Galloizam: U gorućem autobusu na ljetovanje

Piše: Kristina Gallo

Počinje sezona godišnjih odmora, vrijeme kad bi se svi htjeli odmaknuti od svakodnevnice i razbiti rutinu. Idemo se uputiti do omiljene destinacije, i kako bi bilo da putujemo autobusom?

Čitam što se dogodilo u Rijeci, kada se autobus zapalio i ugrozio živote djece. Krasna preporuka za ekskurziju, svaki roditelj će dobro razmisliti koliko je njegovo dijete sigurno u ovom takozvanom prijevozu. No, kapitalizam nema emocije, na put se šalje i stari, tehnički neispravni autobus, valjda radi uštede jer nema novaca za novi (isprike, novci su otišli za neke druge izvore, ili u nečiji džep.) Pa, tko preživi, pričat će.

Koliko je Autotransport briga za putnike?

Postoje osnovni propusti u našem prijevozu, s kojima će se svaki putnik susretati.

Kasni se u polasku, dok se svi putnici ne ukrcaju. Da ste u Japanu, svi bi se upucali. Zašto čekati dok svi ne stignu, jesmo mi ostali budale jer smo se spremili na vrijeme? U redu je pet minuta, ali sve preko toga je neprofesionalno.

WC u autobusu ne postoji. Da, postoje vrata s oznakom, vidjeh Indijku koja je pokušala obaviti nuždu tamo, ali su vrata bila zaključana. Dobra reklama za turizam.

Gradski i turistički autobusi su povezani kao sijamski blizanci. Kad neki autobusi putuju na more, staju na svakoj stanici i primaju sve putnike iz lokalnih seoceta koji upadaju na lokalnim stanicama, bez obzira što su unutra turisti koji su platili kartu da se ne voze cijeli dan. Zamislite da se ovako nešto dogodi u Španjolskoj ili nekoj drugoj popularnoj turističkoj destinaciji, da rezerviraš kartu i voziš se s bakicama na lokalni plac jer nema gradskog autobusa? Naši su autobusi kao bosanski lonac, ima mjesta za sve , bitno je da stignete na odredište, a kada će to biti nema veze.
Vruće je. Klima ponekad uopće ne radi, pa ako ste slabog zdravstvenog stanja, ne riskirajte život.

Amortizeri ne valjaju u nekim autobusima. Je li normalno da se bus trese dok se vozite 8 sati? Onda nema razlike između busa i zaprežnih kola.
Ljubaznost je na minimumu. Ako prigovorite, možete dobiti odgovor u obliku psovke.

I onda se netko čudi zašto nam turizam stagnira. Kako objasniti jednom Korejcu ili Japancu, naviknutom na točnost i visoku tehnologiju, da toga kod nas nema? Kako mu objasniti da isti autobus gdje je on rezervirao kartu za Plitvička jezera je taj u kojem se voze ljudi s posla, pa će netko sjesti na njegovo mjesto jer imaju mjesečne karte?

Sad zamislite da se vozite negdje četiri sata bez pauze. Trebate obaviti nuždu, u busu nema wc-a, a vozač ne želi stati jer neće stići na vrijeme koje je planirano. Da, ima i toga, no sigurno bi stigao na vrijeme da nije stao na svakoj stanici i pokupio zadnja tri preostala stanovnika nekog sela.

Pokušali ste se žaliti pravnoj službi? Dobit ćete automatski odgovor sličan onome kakav daju blagajnice u Šparu. „Proslijedili smo vaš prigovor nadležnim osobama. Bit ćete obaviješteni o odgovoru.“

Dobit ćete šutnju administracije. On procijene da nije relevantno odgovoriti na prigovor o nečijoj neljubaznosti, nepristojnim komentarima na putnice u busu, nedostatku grijanja ili klime i stave ad acta.

Riješen slučaj i ne gnjavite nas, a ako niste zadovoljni vozite se automobilom.

Jednom sam se vozila u autobusu koji je bio pun dima, negdje na zagrebačkoj autocesti. Putnici se uskomešali, a vozač dalje vozi. Kaže, ma to se događa, pa nije to ništa. Malo dima, ne budite razmaženi. Sve dok nisu zaurlali na njega da stane. I onda smo čekali 30 minuta da nas pokupi drugi autobus, gdje su već sva mjesta bila popunjena. Naravno, nikakve odštete za karte, putnici nisu dobili povrat novca, pa sretni smo da smo živi došli. Olakotna okolnost, pa to je bio samo dim, nije bus izgorio. Možda su ga pripremili za kakvu ekskurziju.

Facebook Komentari