Dijabetes je četvrti ubojica kada govorimo o bolestima u Hrvata. To je postao i ozbiljan problem na globalnoj razini – procjenjuje se da bi za 20 godina moglo biti više od 640 milijuna oboljelih. Brojke rastu, a mi imamo i ovdje konstantni domaći problem nedostaje dijabetologa.
Sandra Kerin iz Zagreba svaki dan mjeri šećer i daje si inzulin. “Dva dana možeš raditi iste stvari, jedan dan će biti super, a drugi dan ne znaš jednostavno zbog čega je ili visoki ili niski”, kaže. S tim se živi. Na liječenje dijabetesa koji je četvrti ubojica u Hrvatskoj trošimo 4 milijarde kuna.
“Jako puno ima komplikacija i velik dio novaca koji se troši iz HZZO-a na dijabetes ide na komplikacije”, otkriva Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga.
Pokazuje to i primjer jedne mlade pacijentice iz Istre.
“Ona je obilazila ambulante mjesec dana radi flegmone palca i sve je završilo u Vinogradskoj sa sepsom gdje smo se prvih mjesec dana borili sa sepsom da preživi, a nakon toga se moralo pristupiti amputaciji stopala”, rekao je Milan Vrkljan, predsjednik Nacionalnog povjerenstva za strategiju liječenja dijabetesa.
Najstrašnije je da je djevojka ostala bez stopala, a uz to troškovi takvog liječenja su vrlo veliki.
“Trošak jednog takvog liječenja mogao je biti 74 kune koliko košta antibiotik da je to na vrijeme prepoznato. Trošak ovog liječenja je mjesec i pol dana ležanja u bolnici s amputacijom i to sve će se popeti na oko 500.000, a ta pacijentica ostaje za cijeli život invalid”, napominje Vrkljan.
A to nema cijenu.
U planu je formiranje centara za dijabetes u županijskim centrima u kojem bi bila po dva dijabetologa, educirana sestra i nutricionist koji bi pacijentima u dnevnoj bolnici davao savjete. Problem je nedostatak dijabetologa.
“Mi imamo u Dubrovniku samo jednog dijabetologa. Imate u Gospiću samo jednog dijabetologa, imate u Kninu samo jednog dijabetologa”, upozorava Vrkljan.
Problem kod dijabetesa su i rizični čimbenici koji ga uzrokuju.
“To su debljina, tjelesna neaktivnost, nepravilna prehrana, pušenje, alkohol, visok krvni tlak i masnoća u krvi”, kaže Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja HZJZ.
Puno toga može se spriječiti brigom o sebi.
Veliki planovi
Osnivanje centara zvuči sjajno na papiru, no kako se to planira izvesti ako nedostaje liječnika, odgovorio je predstojnik SK Vuk Vrhovec Dario Rahelić. Napominje kako je uvijek problem s nedostatkom liječnika, medicinskih sestara i osoblja.
“Međutim, Vuk Vrhovec ima 33 liječnika, od toga 23 dijabetologa i još planiramo raspisati specijalizacije”, napominje.
Objasnio je kako će to postići. “Stvaranjem stimulativnog okruženja, stvaranjem centara izvrsnosti, kliničkih i znanstvenih. Raspisivanjem specijalizacija i stvaranjem uvjeta da mladi ljudi mogu napredovati, znanstveno, da budu kliničari, da budu zadovoljni na svom radnom mjestu, da dobiju specijalizaciju koju žele. To je ključ uspjeha”, uvjeren je.
Otkriva koji je značaj registra oboljelih i što će on donijeti.
Registar oboljelih
“Donijet će jako puno, jer ćemo moći pratiti ishode liječenja. Bez toga ne znamo kako kojeg pacijenta liječimo. I pacijenti će moći, kada budu u Dubrovniku ili Kninu, imati bazu što mu se dogodilo kada je primjerice bio u posjetu Zagrebu ili nekom drugom centru. To je pomoć zdravstvenim radnicima, pacijentima, ali i zdravstvenom sustavu, da možemo planirati daljnje akcije”.
Samo 100 pumpica za mjerenje šećera se odobri preko HZZO-a. Oni koji imaju TIP2 šećer senzore uopće ne mogu ni dobiti, a to je 90% oboljelih.
Rahelić napominje kako je u tijeku prikupljanje podataka koje su potrebe godišnje. “Kad budemo imali konkretne podatke tada će i HZZO, zajedno sa strukom i Ministarstvom zdravstva donijeti odluku koliko je potrebno i na koji način treba to riješavati”, kaže, piše dnevnik.hr.
