Zakon o pobačaju u Alabami: Ne samo da su ženska prava i autonomija izdvojeni, nego to rade potpuni moroni

Piše: Snježana Nemec

Jessica Valenti jedna od najčitanijih i naprodavanijih autora New York Timesa https://medium.com/s/jessica-valenti/anti-abortion-lawmakers-have-no-idea-how-womens-bodies-work-3ebea9fd6015 pratila je raspravu političara prije nego je 14. svibnja 2019. godine Senat Alabame izglasao nezakonitost pobačaja od trenutka začeća s predviđenom kaznom do 99 godina zatvora, bez izuzetka za slučajeve silovanja i incesta.

Radi se o najekstremnijem zakonu protiv pobačaja, izglasanom od strane muškaraca koji su imali problema s artikuliranjem najosnovnijih činjenica o ženskoj biologiji, koncepciji ili čak kako bi sam zakon funkcionirao.

Ženska tijela, životi i budućnosti su doslovno u rukama ljudi koji naizgled nisu mogli proći srednju školu zdravlja. To je dio onoga što je tako teško gledati u ovim debatama: Ne samo da su ženska prava i autonomija izdvojeni, nego da to rade potpuni moroni. Političari koji donose takve zakone izgleda da nemaju razumijevanja o tome kako će provedba njihovih zakona utjecati na žene iz stvarnog života.

Kada je senator Clyde Chambliss bio upitan, je li zakon dopustio žrtvama incesta abortus, odgovorio je: “Da, dok ne sazna da je trudna.”
Nije objasnio kako će netko abortirati prije nego zna da je trudna, osim što tvrdi: “Potrebno je vrijeme da se svi kromosomi spoje.”

Ovaj nedostatak ispravnog razumijevanja ženskog tijela nije ograničen samo na Alabamu. Zastupnik John Becker iz Ohia, republikanac, na primjer, sponzorirao je zakon kojim se ograničava pokrivenost pobačajima, ali je tvrdio da će imati iznimku za izvanmaterične trudnoće, kada oplođena jajašca implantira izvan maternice. “To liječenje bi bilo uklanjanje zametka iz jajovoda i njegovo ponovno unošenje u maternicu”, rekao je, objašnjavajući postupak koji ne postoji i nije medicinski moguć.

Tu je i predstavnik države Teksas, Dan Flynn, republikanac, koji vjeruje da pobačaj zahtijeva rezanje u maternicu žene, ili Vito Barbieri, predstavnik države Idaho, republikanac, koji je mislio da ženi može dati ginekološki pregled na daljinu tako da proguta malenu kameru. Spominje ne i nekadašnja izjava bivšeg kongresmena iz Missourija Todda Akina, koji je jednom tvrdio da žene ne mogu zatrudnjeti ako su silovane zato što “žensko tijelo ima načina da zatvori cijelu stvar.” (Akin nije bio jedini republikanac). Kongresmen koji je to vjerovao: 1995. bivši predstavnik Sjeverne Karoline Henry Aldridge tvrdio je da, kada su žene silovane, “sokovi ne teku, funkcije tijela ne rade, a ne zatrudne.”)

Na pitanje kako će država liječiti žene koje su imale pobačaje – kako bi oni mogli dokazati da nisu prekinuli trudnoću? – Chambliss, senator iz Alabame, odgovorio je da će teret dokazivanja biti na tužiteljstvu. Znači li to da će svi pobačaji biti istraženi? (Ako mislite da je to izvan mogućnosti razmislite o tome da je jedan zakonodavac iz Virdžinije jednom pokušao donijeti zakon kojim bi se od žena zahtijevalo da prijave svoje pobačaje policiji u roku od 24 sata.)

Ponekad, međutim, apsolutno neznanje zakonodavaca o zakonima koje prenose osigurava nužno streljivo američkim ženama. Kada je senator iz Alabame Bobby Singleton, demokrata, istaknuo da bi novi zakon Alabame mogao kazniti one koji odlažu oplođena jaja u klinici za IVF, Chambliss je odgovorio: Jajce u laboratoriju ne vrijedi. Nije u ženi. Nije trudna.

Toliko o “životu koji započinje začećem”. Chambliss je dokazao ono što feministkinje stalno govore – a ne radi se o zaštiti oplođenih jaja. Nikad nije. Ti zakoni odnose se na muškarce koji kontroliraju ženska tijela. Čak i ako ne znaju kako ženska tijela funkcioniraju.

Rijetko kad komentiram razmišljanja koja su su dijametralno suprotna mojem. Ne zbog neuvažavanja tuđeg mišljenja, već zbog bezrazložnog rasipanja energije. Postoje ljudi, a nije ih malo, s kojima jednostavno ne možeš razgovarati.

Nema tog modusa, ili argumenta koji bi ih potaknuo na razmišljanje o postojanju drugog i drugačijeg. Ne vide i ne mogu da svaki događaj u ovom vidljivom svijetu proizlazi iz ideje u nevidljivom svijetu.

Je li donošenje ovog zakona u Albami ohrabrilo one koji hodaju za život, ne znam, ali voljela bih da razmisle o svemu što zabrana pobačaja donosi. I svaka isključivost je jako loša, svaki radikalizam, svako nepreispitivanje dovodi, između ostalog, i do neuvažavanja mišljenja drugih.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2017. godini napravljeno je 1, 45 posto takvih pobačaja, što bi prema ukupnom broju reproduktivnih žena iznosilo oko 7000 žena. Esencijalno je pitanje, je li trebalo 7000 žena dovesti u životnu opasnost.

Davati istinu u gotovom obliku i nemati potrebu da se traži nova je loše. Zvuči kao i kad je papa Grgur VII koji je radio na idealu teokratskog društva rekao – Ja sam dužan da se obraćam vama, ja sam dužan da vas popravljam. Takav pristup nije prevencija, nije edukacija, to je nametanje svoje volje. To je biti iznad Pape pa i pape Franje koji razumije osjećaj žene koja se odluči na taj čin. To je aposulutno nerazumijevanje žene, poput kongresmena iz Alabame jer kad žena odluči napraviti pobačaj, nema tog zakona i pritiska koji će je spriječiti od tog nauma. Gdje je tada guramo? U nezakonite, ilegalne pobačaje ako nema novaca, u kojima ugrožava svoje zdravlje.

S druge strane oni koji osporavaju Hod za život, imaju nesporno pravo na to, ali ne do te mjere da postaju agresivni, zabranjuju nastup kao što je to bilo u slučaju don Stojića. I jedni i drugi u osnovi imaju isti modus operandi jer samo čovjek pretendira na nerazumljiv i besmislen dar – moći zahtijevati, a da za to ne postoji drugi uzrok do zahtijevanja.

I jedna i druga strana ne uvažava onu drugu. Osporavaju i jedni i drugi pravo na izbor, na poštovanje slobodne volje svakoga. A slobodna osoba ne ograničava i ne kontrolira. I tada dolazimo do apsurda. Preostaje nam samo da zakonodavac donese razuman zakon.

Facebook Komentari