Analiza: Ako Škoro dođe na Pantovčak klavijaturist i bubnjar mogu biti njegovi savjetnici, moraju od nečeg živjeti

Piše: Ante Rašić

Teško je doći do odgovora na prvo pitanje posljednjih nekoliko dana, ali je jasno koga koštaju. Koštaju porezne obveznike jer pod krinkom „besplatnosti“ Škoro intenzivno nastupa širom Hrvatske.

„Produkcijski troškovi“ koje Škori plaćaju gradovi i općine premašuje i nekoliko desetaka tisuća kuna, a novac ide iz općinskih i gradskih ili proračuna turističkih zajednica. I ništa tu ne bi bilo sporno, takvih je koncerata bilo prije i bit će i poslije Škore, da nije Miroslav Škoro s estrade odlučuju prošetati i politikom. I to ne bilo kako, nego jasno ističući svoju kandidaturu za predsjednika države.

Tako je Škoro danas više predsjednički kandidat nego što je pjevač i zabavljač, iako pokušava sve svoje aktivnosti staviti pod zajednički nazivnik.

Nedavno je zbog „koncerta koji se odužio“ u zadnjem trenutku otkazao televizijsko gostovanje, a u eter poslao svog novoimenovanog komunikacijskog stručnjaka Matu Mijića da opravda njegov izostanak.

Opravdao je i njegovo šetanje iz s pozornicu u politiku i obratno i to ovim riječima:

“On se time ne zabavlja, on se time bavi na tržištu, radi za sebe, obitelj, a s njim je tim ljudi koji također rade i kojima je to posao. Vjerojatno će koncerti biti održavani do datuma kada su zakazani, a mislim da su posljednji u listopadu, osim ako neki ne otkaže. On mora nastaviti raditi, zbog prehranjivanja obitelji ljudi s kojima radi, koji su u produkciji, u bendu, mora nastaviti održavati koncerte koji su isplanirani zbog publike i klubova s kojima je sve dogovorio”- rekao je Mijić sredinom srpnja za N1 televiziju.

I ništa sporno nije bilo u ovoj izjavi sve do jučer dok se nisu naslovnice portala i televizijski portali užarili od ekskluzivnih vijesti kako Škori načelnici i gradonačelnici s HDZ-ovim predznakom otkazuju besplatne koncerte.

On je baš htio besplatno pjevati, a HDZ mu ne da. Uzima mu besplatan kruh iz ruku, uzima i članovima njihovog banda koji moraju nastaviti besplatno raditi zbog prehranjivanja svojih obitelji, kako je rekao Mijić.

A kako će članovi banda prehranjivati obitelj ako Škoro postane predsjednik i hoće li i dalje u fušu nekad pjevati još nije poznato. Možda bi u toj situaciji iz politike šetao na estradu ili bi dobili „Band s Pantovčaka“? Jer, ako pjevač može biti predsjednik onda i klavijaturist ili bubnjar mogu biti njegovi savjetnici jer kako kaže i sam Škoro – moraju ljudi od nečega živjeti.

Škoro je koncertnu turneju ugovarao, možemo reći i s figom u džepu. Početkom godine ugovorio je nastupe koji se terminom ozbiljno približavaju vremenu kampanje i to širom Hrvatske, a nekoliko mjeseci nakon toga objavio da bi sad ipak bio predsjednik. Da je plan unaprijed osmišljen jasno je kao dan jer u vrijeme prosinca kada se očekuje službena kampanja nije ugovorio ni jedan koncert. A svi znamo da je prosinac i predblagansko vrijeme idealno za koncerte. Znao je to i Škoro svake godine – do ove. Sasvim slučajno.

Ne spominje nitko produkcijske troškove koje bi iste te općine i gradovi trebali platiti iz vlastitog proračuna, nego se pozivaju na Škorino ustavno pravo na rad. Ni slova o ustavnom pravu gradonačelnika i načelnika kao ni o njihovoj moralnoj obvezi prema građanima koji možda i ne žele političara na pozornici.

Pojašnjava Mijić dalje da on nije političar na pozornici nego pjevač: “On je po tome doista jedinstven kandidat. To što je glazbenik i po tome nacionalno prepoznatljiv, čini ga jedinstvenim, ali kampanja još nije ni počela. Ne šalje političke poruke na koncertima, tako da je ta promjena percepcije doista potpuno neopravdana.”

Škoro je tako i u Trilju većinu vremena bio pjevač. Prije i poslije koncerta iskoristio je prisutnost medija koji su, ruku na srce, više zainteresirani za Škoru kandidata nego Škoru pjevača pa u javnost poslao nekoliko poruka. No i s pozornice je ušetao malo u politiku. Okupljenim mještanima obećao je spasiti iseljenu Slavoniju iz koje se i sam iselio.

– Kod nas u Slavoniji ima sve manje i manje ljudi. Moji su pokojni roditelji preselili u Slavoniju iz Imotske krajine da bi preživjeli. Sada se moji nećaci iz te lijepe Slavonije iseljavaju isto zbog toga da bi preživjeli. Promijenit ćemo to – kazao je Škoro.

Možda su to riječi neke Škorine buduće pjesme, ali dok ih ne otpjeva ostaju jasna predizborna politička poruka.

Facebook Komentari