Ugledna splitska epidemiologinja: Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s koronom

Screenshot: N1

Prof. dr. sc. Rosanda Mulić, specijalistica epidemiologije i redovita profesorica u trajnom zvanju na Katedri za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta u Splitu za Glas Slavonije je u velikom intervjuu pokušala pojasniti neke od najčešćih enigmi vezanih uz novi koronavirus i bolest koju izaziva, covid-19. Kazala je da je još uvijek mnogo toga nepoznato i mnogo toga iznenađuje vezano uz ovu bolest, iako sada znamo ipak daleko više nego što smo znali na proljeće, prenosi Jutarnji.

– Sjetimo se da smo se proljetos nadali da će bolest pokazivati sezonstvo onako kao što ga gripa pokazuje i da će “nestati” s dolaskom ljeta i toplijih dana. To se nije dogodilo. Po meni najveća je zagonetka koliko će trajati imunitet kada se proizvede cjepivo i koliko traje prirodni imunitet, tj. imunitet stečen prebolijevanjem infekcije. Namjerno sam rekla infekcije, a ne COVID-19 bolesti jer se čini da ima mnogo asimptomatskih vironoša i da oni imaju udjela u širenju infekcije. Njihov organizam je u kontaktu s virusom i imuni sustav reagira, što bi trebalo značiti imunitet. Također, ako ste primijetili, nisam rekla “ako”, nego kada se proizvede cjepivo. Dakle, smatram da je najveća zagonetka hoće li nas to cjepivo kvalitetno štititi i koliko dugo. Radi se o RNA virusu koji je, za razliku od DNA virusa, sklon mutacijama i to usložnjava problem.

Profesorica Mulić kaže da je zabrinjava potencijal pandemije jer se čini da se ovoga nećemo tako lako riješiti. No nadu polaže u cjepiva. – Cjepivo je najučinkovitija preventivna mjera, ali ga treba proizvesti, treba biti sigurno i treba procijepiti veliki postotak svjetske populacije da bi se pandemija obuzdala. Ako čekamo da se prokuži svekoliko čovječanstvo, tj. prirodno preboljenje infekcije, dugo će trajati i bit će mnogo žrtava.

Jesen donosi nove nepoznanice i probleme jer će paralelno kolati i covid-19 i gripa, a zatvaranje kakvo smo imali na proljeće više nije opcija.

– Moramo naučiti živjeti, raditi i boriti se s covidom-19. U hladnijem dijelu godine više boravimo u zatvorenom prostoru. Epidemiolozi znaju da je veliki broj ljudi u zatvorenom prostoru idealna situacija za širenje respiratornih infekcija. Mislim da smo svi naučili da se COVID-19 širi kapljicama koje izlaze iz dišnog sustava oboljele ili inficirane (besimptomne vironoše) osobe i ako morate raditi ili boraviti u takvim situacijama, a imate recimo među studentima asimptomatskog vironošu, onda je jedini način da se zaštitimo onako kako nam stručnjaci uporno ponavljaju: da nosimo maske (ne samo reda radi), da poštujemo preporučenu fizičku distancu i da redovito peremo i dezinficiramo ruke.

Profesorica kaže da se na dva zdravstvena fakulteta na kojima radi poštuju sve mjere. No isto se ne može reći i za treći, nezdravstveni fakultet na kojem isto predaje.

– Tu imam prilike vidjeti da ljudi ne razumiju ili ne žele razumjeti važnost nošenja maski, pa se onda maske nose pro forma, ne pokriva se nos, ‘meljaju‘ se po džepovima, bacaju po parkiralištima i slično. Mislim da ne znaju (a ima i kolega koji nisu zdravstveni radnici, pa to ne razumiju) da ja nošenjem maske štitim njih, a oni nošenjem maske štite mene. Ako ja štitim njih, onda imam puno pravo tražiti da i oni štite mene. Proces i odgovornost je uzajamna. Svi smo odgovorni, ili bismo trebali biti.

Još je jedan problem ‘iluzija neranjivosti’ kod nekih studenata koj imisle da njima neće biti ništa.

– Zaboravljaju pritom da kući mogu donijeti infekciju i tako nauditi ukućanima do te mjere da stariji, bolesni članovi završe u bolnici, da ne kažem da umru. Zabrinjava me što se i neki kolege profesori ponašaju slično i gotovo rugaju s provođenjem protuepidemijskih mjera. Mislim da je to iz čistog neznanja i lijenosti da se nešto pročita i nauči, a ako se tome doda i doza bahatosti, stvar postaje zabrinjavajuća, kaže Mulić koja podržava sve mjere nadležnih stručnjaka i poziva na cijepljenje protiv gripe jer će se, tvrdi, stvar s dolaskom zime zakomplicirati.

U društvu, barem se tako čini, sve više jača tzv. antivakserski pokret kojeg mahom promoviraju ljudi koji za to pitanje uopće nisu stručni. Stav doktorice Mulić o tome je jasan.

– Cijepljenje je najučinkovitija preventivna mjera, i tu nema dvojbe. Oni koji duže pamte znaju koliki su problem bile npr. velike boginje, difterija, dječja paraliza i tuberkuloza, a sve je riješeno cijepljenjem. Velikih boginja više nema u svijetu, što je postignuto zahvaljući dvjema činjenicama: učinkovitom cjepivu i činjenici da je čovjek bio jedini domaćin virusu. Virusa velikih boginja nije bilo u divljim ni domaćim životinjama. S obzirom na to da se ovdje radi o virusu čiji domaćin (životinja) živi u prirodi, nećemo se, i pod uvjetom da nam na raspolaganju bude učinkovito cjepivo, riješiti virusa. Eradikacija neće biti moguća. Izvor zaraze, odnosno domaćin ovog virusa je divlja životinja, a to nemate pod kontrolom. Ne možete pobiti sve šišmiše u svijetu. A što ako osim šišmiša ima još i drugih domaćina odnosno rezervoara i izvora zaraze?

Profesorica Mulić kaže i kao se u nedostatku cjepiva služimo općim preventivnim mjerama koje ovise o prirodi bolesti. Ako se neka bolest prenosi zrakom, to gore, jer svi moramo disati, izjavila je Mulić koja smatra da uzročnik covida-19 nije umjetnog porijekla.

– Čitala sam intervju s profesoricom Gligić. Ona vjeruje da je to prirodnožarišna infekcija. Sklona sam pridružiti se njezinu mišljenju. Tijekom Domovinskog rata radila sam na suzbijanju epidemije prirodnožarišne bolesti koja se zove hemoragična groznica s bubrežnim sindromom (“mišja groznica”) koja se dogodila na jednom lokalitetu na Dinari. Izvor i rezervoar zaraze su mali mišoliki glodavci u prirodi. Tada je oboljelo više od 100 pripadnika Hrvatske vojske. U literaturi sam pročitala da je i druga strana imala istu epidemiju (što je logično jer su i oni upali u prirodno žarište). Hemoragična groznica s bubrežnim sindromom ne širi se interhumano – s čovjeka na čovjeka. Kod uzročnika covid-19 to nije slučaj, virus se širi kao kapljična infekcija i to je ono što me zabrinjava. Ne znam kako ćemo ga se riješiti ako ne bude učinkovitog cjepiva. Ne mislim da je virus “utekao iz laboratorija”, iako je već bilo takvih situacija u povijesti, a sve su (nadam se) naknadno otkrivene, dokazane i objavljene. Ostavljam ipak malu mogućnost da se moglo i takvo što dogoditi, kaže.

Smatra i da je velika vjerojatnost da ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom.

– Bolest je ozbiljna, mlađi rjeđe obolijevaju, ali mogu biti asimptomatske vironoše i izvor zaraze. Stariji i već bolesni mogu umrijeti zbog infekcije covid-19. Nemojte misliti da vas to neće ili da vas se to ne tiče. Tiče se svih nas, svi trebamo biti odgovorni, nositi maske na odgovarajući način, ne bacati ih unaokolo, držati fizičku distancu, prati i dezinficirati ruke. Ne zaboraviti da pranje ruku prethodi učinkovitoj dezinfekciji. Dezinficijens teško može zamijeniti sapun i vodu, on se upotrebljava da se upotpuni proces pranja ruku ili kada nismo u mogućnosti prethodno oprati ruke. Ruke treba detaljno oprati. Korištenje vode bez sapuna nije dostatno. Uvijek kad god možete otvorite prozore, prozračite prostoriju jer i ako netko ima asimptomatsku infekciju, ventiliranjem ćete razrijediti koncentraciju virusa i bar tako smanjiti infektivnu dozu, rekla je profesorica Mulić za Glas Slavonije.

Facebook Komentari