Nalazimo se u situaciji bez presedana. Posljednjih mjeseci više ne vrijede ustaljena pravila i ne možemo nastaviti poslovati onako kako smo to radili prije krize. Ova je situacija pravi test liderstva za uprave kompanija jer je većina strategija za 2020., na kojima se zadnjih godinu-dvije radilo, s pojavom crnog labuda COVID-19 pala u vodu. Tvrtke koje će ovu krizu iskoristiti kao katalizator promjene, za koju bi inače trebalo nekoliko godina, iz nje će izaći jače, a one koje strah i otpor promjenama paralizira, izaći će oslabljene ili, u najgorem slučaju, neće preživjeti.
Ljudi od lidera žele mnogo toga – inspiraciju, viziju, osjećaj sigurnosti, hrabrost, jasnu komunikaciju… Međutim, sve to pada u vodu ako lideru nedostaje autentičnosti, ako ne shvaća da je njegova uloga u funkciji služenja organizaciji, a ne suprotno, i ako nema sposobnost empatije.
Autentičnost
Engleski izraz “walk the talk” najbolje opisuje ovu esencijalnu karakteristiku lidera. Hrvatska bi inačica bila “radi ono što govoriš”. Jednom riječju “walk the talk” u hrvatskom se prevodi kao autentičnost, vjerodostojnost ili dosljednost. Niti jedan izraz nije savršeni prijevod, no autentičnost je najbliže ideji. Ako lider nije autentičan, on na neki način obmanjuje svoje kolege i dugoročno ne može zadobiti njihovo povjerenje. Kao što je Abraham Lincoln rekao: “Možeš obmanjivati mnogo ljudi neko vrijeme, neke ljude cijelo vrijeme, ali ne možeš obmanjivati sve ljude svo vrijeme”. Lider mora imati jasan set vlastitih vrijednosti, transparentno ih komunicirati u svojoj organizaciji te svakodnevnom svojim ponašanjem pokazivati kako te vrijednosti funkcioniraju u praksi. Primjerice, ako je CEO zacrtao digitalnu transformaciju kao smjer kretanja tvrtke, onda upravo on ispred svih mora prihvaćati uporabu digitalnih alata, poticati promišljanje kako povećati učinkovitost operativne kralježnice korištenjem digitalnih platformi i podataka te kakve se digitalne ponude mogu predstaviti klijentima. Suprotno tome, ako CEO zagovara potrebu digitalne transformacije, a istovremeno aktivno ne koristi gotovo nijedan digitalni alat i očekuje da će novozaposleni Chief Digital Officer napraviti digitalnu transformaciju, to nije primjer autentičnog lidera i svojevrsna je obmana. I naravno, takav pokušaj digitalne transformacije osuđen je na propast.
Poniznost
Poniznost je pojam koji se u posljednjih nekoliko godina često ističe u liderstvu, a može se interpretirati na različite načine. Redovito se poniznost miješa s krotkošću, što uzrokuje popriličnu konfuziju. Krotkost se odnosi na način komunikacije, prihvaćanje tuđeg autoriteta i općenito ponašanje, dok poniznost implicira duboku vjeru u postojanju neke više instance od nas samih zbog koje smo spremni na žrtvu – svojeg vremena, novca, intelekta, a u ekstremnim slučajevima i svojeg života. Martin Luther King jednom je prilikom rekao: “Ako nisi otkrio nešto za što si voljan umrijeti, onda nisi sposoban živjeti.” Vjerujem da svaki lider traži takvu inspiraciju i svrhu kakvu je imao Martin Luther King. Iako će ju tek neznatan broj ljudi naći, ono što svaki lider treba shvatiti jest da se u liderstvu ne radi o njemu, njegovom uspjehu i ostvarenju njegovih ciljeva. Lider treba služiti kao inspiracija, dati viziju, potaknuti na angažman i osigurati organizacijsku klimu koja će biti temelj za razvoj svakog pojedinca. Ako osoba koja vodi organizaciju duboko u sebi smatra da je ona sama centar organizacije i da su svi drugi tu zbog nje, onda takva osoba nije lider i ne može dugoročno uspješno voditi organizaciju.
Empatija
Empatija je još jedan termin koji često čujemo i koji se interpretira na različite načine. Empatija na koju se ovdje misli je sposobnost “ulaska u tuđe cipele” i prepoznavanja stvarne potrebe osobe. Kroz otvorena pitanja i strpljivost potrebno je probiti se kroz ono vanjsko i površno, shvatiti što stvarno muči zaposlenika ili klijenta te ga osnažiti u rješavanju problema. Uspješni lideri današnjice sve više koriste coaching pristup naspram autoritarnog i autoritativnog pristupa. Upravo zato je važno postavljati pitanja, a ne pretpostavljati. Primjerice, ako kvalitetan i tvrtki vrijedan zaposlenik informira svog nadređenog da odlazi iz tvrtke zato što je negdje dobio 30% veću plaću, ne treba uzeti zdravo za gotovo činjenicu da je plaća razlog odlaska. Razgovor s tim zaposlenikom treba iskoristiti kako bi se kroz otvorena pitanja saznalo što zaposlenika zapravo muči. U najboljem slučaju, možda će organizacija uspjeti zadržati kvalitetnog zaposlenika. U najgorem slučaju, kvalitetni zaposlenik će napustiti tvrtku, ali lider će osvijestiti korisne informacije o kompaniji i o sebi te ih potencijalno primijeniti u nastavku poslovanja.
Autentičnost, empatija i poniznost omogućavaju lideru agilnost, vodstvo organizacije kroz velike promjene i mijenjanje onog najtežeg – organizacijske kulture. Autentičnost osigurava da lider svojim ponašanjem sustavno promiče organizacijske vrijednosti, empatija mu omogućava opipati bilo organizacije, a ponizan stav osigurava lideru da služi svojoj organizaciji. Upravo su ovo tri glavne karakteristike inspirativnih lidera današnjice koje svatko od nas već danas može primijeniti jednako, u privatnom i poslovnom životu, piše Poslovni.hr
