DOKUMENT Ustavni sud o povećanju prava na upotrebu jezika i pisma srpske manjine u Vukovaru

Sažetak odluke Ustavnog suda o jeziku i pismu manjina u Vukovaru.

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE
broj: U-II-1818/2016 od 2. srpnja 2019.

S A Ž E T A K

Ustavni sud, na sjednici održanoj 2. srpnja 2019., prihvatio je zahtjev Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta Grada Vukovara klasa: 012-03/09-01/01, ur. broj: 2196/01-01-15-47 od 17. kolovoza 2015. (“Službeni vjesnik Grada Vukovara” broj 7/15.; u daljnjem tekstu: Izmjene Statuta) i Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne službene uporabe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara klasa: 012-03/09-01/01, ur. broj: 2196/01-01-15-48 od 17. kolovoza 2015. (“Službeni vjesnik Grada Vukovara” broj 7/15.; u daljnjem tekstu: Statutarna odluka), te je donio odluku kojom je:

I. IZREKA ODLUKE

A) U odnosu na Statutarnu odluku, Ustavni sud

– ukinuo je članak 5. Statutarne odluke:

u dijelu koji se odnosi na prava vijećnika Gradskog vijeća Grada Vukovara iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine, tako da im se i na njihov usmeni zahtjev (za razliku od ranije propisane pisane forme) mora osigurati na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu dostava svih materijala za sjednicu Gradskog vijeća Grada Vukovara te svih zapisnika sa sjednica Gradskog vijeća bez ikakvih ograničenja koja su bila propisana osporenom odredbom, neovisno o tome jesu li osigurana proračunska sredstva u proračunu Grada Vukovaru za tu namjenu;

– ukinuo je članak 6. Statutarne odluke:

u dijelu koji se odnosi na prava građana iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine, tako da im se i na njihov usmeni zahtjev (za razliku od ranije propisane pisane forme) bez ograničenja (dakle bez ranije propisanog postojanja pravnog interesa) mora osigurati dostava prijepisa na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu cijelog ili zatraženog dijela izvornika pojedinog predmeta, propisa, akta ili isprave, odnosno tiskanje dvojezičnog obrasca, ako je taj predmet rješavan, taj propis, akt ili isprava donesen, odnosno obrazac izrađen u radu vukovarskog Gradskog vijeća ili gradonačelnika, odnosno u postupku pred upravnim tijelima, kao i da im se, za razliku od ranije propisane različite veličine, ispisivanje teksta pečata i žigova osigura istom veličinom slova kao i na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu;

– nije prihvatio zahtjev u odnosu na članak 7. stavak 2. Statutarne odluke kojom je propisano da se kolektivna prava srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara osiguravaju kad se steknu uvjeti sukladno članku 61. stavku 3. Statuta Grada Vukovara, odnosno članku 5. stavku 3. Izmjena Statuta.

B) U odnosu na Izmjene Statuta, Ustavni sud odbio je zahtjev kojim je podnositelj zahtjeva osporavao suglasnost s Ustavom i zakonom:

 članka 5. stavaka 3. i 4. Izmjena Statuta kojima je propisano da Gradsko vijeće Grada Vukovara razmatra u listopadu svake godine dostignuti stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara, te u skladu s raspravljenim i donesenim zaključcima donosi odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima iz kataloga prava predviđenih zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj; te da na temelju odluke iz stavka 3. svake godine, a najkasnije svake druge godine, donosi dopunu Statutarne odluke kojom se pripadnicima srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara priznaju prethodno dogovorena nova prava;

 članka 6. Izmjena Statuta kojim je propisano da se pojedina kolektivna prava srpske nacionalne manjine zajamčena zakonom postupno propisuju na jednom, više, odnosno cijelom području Grada Vukovara;

 članka 7. stavka 2. Izmjena Statuta kojim je propisano da obveze Gradskog vijeća za osiguravanje prethodno navedenih prava pripadnika srpske nacionalne manjine počinju u listopadu 2016.

II. POZADINA SLUČAJA

Ustavni sud, odlukom broj: U-II-6110/2013 od 12. kolovoza 2014. (“Narodne novine” broj 104/14.), ukinuo je u tom postupku osporeni članak 22. Statutarne odluke iz 2013. godine kojom se Grad Vukovar u cijelosti izuzima od primjene odredaba Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina do ispunjenja uvjeta iz članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Ustavni sud odlučivao je istodobno i o zahtjevu Hrvatskog sabora za utvrđenje je li u skladu s Ustavom referendumsko pitanje sadržano u zahtjevu za raspisivanje referenduma Građanske inicijative “Stožer za obranu hrvatskog Vukovara”. U odluci broj: U-VIIR-4640/2014 od 12. kolovoza 2014. (“Narodne novine” broj 104/14. i 130/14.) u kojoj je zabranio predloženo referendumsko pitanje, Ustavni sud, iskoristivši ovlasti iz članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona, izdao je sljedeće naloge:

– obvezao Gradsko vijeće Grada Vukovara da u roku od godine dana u Statutu Grada Vukovara izrijekom propiše i uredi, za cijelo područje odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove područja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma te javnopravne obveze tijela državne i javne vlasti između onih navedenih u Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, za koje smatra da odgovaraju životnim činjenicama i faktičnim okolnostima u Gradu Vukovaru, u opsegu koji ne ugrožava samu bit tih prava, a istodobno uvažava potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara;

– obvezao je Vladu Republike Hrvatske da u roku od godine dana uputi u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz tog Zakona odnosno opstruiraju njegovu provedbu;

– također, odredio je da u razdoblju do donošenja izmjena i dopuna Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina nadležna državna tijela neće provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera.

Tom je odlukom Ustavni sud obvezao Gradsko vijeće Grada Vukovara da u samom Statutu Grada Vukovara izrijekom propiše i uredi gore navedena pitanja (vidi točku 17.1. odluke). Međutim, Ustavni sud prihvaća razloge Gradskog vijeća Grada Vukovara da zbog osobitih okolnosti konkretnog slučaja donese zasebnu Statutarnu odluku o ostvarivanju ravnopravne službene uporabe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara, koja se sukladno članku 5. stavku 2. Izmjena Statuta smatra dijelom Statuta Grada Vukovara.

Nakon toga, Gradsko Vijeća Grada Vukovara donijelo je Izmjene Statuta od 17. kolovoza 2015., koje su stupile na snagu 26. kolovoza 2015. i Statutarnu odluku koja je stupila na snagu 1. siječnja 2016. – a koje su predmetom ove ustavnosudske ocjene.

Ustavni sud je u ocjeni osporenih odredaba Izmjena Statuta odnosno Statutarne odluke pošao od načelnih stajališta i naloga iz odluke broj: U-VIIR-4640/2014.

III. OBRAZLOŽENJE

A) U odnosu na Statutarnu odluku

Članak 5. stavak 1. Statutarne odluke propisuje da vijećnik iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine pisane materijale sjednice Gradskog vijeća na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu može zatražiti samo podnošenjem pisanog zahtjeva, uz točnu naznaku dijelova materijala koje traže.

Ustavni sud ističe da ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina na korištenje svoga jezika i pisma ne smije biti propisano na način koji bi za pripadnika nacionalne manjine stvarao poteškoće i neopravdane dodatne uvjete vezane uz ostvarivanje naprijed navedenih prava, tim više što Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (“Narodne novine” broj 51/00., 56/00. – ispravak i 155/02. – članak 43. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina) ostvarivanje tog prava nije ni na koji način uvjetovano ili podložno ograničenjima. Iz tih je razloga u odnosu na navedena ograničenja Ustavni sud ukinuo članak 5. stavak 1. Statutarne odluke.

Ukinuo je i dijelove stavka 2. članka 5. Statutarne odluke koji određuje da se prava vijećnika iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine na dobivanje pisanih materijala na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu ostvaruju na način da se proračunska sredstva iz godišnjeg proračuna Grada Vukovara odgovarajuće raspodijele po mjesecima sukladno godišnjem kalendaru aktivnosti, pri čemu vijećnici ta prava ostvaruju do iznosa sredstava koji je za tu namjenu osiguran u pojedinom mjesecu.

Takvo propisivanje je u izravnoj suprotnosti sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina kojim je jasno propisano da se sredstva za provedbu tog Zakona i na temelju njega donesenih propisa osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Stoga se prava pripadnika nacionalnih manjina na korištenje svojim jezikom i pismom ne smiju ni ograničavati ni uvjetovati iznosom novca predviđenim u proračunu jedinice lokalne samouprave. Iz tog je razloga odlučeno kao u točki II. izreke.

Iz istih je razloga Ustavni sud ukinuo i dijelove članka 6. stavka 1. Statutarne odluke, kojom je traženje prijepisa dokumenata izrađenih u radu vukovarskog Gradskog vijeća, gradonačelnika ili u postupku pred upravnim tijelima na srpskom jeziku i ćirilici građanima pripadnicima srpske nacionalne manjine u Vukovaru uvjetovano postojanjem pravnog interesa i podnošenjem pisanog zahtjeva. Takav zahtjev građane srpske nacionalne manjine nepotrebno ograničava u ostvarenju njihovih prava zajamčenih Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

U odnosu na članak 6. stavak 2. Statutarne odluke kojim je propisano da u prijepisu predmeta, propisa, akata ili isprave, Grad Vukovar osigurava ispisivanje zaglavlja akata istom veličinom slova, dok će se ispisivanje teksta pečata i žigova istom veličinom osigurati kada se za to steknu uvjeti, Ustavni sud ocijenio je da za takvo “odgađanje” ne postoji nijedan prihvatljiv razlog, a osobito ne takav zbog kojeg bi Gradskom vijeću Grada Vukovara bilo nemoguće ili otežano omogućiti njegovo ostvarivanje. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U odnosu na članak 7. Statutarne odluke kojom se odgađa propisivanje i uređivanje kolektivnih prava srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara, Ustavni sud našao je da, s obzirom na specifičnu sveukupnu povijesno-političku situaciju na tom području, te uzevši u obzir i naloge koje je Ustavni sud dao Gradskom vijeću Grada Vukovara u odluci broj: U-VIIR-4640/2014 od 12. kolovoza 2014., ne postoji razlog zbog kojega bi ovu odredbu trebalo ukinuti, a takav razlog nije naveo ni podnositelj u svojem zahtjevu.

B) U odnosu na Izmjene Statuta

Osporeni članak 5. stavak 3. Izmjene Statuta propisuje da Gradsko vijeće Grada Vukovara u listopadu svake godine razmatra dostignuti stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara te da, u skladu s raspravljenim i donesenim zaključcima, donosi odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima iz kataloga prava predviđenih Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, dok je stavkom 4. istog članka propisano da, s obzirom na donesenu odluku iz stavka 3., Gradsko vijeće Grada Vukovara svake godine, a najkasnije svake druge godine donosi dopunu Statutarne odluke kojom se pripadnicima srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara priznaju prethodno dogovorena nova prava.

Ustavni sud smatra da ni sadržaj ni vremenski okvir osporenih stavaka 3. i 4. članka 5. Izmjene Statuta nisu u nesuglasnosti s Ustavom.

Međutim, Ustavni sud primjećuje i iskazuje zabrinutost zbog toga što Gradsko vijeće Grada Vukovara, od dana stupanja na snagu obveza iz osporenog članka 5. Izmjene Statuta nije pristupilo donošenju odluke o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima iz kataloga prava predviđenih Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
Ustavni sud također nalazi potrebnim istaknuti da se obveze koje za Gradsko vijeće Grada Vukovara proizlaze iz osporenih odredaba Izmjene Statuta ne mogu odgađati unedogled. Ustavni sud opetovano ističe da ima razumijevanja za posebnu povijesnu političku situaciju u Gradu Vukovaru. Međutim, iznimka propisana člankom 6. stavkom 2. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina mora se tumačiti usko i ne smije dokinuti samu bit prava koja nacionalnoj manjini daje taj zakon. Osim toga, ona ne smije biti zloupotrijebljena na način da predstavlja puko obećanje prava pripadnika nacionalnih manjina koje se neće i provesti.

Slijedom navedenog, Ustavni sud izdao je sljedeće naloge:

– Gradskom vijeću Grada Vukovara naložio je da, primjenjujući zaključke i stajališta iz ove odluke, već u listopadu ove godine postupi po članku 5. stavcima 3. i 4. Izmjena Statuta, odnosno članku 61. stavcima 3. i 4. Statuta Grada Vukovara i članku 6. Izmjena Statuta, odnosno članku 61.a Statuta Grada Vukovara, te da o učinjenom bez odgode izvijesti Ustavni sud, kao i da ubuduće poštuje vremenski okvir za donošenje takve odluke. Ustavni sud ponovio je svoja stajališta da se obveze koje za Gradsko vijeće Grada Vukovara proizlaze iz Ustava, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, te osporenih odredaba Izmjena Statuta ne mogu odgađati unedogled. Stoga, pridržava sebi pravo da na temelju članka 38. stavka 2. Ustavnog zakona pokrene po vlastitoj inicijativi postupak za ocjenu suglasnosti tog propisa sa zakonom i Ustavom u slučaju nepoštovanja odluke Ustavnog suda;

– podsjetio je i na nalog koji je u svojoj odluci broj: U-VIIR-4640/2014 dao Vladi Republike Hrvatske “da u parlamentarnu proceduru uputi izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina odnosno opstruiraju njegovu provedbu” te očekuje da Vlada Republike Hrvatske postupi prema tom nalogu i Hrvatskom saboru uputi prijedlog navedenog zakona. U slučaju da Vlada Republike Hrvatske ne postupi na taj način, Ustavni sud će, postupajući u skladu s ovlastima iz članka 105. stavku 2. Ustavnog zakona, o tome obavijestiti Hrvatski sabor;

– naložio je Vladi Republike Hrvatske da na temelju članka 31. stavka 3. Ustavnog zakona osigura preko tijela državne uprave provedbu ove odluke.

Ustavni sud: Srbi će ostvarivati veća prava na uporabu jezika i pisma u Vukovaru

Facebook Komentari