraljubičaste zrake ubijaju virus.
Na poroznim površinama, poput pamučnih tkanina, virus je u laboratorijskim uvjetima uspio preživjeti kraće, točnije do 14 dana na najnižoj temperaturi te manje od 16 sati na najvišoj.
U usporedbi s prethodnim studijama, koje su pokazale da korona virus može preživjeti do četiri dana na neporoznim površinama, ovo je vrijeme “znatno duže”, napisali su znanstvenici u članku objavljenom u časopisu Journal of Medical Virology.
Trevor Drew, direktor australskog Centra za prevenciju bolesti, objasnio je da je studija provedena tako što su uzorci virusa ostavljeni da se osuše na različitim materijalima prije nego što su testirani “vrlo osjetljivom” metodom, koja je omogućila otkriće tragova živog virusa sposobnog da zarazi stanične kulture.
Istaknuo je kako “to ne znači da bi pronađena količina virusa mogla nekoga zaraziti”, ali istovremeno je upozorio da bi se, ako je osoba “neoprezna te je rukom dotaknula spomenute materijale ili predmete, eventualno ‘liznula’ prst te zatim dodirnula oči ili nos, mogla zaraziti i nakon više od dva tjedna od njihove kontaminacije”.
Drew je ipak izrazio određene rezerve, pojasnivši da je istraživanje provedeno s fiksnom količinom virusa u laboratorijskim uvjetima, a ona vjerojatno odgovara količini virusa na vrhuncu infekcije. Istaknuo je da pritom nije bilo ultraljubičastog zračenja koje viruse ubija.
Iz CSIRO-a podsjećaju da se virus uglavnom širi zrakom te da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumio njegov način prijenosa putem površina.
Drew je kazao kako je glavna poruka znanstvenika i dalje ista – “virus se širi kada se nalazite blizu nekoga ko ga ‘izbacuje’ iz usta i nosa te su zaražene osobe koje virus šire zrakom, kapljično, puno zaraznije od kontaminiranih površina”.
“Ali, rezultati naše studije ipak mogu pomoći pri objašnjenju zašto se, čak i kad više nema potvrđenih zaraženih osoba, epidemija ponovno razbukta i onda kad se smatra da je neka država bez virusa”, rekao je Drew, piše Sobodnaevropa.org
