Većina ljudi za sebe bi rekli da su gurmani, no postoji i ona manjina koji jedu doslovno da prežive – nemaju omiljene obroke i hrana im nije visoko na listi prioriteta. Znanstvenici su objasnili što ih to čini takvima.
I dok neki veliku pažnju posvećuju prehrani te se moraju dobro pomučiti kako bi došli do željene kilaže ili je zadržali, drugi su čitav život vitki i s time se ne opterećuju. Je li riječ samo o dobrom metabolizmu? Možda kod nekih, no postoje i ljudi koji doista ne osjećaju glad, barem ne onakvu kakvu većina nas poznaje.
Ljudi koje je obuhvatilo istraživanje nisu cijeli život bili mršavi, ne zbog neobičnog metabolizma, nego zato što ih naprosto za hranu nije previše briga. Nikada nisu puno jeli, nikada nisu bili opsjednuti narednim obrokom, piše Gina Kolata za The New York Times kao uvod u otkriće britanskih istraživača zašto je tome tako.
Nije nam metabolizam kriv za debljanje, već apetit
Ispalo je da ti ljudi u svojoj DNK nose mutaciju koja guši apetit. Posljedica je to da takvi ljudi rjeđe dobivaju dijabetes ili srčane bolesti.
Istraživanje se temelji na podacima iz britanskog Biobanka o pola milijuna ljudi u dobi između 40 i 69 godina čije se zdravlje pratilo tijekom nekoliko godina. Drugo istraživanje u istom žurnalu koristilo je podatke iz iste skupine ljudi kako bi donijelo zaključke o genetskoj predispoziciji za pretilost, pišu 24sata.
Oba istraživanja zajedno, pokazalo se, otkrivaju da postoje biološki razlozi zašto neki ljudi muku muče s tjelesnom težinom, dok drugima to uopće nije problem, te da razlog često nije metabolizam, nego puki apetit ljudi.
Ljudi skloni debljanju češće osjećaju glad nego oni skloniji biti prirodno vitki. Istraživanje su proveli Sadaf Farooqi i Nick Wareham sa Sveučilišta Cambridge. Ključno za otkriće bilo je proučavanje gena MC4R i to što se ovim problemom Sadaf Farooqi bavila čak 20 godina.
Blagodati i križevi genetskih mutacija
Ona se zanimala zašto su neki ljudi deblji, a ne zašto su neki mršaviji, da bi na kraju ispalo da mutacije u tom genu uzrokuju šest posto pretilosti kod djece. Znanstvenici su utvrdili čak 300 mutacija i one sve skupa uništavaju sposobnost osjećanja sitosti nakon obroka.
U normalnim okolnostima čovjek osjeća glad, jede, najede se, gen MC4R se isključuje i čovjek se osjeća sitim. Mutacije, međutim, sprečavaju gen da se aktivira u odgovarajućem trenutku. Posljedica može biti to da takve osobe uvijek osjećaju glad ili barem apetit, jer se gen nikada ne isključuje.
U novoj studiji dr. Farooqi je utvrdila da kod prirodno vitkih ljudi MC4R nikada nije uključen, nikada ne osjećaju neku posebnu glad i naprosto puno manje jedu.
“Smatramo da je ključ u regulaciji osjećaja gladi i sitosti. Posvuda je hrana. Ako ste malo gladni, a netko na sastanku pred vas stavi pladanj s krafnama, hoćete li se poslužiti”, slikovito je opisala Cecilia Lindgren s Oxforda, profesorica genske endokrinologije i metabolizma.
