Život s Vlastom: Ne razočaraju vas ljudi, već vaša neostvarena očekivanja

Piše: Vlasta Janton

Vjerujem da se niste jednom ili dva puta razočarali u neke osobe, u njihove postupke ili bolje rečeno njihova nepostupanja. Razočarali ste se u sve ono u što ste vjerovali da vam se kod tih osoba ne može dogoditi. Izdaja ili prevara, laž ili manipulacija, sve to bilo vam je na početku strano kod tih ljudi.

Vjerovali ste kako su oni osobe od povjeravanja, osobe poput vas, osobe koje ne bi izdale, ranile, povrijedile, lagale. No, najednom se situacija okrene. Nož u leđa vam najčešće zadaju upravo te osobe kojima ste poklonili svoje povjerenje, svoju intimu, svoje tajne. Izdali su vas. I to na najgori mogući način.

Kažete kako su vas razočarali. No kad dublje pogledate razočaralo vas je što ste se vi toliko dali a zauzvrat ste dobili sve ono što niste zaslužili. Niti blizu. Na svu vašu odanost, lijepe riječi, postupke, potpore vi ste dobili pljusku. I to toliko snažnu da se dugo vremena ne možete oporaviti. I to samo zato jer ste mislili da su te osobe poput vas, očekivali ste od njih sve ono što ste im i sami davali.

Vjerovali ste da je odnos dvosmjerna ulica. Takva bi ustvari trebala i biti, no ponekad nas izigraju. Ponekad je neki odnos cesta u jednom smjeru. Saznamo to na gorak način. Naša očekivanja su nam otvorila oči, pokazala nam da nikada ne trebamo očekivati od drugog ono što smo mu i sami spremni dati.

Ne očekuj, daj ako te usrećuje, daj ako želiš pomoći, daj jer misliš i želiš da nekome bude bolje. Ali ne očekuj to isto od te osobe nazad. Davanje s očekivanjem nije davanje. To je kalkulacija. Ako nekog voliš daj mu ono što osjećaš da bi mu volio dati, možda to isto dobiješ nazad, a možda i ne. Nitko ti nije ništa dužan u životu. Nikoga ne možeš natjerati da te voli, da bude uvijek za tebe tu, da ti bude podrška, da te sluša, da te grli, da ti pomaže kada ti je najteže. Od nikog to ne možeš očekivati. Ali sigurna sam da to u životu dobiješ od puno ljudi, i što sam još sigurnija, od onih od kojih to nisi očekivao. Od onih na koje bi zadnje pomislio da će za tebe biti tu. Uvijek pomogni kada to možeš, ali ne očekuj da će ti to biti vraćeno. Jer ćeš se samo razočarati.

Koliko ste puta pomislili kako ste nekom pomogli, kako ste za nekog bili tu a sada vas ta osoba niti ne vidi, okreće vam leđa, kako vam sada ta osoba ne želi pomoći kada vama treba, a vi ste se toliko puta bezuvjetno davali? I onda se razočarate. Po ne znam koji put. Očekivanja su ta koja razočaravaju. Ne ljudi. Očekivanja da će i drugi biti poput vas, da će i drugi pomoći kada vam je najteže, da će i drugi cijeniti ono što ste vi učinili za njih. Ali, s druge strane postoje ljudi koji cijene sve što ste za njih učinili i poštuju to, pokažu vam da i vi na njih možete računati kada vam god ustreba. No ti su ljudi puno rjeđi. Ali postoje. Ima ih u vašem okruženju i sigurno ih poznajete. I to je ono što vas drži u uvjerenju da svijet još uvijek nije postao mjesto gdje su svi otuđeni, hladni, neprijateljski raspoloženi.

Stoga, nikada ne očekujte. Dajte. Ako možete. Kada možete, koliko možete. Ali ne očekujte da vam se to od istih ljudi vrati. Vjerujte, vratiti će vam se sigurno. I to dvostruko. Uvijek se vrati. Ali ne od istih ljudi kojima je dano, već od onih od kojih biste to najmanje očekivali. Uvijek vas netko gleda, uvijek vas netko prati na vašem putu, vraća vam ono što ste kroz život davali, i nagradi vas. Uvijek vas nagradi. No rijetko od onih od kojih to očekujete. Ali vas nagradi. Ne očekujte da vas ljudi daruju osmijehom, lijepom riječju, zagrljajem, toplim pogledom samo zato što ste vi to njima dali. Nije do vas. Do njih je. Uvijek je do njih. Uvijek.

Facebook Komentari