Današnji mediji: Čovjek se osjeća kao da je na tretmanu za ovce

Piše: Snježana Nemec

Prelistajte samo najčitanije medije i ponovno ćete si potvrditi kako nas isti svakodnevno filaju nepojmljivim sadržajem ili bolje rečeno formom bez sadržaja. Čovjek se osjeća kao da je na tretmanu za ovce, dovoljnom za reanimaciju golog života ili će u najmanju ruku dobiti neopravdane sate. I ne možete ništa, osim po ne znam koji put navedeno konstatirati, jer mediji su oteti, novinari neslobodni.

Broje se klikovi, pregledi kroz Lepu Brenu, njenu snahu, sina, Karleušu i nekog tamo Milojka, i to sve pod nekom rubrikom zabave za puk koji, hvala nebesima sve više pokazuje nezadovoljstvo ovakvim medijima.

Kritički tesktovi, tekstovi ljudi koji imaju nešto za reći, koji navode na promišljanje ne mogu naći svoje mjesto. Ne možeš napisati ništa što zadire u njihov obrazac ponašanja

Kritičara medija gotovo da i nema. Ono malo njih što pokušavaju ukazati na ovaj problem ispadaju ko današnje narikače, grobarske gruopi girls koje se odjednom zblesiraju i sve su u čudu.

Najjači mediji su današnji bogovi s krivim i suludim mislima o spoznaji potrebe svoga vremena koji pronalaze način kako će, i u kojim oblicima iznijeti poruku pred oči javnosti. Oni zahtijevaju da im se bezuvjetno pokoravaju svi, da oslobađaju sve nas od brige da mislimo samostalno, jer jedino oni znaju, jedino oni daju istinu u gotovom obliku, i nema potrebe da se traži nova. Baš kao papa Grgur VII koji je radio na idealu teokratskog društva – Ja sam dužan da se obraćam vama, ja sam dužan da vas popravljam. Taj nerazumljiv i besmislen dar uzrok je mnogih problema danas. A ti moraš u svemu tome ostati poslušan i fin. Fino je biti fin no ponekad finoća smeta, a sirovost je ponekad potrebna za spoznaje koje kvare i brkaju pojmove.

S jedne strane mediji nepoznate vlasničke strukture, ali ih možeš namirisati, s druge strane sve nepismeniji novinari koji dovode i takve nepismene goste pa se čuje kako je neka tamo holivudska zvijezda rimska boginja iz Grčke koja je upravo stala na crveni tapet (tepih), ili – sada ćete poslušati pjesmu engleskog pjevača Pinka Floyda, a violinist svjetskog glasa Yehudin Menuhin svirao je s talijanskim revolucionarem Garibaldijem umjesto Grapellijem. Zastrašujuće!

Tu su i pisci, novinari koji pišu što požele. Ovisno o njihovoj ideološkoj i političkoj orijentaciji ulaze i u govor mržnje, iako ne mogu i ne smiju, jer sloboda govora ne jamči to pravo. Njihov posao je, svidjelo se to njima ili ne „ograničen“ profesionalnim kodeksom, javnim interesom i poštivanjem ostalih ljudskih prava“. Za isto se ne snosi odgovornost, iako krše Ustav RH, Zakon o medijima, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Europsku konvenciju o ljudskim pravima, čl. 10 gdje je kroz tumačenje jasno rečeno kako je Sud spreman medijskim aktivnostima dati veliku mjeru zaštite temeljem člana 10. ali sve dok novinari „djeluju u dobroj vjeri i u skladu sa novinarskom etikom”.

Takvi novinari poništavaju vrsne novinare. Cenzura uništava novinare. Oni moraju svoj trud, znanje, iskustvo nositi čovjeku koji stoji niže od njega i moliti tog istog čovjeka za dopuštenje da plod njegovih misli ugleda svjetlo dana. Cenzura uništava narod. Cenzura poništava i cenzore, posebno duhovne pošto oni, pribjegavajući „nasilju“ nad protivničkom misli dokazuju da ne vjeruju u djelovanje svojih propovjedi. Lijepo je to napisao Jonh Milton u svojoj Aeropagitici koja završava vatrenim pozivom da se uspostavi sloboda, mati svakog velikog duha.

Zaključno, jer čovjek bio mogao ovako u nedogled, ako ništa drugo mediji se mogu danas staviti kao epigraf čitave filozofije morala – Budi što god hoćeš, ali budi dosljedan sebi do kraja.

Facebook Komentari