Autor Zoranizama pokrenuo stranicu „Normalno“: Jedini normalan put fikusa do Botaničkog vrta je preko abnormalnog Mosta zaljubljenih

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Autor Zoranizama u ponoć je (06/11/2019) pokrenuo stranicu na međumrežju na kojoj je središnji poklič ili deviza kampanje „Normalno“ (https://normalno.hr/).

Postoji rubrika u kojoj tkogod želi može napisati što drži normalnim. Zvuči normalno. No pričekajmo one koji se predaju pitoresknim, raritetnim i idiosinkratičnim (kriminalnim, gospodarskim, pravosudnim, privatnim, seksualnim i sl.) ne- ili ab- normalnostima da pod pseudonimima počnu pisati što je njima „normalno“, jer oni se uglavnom bude kasnije i od autora Zoranizama.

Mogli bismo se zateći u augustinovskoj dilemi vremena jer dotad smo znali što je normalno, ali nakon što smo posjetili autorovu stranicu i pokušali napisati komentar više ne znamo. Počinjemo grozničavo pretraživati rječnike. Normalno nije ono što čini većina zajednice, stabilan srednji sloj ili ono što je stvar opće kulture, znanja ili zdravog razuma. Normalno je norma ili usklađeno s mjerom, a dolazi od lat. normālis što znači napravljeno u skladu pravim kutem, a to pak od norma što izvorno znači stolarski kutomjer, dakle, načinjeno pod pravim kutem, pravilno. Normalno je polarni pojam i nema sadržaja bez eliminacije nenormalnog, jer ako je sve normalno, onda ništa nije normalno.

Pod pretpostavkom kako je neki prosjek EU normalan, Hrvatska je očito ne- ili ab-normalna. Abnormalna je dominantno i većina svega što se u njoj svakognjevno čini ili je direktno abnormalno ili je ovisno o abnormalnom (opišite vlastiti radni dan).

Podučeni od Frankla znamo kako je „abnormalna reakcija u abnormalnim okolnostima nerijetko jedina normalna stvar za učiniti“, a ako je tako, onda je stranica „Normalno“ abnormalna.

Rečeno vodi pitanju – Jesu li rasprave potencijalnih predsjedničkih kandidata o nogometnim klubovima, Željeznim zavjesama, osobnim imenima i prezimenima itd. najgore ili najabnormalnije što nam se moglo dogoditi? Hrvati izabiru fikusa, a ne predsjednika.

Što fikusa čini fikusom. Ako se za ovu priliku ostavimo botanike, čak i laičkim prelistavanjem ustava sve ćemo ovlasti podijeliti u tri skupine: stvarne, kičaste i proceduralne.

Stvarne izvršne ovlasti predsjednika su sljedeće i njih se nije koristilo niti se njima utjecalo na gospodarska i pravosudna pitanja države: ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade, može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja i može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi. Među ostale stvarne izvršne, ali u srži vojne, ovlasti također nikad upražnjavane spadaju i sljedeće: odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti i usmjerava rad sigurnosnih službi.

Kičaste ovlasti su one diplomacije, reprezentacije, oglašavanja ili kako vam drago, a za čije korištenje niti približno nije moguće utvrditi nadilazi li njihovo korištenje njihove troškove. Među njih spada to da: predstavlja državu u inozemstvu, s Vladom surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija i prima vjerodajnice i opozivna pisma šefova misija.

Proceduralne ovlasti su one poput: brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje raspisuje referendum u skladu s Ustavom i povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika.

Analizom je vidljivo kako su stvarne izvršne ovlasti najmanje, a niti to malo nije se koristilo usprkos ogromnim gospodarskim (demografskim, protutržišnim) i pravosudnim problemima države. Nasuprot stvarnima, kičaste ovlasti su puno veće i koristiti ih se uzduž i poprijeko bez minimalno pregledne procjene troškova i dobrobiti. Na koncu, proceduralne su poput svijeta, „takve kakve jesu“. Iz navedenog slijedi da je to ono što predsjednika čini fikusom.

Ako je izbor predsjednika toliko nevažan, no nitko tu službu ne želi dokinuti kako što su dokinute i mnoge druge u koje su se mnogi kleli, onda su rasprave o nogometnim klubovima, Željeznim zavjesama, osobnim imenima i prezimenima itd. ne najnenormalnije nego najnormalnije i ne najgore nego najbolje što nam se moglo dogoditi (s nadom kako i od najboljeg postoji bolje), ali Achtung! jer je jedini normalan put fikusa do Botaničkog vrta preko abnormalnog Mosta zaljubljenih.

Facebook Komentari