Piše: Snježana Nemec
Ako krenemo od same definicije, zdravstvo je djelatnost kojoj je cilj unapređenje zdravlja, sprječavanje i pravodobno otkrivanje bolesti te liječenje i rehabilitacija bolesnika, s pomoću specifičnih sredstava, opreme i metoda rada; čine ga zdravstvene ustanove i djelatnici koji pružaju zdravstvenu zaštitu građanima u određenom sustavu organizacije zdravstvene službe.
U segmentu sprječavanja i pravodobnog otkrivanja bolesti, zdravstvo je zakazalo teškim propustom liječnika koje je, zbog sepse dovelo do smrti devetogodišnjeg Gabrijela Bebića, što je potvrdio i inspekcijski tim Ministarstva zdravstva.
Što je uzrok ovakvom propustu liječnika?
Teško je, iako neophodno ulaziti u ovakve analize, jer se i s jedne i druge strane radi o ljudskim životima. Jedan mladi život skončao je greškom liječnika, a isti će morati živjeti s tom spoznajom.
Kod liječnika greške se ne oproštaju pa i onda kada su postojale ili postoje objektivne okolnosti, a ta objektivnost, to stvarno stanje utemeljeno je na onome što vidimo, osobno doživimo, čemu svjedočimo, čemu sam i osobno svjedočila. Neorganiziranost sustava, u kojem liječnik ni sam ne zna kako se više snaći pa čuješ samo- takav je sustav. U destimulirajućoj radnoj sredini koja uvijek proizlazi iz neorganiziranosti, u slabijoj kvaliteti usluge kao posljedici navedenog, u samoj preopterećenosti liječnika. U neriješenom nesrazmjeru broja pacijenata koji dolaze na jednog liječnika pa tako neki imaju i do 2000, a neki ne ispunjavanju ni kvotu.
U javnosti nerijetko čujemo kako je odlazak liječnika u inozemstvo jedan od glavnih krivaca stanja u zdravstvu. No je li „egzodus“ liječnika uistinu razlog ovakvom stanju u zdravstvu ili tu ima još elemenata?
Hrvatska liječnička komora objavila je podatke o odlasku liječnika u inozemstvo. U priopćenju, u kojem se upozorava kako ovakva negativna kretanja dovode do ozbiljnog ugoržavanja zdravlja hrvatskog naroda stoji da je od ulaska Hrvatske u EU otišlo ukupno 525 liječnika. Gotovo polovina njih (249) otišla je u dobi između 25 i 39 godina. Prosječna životna dob liječnika koji su napustili Hrvatsku je 39 godina. Najveći broj liječnika otišao je iz Zagreba i Primorsko-goranske županije.
https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/priop%C4%87enja/odlazak-lijecnika-na-rad-u-inozemstvo.pdf
Na svom Facebook profilu 2017. godine mladi ekonomski analitičar Ivica Brkljača pojašnjava kako je prema podacima Eurostata 2015. godine bilo je 13.430 zaposlenih liječnika što odgovara podacima Hrvatske liječničke komore no broj liječnika ipak raste, o čemu se, kako Brkljačić navodi ne govori. U 2015. godini imali smo 1.126 liječnika, što u odnosu na 2010. godinu čini porast od 9,2 posto u zadnjih 6 godina.
Prema broju liječnika na 100.000 stanovnika razvidno je da Hrvatska, u odnosu na druge zemlje, poput Belgije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske.. ima veći broj zaposlenih liječnika.
Brkljača dovodi u korelaciju i broj iseljenih liječnika s brojem ukupno iseljenog stanovništva. Ako je u zadnje 4 godine otišlo 585 liječnika nije teško izračunati da je to 4,36% od ukupnog broja liječnika zaposlenih u 2015. godini, navodi. Istodobno, ako se podijeli broj onih koji su otišli (nema točnih podataka, ali broj se kreće oko 180.000 od ulaska u EU) u zadnje 4 godine, s procijenjenim brojem stanovnika RH na kraju 2015. godine (4,2 milijuna), dobije se brojka od 4,28 posto.
Dakle, ovaj ekonomski analitičar naglašava kako je gotovo identičan postotak liječnika koji su napustili Hrvatsku zadnjih godina s postotkom ukupnog broja osoba koje su napustile Hrvatsku. Drugim riječima, liječnici nisu iznimka, i otišlo je ih otprilike nešto više od broja koji bi bio očekivan s obzirom na broj odseljenih.
Na kraju Brkljača zaključuje kako priča o “egzodusu” nije alarmantna u odnosu na alarmantan gubitak stanovništva s kojim se suočava Hrvatska, što naravno ne znači da se ne treba hitno raditi na otklanjanju očitog nezadovoljstva zdrastvenih radnika.
S druge strane ako uzmemo struku kao faktor koji utječe na dobro funkcioniranje zdravstva stvari nisu tako jednostavne, odnosno ne mogu se dovoditi samo u vezu s nedostatkom kadra i boljkama koje se godinama protežu.
Predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika dr. Ada Barić početkom ove godine navodi kako je liječnika premalo, unatoč povećanju broja, dovodeći navode u vezu s opsegom posla, povećanjem nove dijagnostike i novih načina liječenja te s više od milijun prekovremenih sati što bi svakako trebao biti indikator nedostatka kadra.
Esencijalni problem zdravstva zapravo leži u dugogodišnjoj neuređenosti društa, u prelijevanju te neuređenosti s makro na mikro sredinu. U lošem kadroviranju, postizbornim smjenama i postavljanja političkih podobnika, i sva reforma zdravstva pa i ona najbolja pada u vodu dok se osnove ne savladaju.
Bilo kako bilo, ostaje činjenica da je zdravstvo neuređeno pa tako i sam stup javnog zdravstva- bolnički. Radi se naprosto o gordijskom čvoru koji treba raspetljati na način kako je to prema legendi uradio Aleksandar Veliki, jednostavno presjekavši čvor. Ova sintagma pokazuje da puno stvari pa tako u i našem zdravstvu treba rješavati od samog početka. Sve ostalo je samo krpanje.
