Škoro će kroz predsjedničku kampanju morati pokazati da je drukčiji od svega što smo do sada imali prilike vidjeti

Piše: Snježana Nemec

Nakon objavljivanja predsjedničke kandidature, Miroslav Škoro obratio se javnosti video porukom. Bila je to jasna, sadržajna i u kratkom vremenu sveobuhvatna poruka koja govori kako je, ne samo osluškivao bilo naroda već i cijelo vrijeme bio u dodiru sa stvarnošću. Na tragu poruke poprilično je razvidno da njegova kandidatura za predsjednika RH dulje vrijeme sazrijeva, nego se to čini na prvu.

Stavljanje naglaska na referendum i njegovu zakonodavnost, između ostalog pokazuje, ne samo važnost poštovanja volje naroda već i njegovog unutranjeg socijalnog zahtjeva za tim istim poštovanjem kao i važnost očuvanja javnog dostojanstva u kojem država mora odigrati svoju ulogu, respektirati čovjeka kao osobu i stvoriti uvjete za nepovredivost.

Škoro je dao i do znanja i kako će u vlastitom dvorištu svoju vlastitu paradigmu koristiti na pozitivan način i napokon iz skupine onih kojima treba isključivo pohvala i isticanje njihove veličine prijeći u pionire, one koji vode dijalog i prihvaćaju mišljenje drugih, a posebno mišljenje vlastitog naroda.

Polupredsjednički oblik vladanja koji Škoro zastupa i koji će zatražiti, ukoliko postane predsjednik Hrvatske potreban je, jer dosadašnji nema nikakvog smisla. Ako se nakon izbora nešto može ili ne donosi preobrazbu koji je onda smisao postojanja institucije.

Škoro će kroz predsjedničku kampanju morati pokazati da je drukčiji od svega što smo do sada imali prilike vidjeti. Prije svega pokazati kako je spreman pod bilo koju cijenu zastupati svoja uvjerenja.

Pokazati da je važna moć vrijednosti, a ne moć da se ona samo utvrdi. To je ono što je potrebno, što je zapelo u moralnoj kaljuži jer za bilo kakve promjene koje društvo treba potrebna su politička opredijeljenost, volja i hrabrost.

Potrebna je prije svega volja. Ona vrsta volje koja politički ne kalkulira, već je spremna sagorjeti u tim promjenama, žrtvujući ako treba i svoju političku poziciju, privilegije, zbog nečega što se zove interes države i njenog naroda. S filozofskog i teološkog pristupa pokazati da je ljudsko biće koje je postalo osoba koja je izašla iz individualnog načina postojanja, koja živi ljubav i požrtvovanost prema drugom čovjeku i njegovoj potrebi.

Jednim dijelom svojim izlaskom iz politike Škoro je to i pokazao. Vjerujem i naučio kako politička mašinerija s vremenom ubije veselje političkog djelovanja, pogubljuje entuzijazam i u onima najotpornijima kada vide da ne mogu ništa promijeniti.

Ako bi govorili o ciljanoj skupini birača kako se to i inače radi u kampanjama, najvjerojatnije će isto izostati. Škoro će se obraćati narodu. To nikako ne znači da neće imati strategiju, naprotiv.

Hoće li Škoro pokazati kakav stav ima oko današnjih lomljenja na svjetskoj razini- globalizam ili suverenizam, ostaje ipak za vidjeti, no ako uzmemo u obzir dosadašnju domoljubnu komponentu i sve ono što ista podrazumijeva ovo bi mogla itekako biti točka kampanje. Pitanje dijaspore, odnosa dijaspora-domovina i njegovo poboljšanje bit će najvjerojatnije u njegovom fokusu jer ako netko želi dobro Hrvatskoj, tada bi čim prije trebali ozbiljno poduzeti korake i napraviti odluke koje bi obnovile djelatno jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.

Njegova popularnost na estradnoj sceni, u javnosti poželjna je komponenta, ali ista mu u kampanji može predstavljati uteg. Kako je rekao jedan, nakon objavljene kandidature: Sad ću imati problem kad se pojavi Škoro. Očekivat ću pjesmu, radost smjeh, tugu, kad tamo lice političara. Biti ono što je, ostati ono što je, a opet razbiti tu sliku, odnosno pokazati javnosti ozbiljnost i poznavanje politike nije lagan zadatak. Britak um, humor koji Škoro ima, ozbiljan je način za pokazivanje navedenoga, samo treba znati kako.

Mediji su ti koji će kao i uvijek imati važnu ulogu. Ako im u nekom trenutku ne bude zanimljiv, Škori to ne bi trebalo i neće predstavljati problem jer on će imati svoj dosadašnji način kako javnosti prenijeti poruku.

Ukoliko Škoro u u predsjedničkoj kampanji pokaže sve gore navedeno, ako pokaže da je u funkciji znanja i razvojne politike, za reforme koje će prije svega mladima omogućiti da postanu generator suvremenog, dinamičnog društva, da je za stvaranje uređene, civilizirane zemlje s uređenim odnosima, možda postoje veliki izgledi za pobjedu.

Kažem možda, jer možda je najsigurniji odgovor koji možemo dati u ovom trenutku.
S toga nam svima skupa ostaje za vidjeti kako će se predstojeća predsjednička kampanja odvijati i kakav epilog dobiti, uz dosad poznate predsjedničke kandidate i one koji će tek postati.

Facebook Komentari