Što to mi jedemo? Sigurnost hrane jedna je od sedam glavnih prijetnji ljudskoj sigurnosti

Piše: Snježana Nemec

Baviti se trivijalnim stvarima u karakteru je samog čovjeka. Trenutno je udarna vijest postavljanje semafora sa ženskim likom u Rijeci. Štoviše, to se naziva uspjehom. Ne znam čijim, valjda dokonih ljudi. Možda zvuči nerealno i grubo, ali je prokleto istinito kad vidiš kakvi su nam prioriteti u zauzimanju za sebe.

Pričati ozbiljno i nešto poduzeti zbog činjenice da samo u svijetu po broju umrlih od raka pri samom vrhu takve ili slične ne zanima. Ljudi umiru kao pokošeni. Prema službenim podacima 14 tisuća ljudi godišnje umire od ove bolesti. Dovoljno je i previše otići u bolnice i vidjeti koliko je samo mladih ljudi tamo. Nisu se stigli ni otrovati poznatim uzrocima od alkohola, pušenja, pretilosti, a genetske predispozicije neki ni nemaju. Dovoljno je okrenuti se oko sebe i vidjeti ovu strašnu pošast.

To nije normalno stanje niti normalno umiranje. To je umiranje bolesnika i polako umiranje onih koji dugo ili dulje skrbe o njima. To je umiranje izazvano nečim nepoznatim na koje nemaš utjecaja.

Da, ovdje se radi o osobnom dojmu, viđenju situacije jer ne raspolažemo konkretnim podacima o uzrocima tolikog broja oboljelih od raka, osim na nekoj deklarativnoj razini.

Što je to što zapravo ubija hrvatski narod ovom bolešću Što je uzrok? Hrana koju uvozimo? Smeće koje se kupuje za par kuna i ovdje prodaje. Ne treba vam ni garancija da je nešto zdravstveno ispravno jer dovoljno je vidjeti kako izgleda uvozno meso u trgovačkim lancima. Svježe sigurno nije jer da bi takvo bilo, kao primjera radi u Austriji trebalo bi biti stavljeno na police u roku od 48 sati, od trenutka klanja.

Globalizacija, ujedinjavanje iz pogrešnih razloga, uvozni lobiji, profit učinili su svoje.

Kada je iz Ministarstva poljoprivrede najavljeno jačanje kontrole uvoza prema nekim članicama, povjerenik Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane Vytenis Andruikaitis poslao je jasnu poruku: od Hrvatske se očekuje da se ponaša kao članica i Komisija neće blagonaklono gledati na uvođenje barijera. Poslana je i jasna poruka na „Kupujmo Hrvatsko“ kako ovaj naš logo ometa trgovinu, fer konkurenciju i mogućnost jedinstvenog tržišta. Štoviše navodi- kako političari, misleći na ministra Tolušića moraju biti oprezni s ovakvim izjavama.

EU nema uvozne hrane iz Unije, već ista dolazi iz trećih zemalja. I s njima se raspravlja o fitosanitarnim mjerama s trećim zemljama, kaže Vytenis Andruikaitis. Podsjeća i na pravila četiri slobode; kretanje kapitala, ljudi, proizvoda i usluga, na zajedničke regulatore, poljoprivrednu politiku pa Hrvatska ne može samostalno donositi odluke tamo gdje su te odluke zajedničke.

Slikovito pojašnjava – Vaš ministar poljoprivrede je i moj ministar jer je on jedan od članova Vijeća ministara poljoprivrede, regulatornog tijela u EU. Kad govorimo o pesticidima ili GMO-u, tko će reći što misli? Europsko vijeće, a vaš ministar je jedan od regulatora na razini EU. Molim vas da se ne skrivate iza Europske komisije! On je odgovoran za zajedničku europsku politiku za Hrvatsku, Sloveniju, Maltu, Francusku i Litvu. Dobrodošli u EU. (izvor:Poslovni dnevnik).

Stvari su poprilično poznate pa ako nam i nije jasno mogli smo čuti europarlamentarku Biljanu Borzan koja je dokazala kako kvaliteta hrane nije ista na svim tržištima.

I što smo mi nakon toga učinili? Apsolutno ništa. Što rade raznorazne udruge, mi sami u zaštiti vlastitog zdravlja. Što poduzima država kako bi zaštitila zdravlje svog naroda, barem tamo gdje imaju prostora. Prostora je malo, ali postoji pa unatoč činjenici da Europska komisija ispituje nadilazi li se pravo zajamčenog slobodnog tržišta, Rumunjska zakonski propisuje natpolovičnu zastupljenost domaćih proizvoda u trgovačkim lancima. Mađarska, iako to nije uredila zakonom, ima dobru zastupljenost domaćih proizvoda. Hrvatska, na žalost nema nema niti nijedan zakon koji bi trgovačke lance obvezao na prodaju domaćih proizvoda.

Sigurnost hrane jedna je od sedam glavnih prijetnji ljudskoj sigurnosti. Na Svjetskom samitu o hrani 1996. iznijeta je sljedeća definicija sigurnosti hrane: Sigurnost hrane postoji kad svi ljudi u bilo koje doba imaju i fizički i ekonomski pristup dovoljnoj količini sigurne i nutritivne hrane koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe koje traži zdrav i aktivan život.

Pa pokažimo, budimo, unatoč preprekama barem malo na tankoj razini mudrosti i ludosti, i učinimo nešto za svoje zdravlje.

Facebook Komentari