Tko su Mi, a tko Oni već 75 godina: Oni nisu ginuli, ginuli su drugi, oni nisu odlazili u bespuća trbuhom za kruhom jer kruh je tražio njih

Piše: Ante Rašić

Podjela iz čuvene rečenice bivšeg premijera i sadašnjeg predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića ocrtava stanje hrvatskog društva, kako psihološko, socijalno, a ponajviše emotivno. Ta izreka najbolje ocrtava podjelu u hrvatskom društvu, koja nije od jučer, ona egzistira desetljećima.

Tko su Oni, a tko Mi.

U Hrvatskoj postoje ljudi s dva različita sjećanja, dvije različite memorije, s dva različita mentalna sklopa. Ta dva mentalna sklopa svaki ima svoje sjećanje, sjećanja koja su stvorena, ona nisu stvarna, ona su utisnuta u kolektivnu memoriju, nečija su fluidna, a nečija tvrda, uklesana i neizbrisiva. U Hrvatskoj skoro 75 godina traje podjela na Mi ili Oni. Traje borba za očuvanje statusa i privilegija s jedne strane i borba za istinom, otrežnjenjem i čistoćom povijesti, slobode osjećaja, misli i dijela.

Skoro 75 godina jedni vladaju na ovaj ili onaj način hrvatskim društvom, njegovom kolektivnom sviješću, čuvajući poluge vlasti u državi bez obzira koja je politička opcija formalno na vlasti. Cijelo to vrijeme oni žive u svom svijetu, za većinu hrvatskog naroda nedodirljivim. Devedesetih godina na kratko su se osjetili ugroženim, osjetili strah, ugrozu njihovih privilegija no tada su na pruženu ruku pomirenja reagirali tako da su tu ruku iščupali iz ramena , postali još bahatiji i žešći u zaštiti svojih privilegija.

Ne, oni nisu dizali kredite da bi stvorili sebi dom. Njima je dom osigurao gospodar, a gospodari su se mijenjali, bili su crveni, žuti, plavi, ali oni su ostajali. Oni nisu ginuli, ginuli su drugi, oni nisu odlazili u bespuća trbuhom za kruhom jer kruh je tražio njih. Ni danas njihova djeca ne odlaze trbuhom za kruhom, kruh za njihovu djecu osigurali su gospodari iz dubina.

Ne postoji poluga vlasti, obrazovanja, kulture, gospodarstva u koju nisu pustili svoje pipke, a nisu ih pustili slučajno jer kod njih slučajnost ne postoji. Oni svoju moć stvaraju godinama, stvaraju uz pomoć svojih gospodara, oni su samo sluge, izvršitelji nečijih naredbi.

Oni koji su nekada bili u vrhu vlasti, vlasti koja se brutalno obračunavala sa svojim neistomišljenicima ili jednostavno Onima, danas su uvaženi gospodarstvenici.

Stvarali su i još stvaraju svoja poslovna carstva kapitalom sumnjiva porijekla, objavljuju im se biografije kao velikim državnicima. Oni su zabranjena tema za novinare i medije, oni su jednostavno – Mi.

Svijet slavi 30 godina od pada Berlinskog zida, zida koji još jedino u Hrvatskoj ima temelje iako je dobrano drži. Drže ga oni kojima taj zid simbolizira moć, blagostanje, sigurnost. Hrvatska treba pročišćenje, prije svega pročišćenje mentalnog sklopa cijelog njenog društva da se riješi te kaljuže, gliba iz kojeg nikako ne može izaći.

Nikakav gospodarski rast, nikakvu politička sigurnost nije moguće ostvariti niti vratiti osmijeh na lice hrvatskog čovjeka, bar na lice one šutljive većine nije moguće ostvariti bez pročišćenja. Dokle u Hrvatskoj ne bude istine, i povijesti koju neće pisati drugi, dokle se mrtvi ne izjednače i krivci osude do tada će u Hrvatskoj ideologija biti ispred blagostanja, ali bez očišćenja ideologije ne može biti ni blagostanja.

Znate li priču o Marku, ne znate, onda o Marku drugi put jer Marku je bila sudba, isto kao i većini Hrvata.

VIDEO Dr. Rado Pezdir je u arhivi proučavao udbaške poslove u Jugoslaviji, riječki dio je bio najgadniji, bilo ih je i oko NK Rijeke

Facebook Komentari